Osmog kolovoza obilježena je 91. godišnjica smrti Stjepana Radića, političara, publicista, intelektualca i osnivača Hrvatske seljačke stranke koji je preminuo od posljedica atentata u Skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Beogradu. Tamo je 20. lipnja 1928. godine srpski radikal Puniša Račić usmrtio Đuru Basaričeka i Pavla Radića, a ranio Ivana Pernara, Ivana Granđu i Stjepana Radića. Po pristizanju vijesti o atentatu na hrvatske zastupnike, došlo je u Zagrebu do spontanih prosvjeda na kojima se zahtijevala uspostava Republike. Posljednji politički čin Stjepana Radića dogodio se 27. srpnja 1928., kada je zatražio raspuštanje Narodne skupštine, nove izbore i reviziju Vidovdanskog ustava. O tom povijesnom događaju u nedavnom priopćenju HSS-a piše:

“Dramatičnost tog događaja o načinu vladanja u Kraljevini Jugoslaviji i položaju Hrvata, najobjektivnije oslikava veliki svjetski umjetnik, Hrvat, Ivan Meštrović, riječima: ‘Hegemonija se je atentatom posve ogolila te je hitac ispaljen u Stjepana Radića bio stvarno namijenjen cijelom hrvatskom narodu.’“

Iako su se brojne političke stranke u novijoj hrvatskoj povijesti pozivale na Stjepana Radića i njegovu domoljubnu politiku, samo je izaslanstvo HSS-a ove godine položilo vijenac na njegov grob.

Tim povodom tjednik Nacional razgovarao je s predsjednikom HSS-a Krešom Beljakom koji, unatoč visokim temperaturama, dio ljeta provodi radno. Po obrazovanju profesor geografije s diplomom Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, završio je i poslijediplomski specijalistički studij politike i diplomacije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Član je HSS-a od 2003. godine, a prvi put je na listi HSS-a izabran za gradonačelnika Samobora 2009. i upravo odrađuje svoj treći mandat. Na parlamentarnim izborima 2011. godine postao je saborski zastupnik, a 2016. godine izabran je za predsjednika HSS-a. Usprkos pokušajima rušenja koje pokreću nezadovoljni članovi koji smatraju da vodi HSS previše ulijevo, dva puta je pobijedio na unutarstranačkim izborima za tu funkciju.

NACIONAL: Nedavno ste položili vijenac na grob Stjepana Radića, u povodu 91. godišnjice njegove smrti. Koliko je radićevština ostala dio politike HSS-a?

Na obljetnicu Radićeve smrti po običaju se okupilo vodstvo HSS-a i položilo vijenac na njegov grob. Predstavnika ostalih stranaka nije bilo, iako su se svi tradicionalno voljeli pozivati na radićevštinu. Koliko je on aktualan danas i koliko je HSS dosljedan u provođenju njegove politike i približavanju tom idealu, to će ocijeniti naši birači. No bez obzira na to, moram reći da je od Radića u posljednjih devet desetljeća stvoren određeni mit i da su ga svojatali gotovo svi – i desni, i lijevi, i ustaše, i partizani u Drugom svjetskom ratu. Zanimljivo, on nije bio izbacivan iz enciklopedija za vrijeme socijalizma, a njegova supruga Marija Radić mirno je živjela u Jugoslaviji, odnosno u Zagrebu, do svoje smrti, do tisuću devetsto pedeset i neke. Za razliku od Mačeka, on nije bio negativac ni za komuniste. Tuđmanovo pozivanje na Radića bio je jalov pokušaj svojatanja njegovih ideja, jer Radić je bio sve ono što Tuđman ni u snu nije mogao biti i nije bio. Mislim da je Radić danas živ, bio bi jako razočaran time na što nam država sliči.

NACIONAL: Mnogi kritičari iz vaše stranke optuživali su vas, a i dalje vas optužuju, da prelijevo tumačite Radićeve ideje i općenito vodite stranku u pravcu koji prvotno nije bio zamišljen. Kakav je vaš odgovor na to i kako stojite sada unutar stranke?

Ja sam dva puta biran za predsjednika stranke i nisam se sam izabrao na tu poziciju. U trenutku kada sam biran, jasno sam rekao da je glas za mene glas za drugačiji HSS i za promjenu smjera politike koja je do tada vođena. Mislim da su oni koji su glasali za mene time za sada zadovoljni. A ako vas netko proziva da ste lijevo ili desno, a sam ne zna što je to lijevo ili desno, onda vas takve kritike ne mogu previše uznemiriti. Nažalost, još i danas se politička ljevica i desnica određuju prema tome tko je sklon ustašama a tko partizanima. Što je doista žalosno 75 godina nakon Drugog svjetskog rata. Na to se potpuno suludo danas pozivati kao na političku ideologiju. Nacionalna svjesnost nije ni lijevo ni desno. A lijevo u politici HSS-a je borba za malog čovjeka protiv svemoći krupnog kapitala, odnosno borba za socijalnu pravednost. To je, po mom mišljenju, i najbliže kršćanskom nauku, naravno, izvornom kršćanskom nauku, a ne onome koji danas propovijeda Katolička Crkva. To je, po mom mišljenju, najbliže Radićevim idejama.

‘Jasno je zašto premijer i ministar pravosuđa ne reagiraju na ustaške pozdrave – jer kad bi reagirali, bili bi hametice potučeni na izborima. Kako će sada biračkom tijelu objasniti da je to protuzakonito?’

NACIONAL: Koliko vam se ta promjena smjera isplatila u smislu podrške birača? Naime, prema Crobarometru iz srpnja ste na 3,4 posto?

Teško mi je reći koliko nam se isplatilo jer će pravi test biti parlamentarni izbori. Naravno da nismo zadovoljni, jer rejting je još uvijek relativno mali, ali je i takav nekoliko puta veći nego kada sam preuzeo stranku.

NACIONAL: Jedna od vaših najvećih oponentica bila je Marijana Petir, koja je mnogo desnije orijentirana i stoga je izašla iz HSS-a i nije ušla ovoga puta u Europski parlament. Imate li kontakte s njom?

Nemam, ali mislim da je ona sama izabrala svoju sudbinu. Nitko je nije tjerao iz HSS-a, ali ono što je ona radila bilo je nedopustivo. Da je bila malo politički mudrija, mogla je danas kao članica HSS-a biti u Europskom parlamentu. No to je njen problem – očito je mislila da može sama, a pokazalo se da ne može. Što će u budućnosti raditi osoba koja se nudila HDZ-u i Kolindi da bude savjetnica u kampanji, doista me ne zanima i nema što raditi u našoj ekipi.

NACIONAL: Prošloga puta vi ste joj radili kampanju za Europski parlament. Očito uspješno, jer tada je prošla..

Da, nisam samo ja, već cijela stranka. Ali ne želim se vraćati u prošlost. Da nije radila to što je radila, danas bi bila europarlamentarka i imala bi lijepu plaću. Sama si je kriva.

NACIONAL: U vruće ljetno doba zahuktava se predsjednička pretkampanja. Osobno ste podržali kandidaturu Zorana Milanovića, no imate li u tome podršku tijela stranke?

Mislim da, iako politika ima razne epitete i njome se bave razni ljudi, u trenutačnom vodstvu HSS-a prevladavaju ljudi koji pamte i znaju tko je prema stranci i njima bio korektan. To su ljudi koji su korektnost spremni vratiti korektnošću. Predsjedništvo stranke složilo se da će podržati Milanovića, to još treba potvrditi Glavni odbor..

NACIONAL: A Amsterdamska koalicija, čija ste članica? Postoje li neki uvjeti prema Milanoviću?

Što se tiče Amsterdamske, dogovorili smo se da ćemo svi stati iza jednog kandidata, no o tome svaka stranka donosi odluku na svojim tijelima. Mislim da će tako na kraju i biti. A što se tiče uvjeta – HSS ih nema, a čini mi se da ih neće biti ni iz ostalih stranaka. No treba zadovoljiti proceduru. Nisam čuo da bi bilo tko želio dati podršku nekom drugom kandidatu. Svjesni smo toga da nitko nije savršen i svi rade greške, pa tako i Milanović koji ih je radio kao premijer, no uz ovakvu gužvu na predsjedničkim izborima, koja može dovesti do rasipanja glasova, nije dobro da se s lijevog centra pojavljuje još neki jači kandidat. Mislim da će tu doći do izražaja iskustvo i mudrost i SDP-a i stranaka Amsterdamske koalicije, jer smo svjesni da podrška jednom kandidatu može biti presudna za pobjedu.

NACIONAL: Hoće li se centar i ljevica uspjeti dogovoriti o zajedničkom izlasku na sljedeće parlamentarne izbore ili će doći do borbe taština?

Ja se, kao prvo, nadam da će naš zajednički kandidat pobijediti na predsjedničkim izborima. Budući da ovakav izborni zakon ide na ruku drugoj strani, odnosno najjačoj listi, mislim da moramo razmišljati o stvaranju jednako jake, odnosno najjače, liste ujedinjene opozicije u svim izbornim jedinicama. U tom slučaju, po D’Hondtovoj metodi takva bi lista mogla dobiti i do 10 posto više mandata nego što se dobiva po broju glasova. Mislim da se tu radi o čistom pragmatizmu i ne vidim razlog da se bilo tko tome usprotivi. Čini mi se da se sve ozbiljne političke stranke slažu u tome i da će se ići prema zajedničkom dogovoru.

NACIONAL: Čini mi se da niste bili zadovoljni jednim mjestom u Europskom parlamentu jer ste smatrali da možete dobiti dva. U čemu je bila greška?

Teško se sada vraćati, no istina je – nisam bio zadovoljan, mislio sam da smo mogli puno bolje. Također je istina da i gospođa Mrak Taritaš i ja nismo ni u jednom trenutku iskazali ambiciju da idemo u Europski parlament, iako smo bili na listi. Činjenica jest da su europarlamentarci koji su do sada dobro radili svoj posao, prepoznati kao takvi – i Biljana Borzan, i Tonino Picula, i Ruža Tomašić. I oni su osobno dobili te glasove. No kako bilo da bilo, pokazali smo da koalicija ima smisla i siguran sam da bi tako moglo biti i na parlamentarnim izborima – u deset izbornih jedinica s deset jakih nositelja lista, mislim da se može napraviti puno bolji rezultat.

NACIONAL: Neprimjereno ponašanje predsjednice Republike u centru je analiza komunikacijskih stručnjaka. Prošloga tjedna kritizirali ste izjavu bivšeg predsjednika Ive Josipovića da je bila pijana. Zašto ste kritizirali njega, a ne nju?

Ne bih rekao da sam kritizirao gospodina Josipovića niti mi je namjera ulaziti s njime u polemiku. Ja jednostavno mislim da gospođa Grabar-Kitarović ne zaslužuje reakcije, osobito nas koji imamo drugog favorita. To ponašanje nije ništa novo – gledali smo ga i lani. Sjetite se samo lanjskog nogometnog prvenstva, ljubljenja tuđeg pehara, držanja za ruku s francuskim predsjednikom Macronom, uletavanja u svlačionice nogometaša… To nije ništa novo, to je njezin način obraćanja svojim biračima. Pa tko voli, nek’ izvoli. Zato sam rekao i da ne želim ništa komentirati. Nema smisla nagađati je li bila pijana ili nije, to neka odrede stručnjaci. Ne mislim da on to nije smio reći. Smio je, naravno, ali mislim da je taj napad bio suvišan iz njegove pozicije. Time se ništa ne može dobiti, odnosno, takvom ocjenom tuđeg kandidata naša strana ništa ne dobiva. Nije potrebno zaoštravati tako kritiku predsjednice, jer naši birači jako dobro vide o kakvoj se osobi radi.

NACIONAL: Činjenica jest da se njegovim gubitkom izbora klatno jako nagnulo udesno. Tko je kriv?

Gledano iz moje perspektive, krivi su i on i Milanović. Nikome drugome ne bi se dogodio šator. Stipi Mesiću se to 2000. godine nije moglo dogoditi.

NACIONAL: Ali nije se dogodilo ni Josipoviću, već Milanoviću i to ga je koštalo izbora…

Nema veze tko je otišao u šator. Bitno je da po svim zakonima taj šator nije ni smio biti tamo. To je pustilo zloduha iz boce, a kumovala je i ona izjava: “Kakvi zakoni, pa radi se o braniteljima!“ Ako se takve stvari toleriraju, onda se gube izbori. Mislim da se koketiranjem s biračima koji ne pripadaju ni centru ni ljevici ništa nije zaradilo na toj drugoj strani, a na svojoj se jako puno izgubilo.

‘Svjesni smo da nitko nije savršen, pa tako i Milanović koji je radio greške kao premijer, no uz ovakvu gužvu na predsjedničkim izborima, nije dobro da se s lijevog centra pojavljuje još neki jači kandidat’

NACIONAL: Kad smo već kod centra, čini se da ti birači više ne zanimaju predsjednicu Republike, koja je, kao i Andrej Plenković, upravo zahvaljujući tim glasovima dobila izbore. Sada se i ona, kao i Miroslav Škoro, dala u lov na krajnju desnicu i svoju kandidaturu najavila u Hrvatskom listu. Kako to komentirate?

To je njezina stvar, ona se može obraćati kome god želi i uopće neću komentirati njene poteze. Mi se trebamo koncentrirati na svog zajedničkog kandidata i baviti time da to klatno koje otišlo jako udesno, vratimo prema centru i nalijevo. Odnosno, čak i ne mislim da je otišlo toliko udesno, mislim da su ljevica i centar bili toliko razočarani da nisu otišli na izbore. Ako 50 posto ljudi ne izlazi na izbore, ne može se govoriti o dominaciji krajnje desnice.

NACIONAL: Je li HDZ u panici, s obzirom na to da je Škoro očito favorit i među njihovim biračima pa zabranjuju njegove već dogovorene koncerte po raznim gradovima?

Možda bi se to moglo tumačiti kao panika, ali to nije ništa novo za HDZ, imali su oni i prije dvoje kandidata. Tu se ne radi o tome da netko zabranjuje Škori koncerte, jer to nisu komercijalni koncerti. Ne radi se o zabrani, već o prestanku financiranja njegovih nastupa iz općinskih i gradskih proračuna. Možda bi sada trebalo postaviti pitanje koliko su u posljednjih trideset godina gospodin Škoro i ostali iz tog takozvanog domoljubnog spektra održali takvih koncerata za novac poreznih obveznika. O kakvim se to umjetnicima radi koje plaćaju općine, gradovi i županije? Ne sjećam se da je svojedobno neki grad plaćao Johnnyju Štuliću da održi koncert, iako je bio jako popularan. Već je on držao koncert za koji su se plaćale ulaznice, a organizatori su gradovima plaćali lokacije, ozvučenje i slično.

NACIONAL: Ali Škoro im je očito odgovarao sve dok nije objavio kandidaturu. Sada više nije dobrodošao – ne rade li time njemu u korist?

To je njihov problem. Činjenica jest da su i predsjednica i Škoro HDZ-ovci i od toga ne mogu pobjeći. Očito se obraćaju istom biračkom tijelu i nama to jako odgovara. Mi to, dapače, pozdravljamo. No moje razmišljanje ne ide u tom smjeru, baš me briga što oni rade. Vjerujem da ni Kolinda Grabar-Kitarović niti Miroslav Škoro neće pobijediti na predsjedničkim izborima.

NACIONAL: A što bi bilo da Škoro želi održati koncert u Samoboru? Biste li to zabranili?

Zašto bih zabranio? Ako se radi o komercijalnom koncertu, niti bih htio niti bih to mogao.

NACIONAL: Ne bi li Kolindinim gubitkom izbora bila ozbiljno ugrožena i Plenkovićeva pozicija?

Općenito, ne mislim da je HDZ normalna politička stranka, to je nakupina koja predstavlja veliki tumor u hrvatskom društvu. Radi se o grupaciji ljudi koji gledaju samo svoju korist i koji će prihvatiti svakoga za koga misle da im može ispuniti osobne ambicije – od lokalne do državne razine. Kada taj kojeg su izabrali da im bude predsjednik to više ne bude mogao, izbacit će ga iz stranke. To je sudbina svih HDZ-ovih predsjednika i vjerujem da je toga Plenković svjestan. On jako dobro zna da će pregaziti preko njegova političkog leša, prije ili kasnije.

NACIONAL: Kako komentirate ovo loptanje oko sazivanja izvanredne sjednice Sabora – predsjednica je to prebacila Ustavnom sudu, Miroslav Šeparović poručio joj je da nema što prozivati njih, već da sazove sjednicu ako misli da je potrebno, to je podržao i Zoran Milanović… tko je u pravu?

Nas 35 opozicijskih zastupnika zatražilo je izvanrednu sjednicu Sabora radi rasprave o opozivu ministra Kujundžića. U toj priči predsjednica nije u pravu, a u pravu su svi oni koji su joj poručili da iskoristi svoju ustavnu ovlast i sazove sjednicu Sabora. Ovako, odbijajući to učiniti, predsjednica namjerno krši Ustav. Prvo su Ustav prekršili Jandroković, Reiner i ekipa u Saboru, kada su se oglušili na zahtjev opozicije. A sada to čini Kolinda Grabar-Kitarović, kao jamac, odnosno kao institucija koja bi se morala brinuti o tome da se zakoni poštuju. No to njoj očito ništa ne znači. Što se Kujundžića tiče, ako Plenković ocijeni da mu osobno šteti, smijenit će ga. No u ovoj konstelaciji ne očekujem da će se to dogoditi.

NACIONAL: Nacional je u prošlom broju objavio kako je jedan od kostura u ormaru koji su zatekli novu ministricu poljoprivrede Mariju Vučković, istraga Europskog ureda protiv prevara (OLAF) protiv Matilde Copić, ravnateljice Agencije za plaćanje u poljoprivredi, koja raspolaže s dvije milijarde eura iz europskih fondova. Vjerujete li da je bilo pronevjera?

Ne znam detalje i nemam dokaza, osim onih s terena, iz razgovora s poljoprivrednicima. Oni mi gotovo svakodnevno govore o tome kako je novac iz europskih fondova nepravedno podijeljen nepostojećim tvrtkama, tako da mali poljoprivrednici i OPG-i, kojima ti poticaji najviše znače, ne dobivaju ništa. Poticaje dobivaju razne sumnjive tvrtke koje nitko nije vidio ni čuo, koje su često registrirane u velikim gradovima. A o kakvim se sve kosturima radi, saznat ćemo kada opet preuzmemo odgovornost za budućnost i Hrvatske i poljoprivrede, nakon sljedećih parlamentarnih izbora.

‘Za uspon desnice krivi su i Ivo Josipović i Zoran Milanović. Nikome drugome ne bi se dogodio šator. Stipi Mesiću se to 2000. godine nije moglo dogoditi. Bitno je da po svim zakonima taj šator nije ni smio biti tamo’

NACIONAL: Znači li to da bi HSS u nekoj potencijalnoj lijevoj vladi opet želio Ministarstvo poljoprivrede?

Nismo s partnerima još uopće o tome razgovarali. Prvo treba napraviti kompletnu strategiju za razvoj Hrvatske sljedećih 20 godina, a tko će što raditi, odlučit ćemo kasnije. Prije toga, naravno, treba dobiti parlamentarne izbore. HSS ima kadrovska rješenja i za ministarstvo poljoprivrede i regionalnog razvoja i ministarstvo uprave i obrazovanja, ako treba.

NACIONAL: Policija nije reagirala na uzvike ‘za dom spremni’ ni u Splitu niti u Kninu. Što bi Stjepan Radić rekao da je vidio takav skup?

Teško je to reći jer je on umro 13 godina prije dolaska ustaša na vlast u Hrvatskoj i svih onih grozota koje su radili četiri godine. Unatoč tome, on je bio prvi hrvatski antifašist jer se već 1922. godine suprotstavio Mussoliniju i njegovu fašizmu, dok to u Njemačkoj još nije bilo ni na vidiku .

NACIONAL: Ni premijer ni ministar pravosuđa ne vide u tome ništa sporno jer smatraju da su ti uzvici u određenim komemorativnim situacijama primjereni, na što je oštro reagirala pučka pravobraniteljica Lora Vidović, prozivajući policiju da krši Ustav. Kako vi to komentirate?

Očito se ne usuđuju donijeti zakon koji bi ustaške simbole i pozdrave dovoljno oštro kažnjavao. Oni imaju problem jer je duh pušten iz boce, a u posljednjih više od pet godina stvari koje su neprihvatljive postale su prihvatljive njihovu biračkom tijelu. Jasno je zašto ne reagiraju – jer kad bi reagirali, bili bi hametice potučeni na izborima. Kako će sada, nakon što su puštali ustaške pozdrave – od Joea Šimunića do Skeje – svom biračkom tijelu objasniti da je to protuzakonito?

Sada je to jako teško sankcionirati. Zato Austrijanci, koji za razliku od Hrvatske nikada nisu imali antifašistički pokret, već su, naprotiv, dali veliki broj ratnih zločinaca, uključujući i Adolfa Hitlera, imaju zakon i to vrlo jasan. Ako želimo biti dio uljuđene zapadne Europe, a u to su se klele sve političke stranke još početkom devedesetih, imamo konačno priliku to i postati. Želimo li dobro sami sebi, samo bismo trebali otići u Austriju i prekopirati njihove zakone.