AMERIKANAC KOJI KREIRA HR MONETARNU POLITIKU: ‘Uvesti euro prije ulaza u EU jednako je suicidu’

Autor:

Pixabay

Objavljeno u Nacionalu br. 471, 2004-11-23

Evan Kraft, američki ekonomski stručnjak i dugogodišnji direktor Direkcije za istraživanja Hrvatske narodne banke, za Nacional govori o opasnostima koje bi proizašle zbog snažnog pada tečaja kune te objašnjava zbog čega Hrvatska ne treba srljati u europsku monetarnu uniju

U posljednje vrijeme često se govori o mogućem uvođenju eura i prije nego što Hrvatska postane punopravna članica Europske unije, kao i o umjetnom održavanju tečaja kune. Kunu mnogi smatraju prejakom, što ne stimulira izvoz, jer su hrvatski izvoznici jednostavno preskupi. Jedan od onih koji kreiraju tečaj kune, pa makar samo savjetima, jest i Evan Kraft, direktor Direkcije za istraživanja pri Hrvatskoj narodnoj banci. Iako je funkcija Direkcije samo savjetodavna, njen je utjecaj na kreiranje državne monetarne politike velik. Zanimljivo je da se na čelu tako važne državne institucije nalazi američki državljanin. Međutim, Kraft odlično govori hrvatski, proučava ekonomiju ovih prostora dulje od dvadeset godina i svakako je relevantan sugovornik o stanju i smjernicama domaće monetarne politike.

‘Da bi se Crnogorci lakše odvojili od Srba, EU je zažmirila na jedno oko i dopustila im uvođenje eura bez previše zamjerki’ ‘Problem je što većina Hrvata štedi u devizama, pa banke zbog mogućih promjena tečaja ulaze u velike rizike ako kredite izdaju u kunama’ ‘U RH se mnogo pozornosti posvećuje tečaju, no taj je problem zanemariv ? tečaj nije čarobni štapić kojim bi se znatnije potaknuo izvoz’NACIONAL: Otkud jednom Amerikancu interes da živi i radi u Hrvatskoj? – Prvi sam put u Hrvatsku došao trajektom iz Italije još 1984., zajedno sa suprugom. Stigli smo do Splita, te zatim posjetili Dubrovnik, Korčulu i druge otoke. Potom smo preko Sarajeva stigli i do Zagreba. I meni i supruzi jako se svidjela vaša zemlja i mentalitet ljudi, a kao profesora ekonomije naravno da me zainteresirala i ekonomska struktura bivše Jugoslavije. Dvije godine nakon prvog posjeta, zajedno sa suprugom u bivšoj Jugoslaviji proveo sam godinu dana radeći doktorat s temom Alokacija, kapital i ekonomska kretanja Jugoslavije. Tema je u to vrijeme bila prilično egzotična među ekonomistima u SAD-u, a osobito je čudilo što ne vučem nikakvo podrijetlo s ovih prostora. Godine 1995. supruga i ja stigli smo u Hrvatsku da ostanemo, radimo i živimo. Presudne su bile moje dobre veze s ekonomskim krugovima u Zagrebu. Zaposlio sam se u Ekonomskom institutu, ali sam ubrzo prešao u Direkciju za istraživanje pri HNB-u gdje radim i danas.

NACIONAL: Proučavali ste ekonomska kretanja bivše Jugoslavije. Kako to da ste se odlučili raditi baš u Hrvatskoj, a ne u Srbiji ili Sloveniji? – Najbolje sam poznavao ekonomske krugove u Zagrebu. U tom momentu, na moju odluku da živim ovdje nije utjecalo ništa drugo, osim možda dobrih zdravstvenih usluga, što je svakom Amerikancu itekako važno. Nisam preferirao nijedan narod bivše Jugoslavije, nisam ni bio svjestan tolikih različitosti među njima. Ali naravno da je s vremenom moj ostanak u Hrvatskoj dobio i druge dimenzije, koje su se razvijale paralelno s događajima na ovim prostorima.

NACIONAL: Cijela obitelj također je u Zagrebu? – Da, ovdje sam sa suprugom i sinom koji upravo završava međunarodnu srednju školu u Zagrebu. Već oko deset godina živim ovdje, ali nemam hrvatsku putovnicu, niti sam podnosio zahtjev za državljanstvom. Mnogi me smatraju avanturistom jer sam došao raditi ovdje kad sam mogao nastaviti s karijerom sveučilišnog profesora u SAD-u.

NACIONAL: Direktor ste Direkcije za istraživanja pri HNB-u. Čime se Direkcija zapravo bavi? – Pratimo ekonomska kretanja te na osnovi prikupljenih podataka pokušavamo predvidjeti kako će se ona razvijati u bližoj i daljoj budućnosti. Tako predlažemo neke osnove vodstvu HNB-a za moguća rješenja određenih problema i zadataka monetarne politike.

NACIONAL: Prihvaća li vodstvo HNB-a uvijek prijedloge Direkcije? – Kad čovjek radi kao savjetnik, zna da svi njegovi savjeti neće biti prihvaćeni. Komunikacija s rukovodstvom HNB-a jako je dobra, većinu problema rješavamo zajedno, i trudimo se dati savjete koji se mogu realizirati. Ne predlažemo nerealna rješenja.

NACIONAL: Česte su primjedbe na uglavnom fiksan tečaj kune u odnosu na euro. Što HNB postiže održavanjem takvog tečaja? – Ne bi se moglo govoriti o fiksnom tečaju kune. Ona ipak jača u ljetnim mjesecima, kad je priljev deviza veći, a pada zimi, kad je on manji. Što je više deviza, jasno da one po ustaljenim tržišnim načelima ponude i potražnje pojeftinjuju, tj. kuna jača. Jasno je da bi u slučaju da kuna postane prejaka, i Hrvatska postala preskupa, i za turiste, i za investitore u gospodarstvo. Međutim, kad bi kuna bila preslaba, postojala bi opasnost da se hrvatska dobra mogu kupiti vrlo jeftino, te od takve kune opet ne bismo imali koristi. Tako da tečaj kune kakav je sad balansira između dviju podjednako opasnih krajnosti. U Hrvatskoj je problem što većina Hrvata, za razliku od Poljaka, Čeha i Slovaka, štedi u devizama pa banke zbog mogućih promjena tečaja kune ulaze u veliki poslovni rizik ako kredite izdaju u kunama. Naravno da će one taj rizik prebaciti na komitente. Pri velikoj deprecijaciji kune upravo bi se oni našli na najvećem udaru, njihova štednja znatno bi izgubila na vrijednosti.

NACIONAL: Ali mnogi se žale da su zbog jake kune hrvatski proizvodi skupi u izvozu. – Ta priča ima dvije strane. Ako imaš slabu kunu, povećat će se rate kredita koje moraš otplaćivati. Također, hrvatski veliki izvoznici uglavnom su i veliki uvoznici. Uvoze se sirovine, strojevi, softver i još mnogo toga. Deprecijacija kune značajno bi povećala troškove uvoza. Mi u HNB-u mislimo da deprecijacija kune ne bi donijela nikakav poticaj hrvatskom izvozu, a bili bismo izloženi velikim rizicima. Valja reći da u Hrvatsku dolazi mnogo financijskih sredstava, i kad HNB ne bi poduzimao određene mjere, kuna bi osjetno ojačala. Mi zapravo branimo da kuna jako ojača, što je suprotno mišljenju mnogih da borbu vodimo kako kuna ne bi oslabila. U hrvatskom gospodarstvu mnogo se pozornosti posvećuje tečaju, smatra ga se problemom. Zapravo taj problem je zanemariv, tečaj nije čarobni štapić kojim bismo mogli znatnije potaknuti hrvatski izvoz. Mnogo veći problem je kruta državna administracija. Grubi primjer, ja kao stranac u Hrvatskoj ne mogu dati krv. Možete samo zamisliti na koje prepreke potencijalni strani investitor može naići pri investiranju u komplicirane gospodarske projekte.

NACIONAL: Očekujete li u skoro vrijeme uvođenje eura i što bi ono značilo za hrvatsku ekonomiju? – Pitanje uvođenja eura nije samo ekonomsko. Vidimo li da Crna Gora već koristi euro kao službenu valutu, kao i Kosovo, pitamo se zašto ne bismo i mi? Možemo, to ne bi bio previše kompliciran proces, ali politički bi bilo jako riskantno. Za razliku od nas, Crnogorci su u očajnoj političkoj situaciji. U zajedničkoj su državi sa Srbijom koja nije najpopularnija među Europljanima. Da bi se Crnogorci lakše odvojili od Srba, EU je zažmirila na jedno oko i dopustila im uvođenje eura bez previše zamjerki. Hrvatska kao budući član EU mora poštivati proceduru: ne uvoditi euro prije ulaska u EU, pa čak ni tad dok se ne provedu određeni mehanizmi prilagodbe valuta. Politički, uvođenje eura bio bi čin samouništenja. Stav EU je jasan, nemojte to raditi.

NACIONAL: A bi li bilo financijske koristi za državu ako zanemarimo političke implikacije? – Banke ne bi više imale problem depozita u eurima, a kredita u kunama. Dakle, za banke bi to bila velika stvar. Ali država bi izgubila slobodu u kreiranju monetarne politike. Ta sloboda nije prevelika, ali svakako je veća u odnosu na BiH, Srbiju i slične države. U svakom slučaju, ne vidim nikakav hitan razlog za uvođenje eura. Najvažniji korak prema tome je smanjenje inozemnog duga. Ako to postignemo, dvije godine nakon primanja u EU imat ćemo i euro. U suprotnom, načekat ćemo se.

NACIONAL: Kakvim ocjenjujete rad banaka ove godine? Poznato je da ste prošle godine intervenirali posebnim mjerama kako bi se smanjilo zaduživanje građana i gospodarskog sektora. – Mjere su uspjele, rast kreditiranja prepolovljen je prošle godine s 30 na 14,6 posto. Rast kredita još uvijek je umjeren. Međutim, banke su se brzo prilagodile i smanjile rizičnije kreditiranje tvrtki, a povećale kreditiranje građana. Pojavilo se mnogo novih vrsta kredita, pojačala se konkurencija među bankama, razina usluga raste, što ide na ruku građanima. Mislim i da kamatne stope nisu previsoke.

NACIONAL: U kakvom su stanju državne devizne rezerve? Možda bi ih trebalo smanjiti? – Devizne rezerve HNB formira tako da za kune na bankovnim aukcijama kupuje stranu valutu. Tako se kuna pušta u opticaj i kreira se ponuda novca. Postoji bojazan da se stavljanjem sredstava u devizne rezerve zapravo uzima od privrede. Ali to nije slučaj, tim rezervama osiguravamo međunarodnu likvidnost zemlje. Kad inozemni partneri analiziraju Hrvatsku, veliku važnost pridaju upravo deviznim rezervama. Ako ih ima dovoljno za plaćanje prosječnog uvoza države više od pet mjeseci, smatraju se solidnima, što povećava kreditni rejting države. Nepisano pravilo je tri mjeseca, ali bolje je imati za više mjeseci. Kad bismo ih smanjili, recimo da iz njih otplaćujemo vanjski dug, odmah bismo izgubili na kreditnom rejtingu. Plaćale bi se mnogo veće kamate prilikom zaduživanja u inozemstvu. Po meni to nema nikakvog smisla. Devizne rezerve sada iznose oko osam milijardi dolara, i neznatno su veće u odnosu na 2003.

NACIONAL: Američki ste državljanin. Kako SAD gleda na EU, smatra li je možda određenom ekonomskom prijetnjom? – Nakon 11. rujna mišljenje Amerikanaca znatno je promijenjeno. Došlo je do većeg neslaganja između SAD-a i Europe, ali uglavnom u političkom smislu. Američki ekonomisti su jako liberalni, zalažu se u potpunosti za slobodno tržište. Primjedbi na europsku ekonomiju imaju samo kad se ne pridržava liberalnih načela. Skloni su kritizirati Francusku zbog državnog subvencioniranja poljoprivrede. Ali i u Americi ima sličnih primjera ma koliko mi voljeli misliti da je američko tržište liberalno u svim segmentima. Na primjer, postoje državne agencije koje imaju veliku ulogu na tržištu stambenog kreditiranja. Američka ekonomska ideologija potpuno je liberalna, a u praksi i nije baš tako.

NACIONAL: Koliko bi se u hrvatskoj ekonomiji osjetila razlika da je pobijedio Kerry, a ne Bush? Može li se uopće govoriti o razlici? – S ekonomskog stajališta ne vidim neke velike razlike. Naravno, američka unutarnja ekonomska politika imat će određene posljedice za Hrvatsku, ali u okviru svjetske situacije. Malo sam zgrožen američkom politikom smanjenja poreza i povećanja deficita države. Ako se ta politika ne promijeni u novom Bushovu mandatu, moguće su loše posljedice za cijeli svijet, pa tako i za Hrvatsku. Ako mislite da bi došlo do drugačije kreditne politike SAD-a prema Hrvatskoj ili povećanja gospodarske suradnje da je pobijedio Kerry, mislim da ne bismo primijetili nikakvu razliku.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.