Ashleigh Barty: Od TOP svjetskog talenta, preko depresije i kriketa do osvajanja Wimbledona

Autor:

epa07689537 Ashleigh Barty of Australia celebrates her win over Saisai Zheng of China in their first round match during the Wimbledon Championships at the All England Lawn Tennis Club, in London, Britain, 02 July 2019. EPA/FACUNDO ARRIZABALAGA EDITORIAL USE ONLY/NO COMMERCIAL SALES

EPA/FACUNDO ARRIZABALAGA

Ashleigh Barty je u subotu osvojila Wimbledon, njen drugi Grand Slam turnir (Roland Garros 2019), i zadržala status najbolje igračice svijeta – zadnje dvije godine sezonu je završila kao broj 1 na WTA listi, a na toj poziciji je i sada. Međutim, njena karijera u mlađim godinama nije išla samo uzlaznom putanjom. Zapravo – jedno vrijeme uopće nije išla, u 16. godini odlučila je napustiti tenis i skoro dvije godina je igrala kriket!

Barty je rođena u australskom Ipswichu, država Queensland. Njen otac je u mlađim danima igrao golf, u kući se nije forsirao sport ali kad je imala 4 godine u kući je našla stari reket za skvoš i lopticu. Nakon što je danima tim starim reketom i lopticom udarala u zid, otac Robert ju je odveo u West Brisbane tennis centre, kod trenera Jima Joycea. „Ne primamo mlađe od 8 godina“, rekao je trener Joyce. Ipak, bacio je prema maloj Ashleigh jednu lopticu a ona ju je opalila točno iznad njegove glave. Joyce joj je bacio još par lopti, sve je vratila na način da je rekao „neka dođe na trening u ponedjeljak“.

Kao 9-godišnjakinja već je igrala protiv 15-godišnjaka u muškoj konkurenciji, sa 15 godina igrala je protiv odraslih seniora. „Njen fokus i koncentracija od prvih dana su bili fantastični“, prisjeća se Joyce.

Barty je osvajala turnir za turnirom, ali kao i svaki mladi uspješan sportaš žrtvovala je cijele godine da bi napredovala. Jedne godine, kod kuće je bila samo 27 dana. Sa 14 je, igrajući na turnirima po Europi, satima sjedila na telefonu i plačući razgovarala sa članovima obitelji. Mučila ju je nostalgija. Sljedeće godine osvojila je juniorski Wimbledon, ali depresija je hvatala maha.

Sa 16 je rekla – neću više. Da stvar bude ozbiljnija, njen uzor, Evonne Goolagong Cawley, zadnja Australka koja je prije nje osvojila Wimbledon (1980.) ju je podržala i rekla – „dobra odluka, sad otiđi pecati“.

Otac Robert ju je podržao maksimalno. „Nije se mogla nositi sa tolikom pažnjom i pritiskom. Poručili smo joj da smo uz nju“. Ashleigh je krenula sa terapijom protiv depresije koja je trajala dvije godine.

Slučajno se priključila treninzima kriketa. Poznavala je trenera Andyja Richardsa iz Brisbane Heat cricket kluba i na prvom treningu oduševila. Od 150 lopti promašila je pet ili šest. „Ona je čudo“, rekao je trener Richards.

Tih 18 mjeseci u kriketu bilo je za Barty kao terapija. Bez pritiska, bez medija, bez pažnje. Preporodila se. Vratila je ono što je propustila jureći sa teniskog turnira na turnir. „Nakon utakmica je sa djevojkama išla na pivo. Još imam video sa nekog kampa gdje se Ashleigh u blatu do grla smije kao nikad u životu“, prisjeća se Richards.

Ipak vratila se tenisu. „Mislio sam da je to gotova priča, međutim jednog dana sam ispred kuće vidio četiri kutije teniskih lopti“, kaže otac Robert.

U lipnju 2016. Barty se vratila turnirima, nerangirana, sa samog dna. Krenula je po svijetu na turnire, za šest mjeseci bila je na 325. WTA mjestu, nakon godinu dana ušla je u TOP 100 a 2017. je završila na 17. mjestu. Tri godine nakon što se vratila treninzima, u lipnju 2019. je osvojila Roland Garros. Od tada, osim što ju je na broj 1 jedno vrijeme smijenila Naomi Osaka, Barty je najbolja svjetska tenisačica.

OZNAKE: ashleigh barty

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.