Izraelsko-američki povjesničar Efraim Zuroff, koji je odigrao ključnu ulogu u privođenju pravdi preostalih nacističkih ratnih zločinaca u zadnjih više od 3,5 desetljeća, u ponedjeljak je u sklopu 12. Festivala tolerancije – JFF Zagreb predstavio svoju knjigu “Operacija posljednja prilika – Potjera za nacističkim zločincima”, u kojoj piše kako su zločinci desetljećima izbjegavali pravdi te kako se, barem neke, i pronalazilo.

Knjiga je objavljena na hrvatskom u izdanju nakladnika Frakture i prijevodu Mirne Herman Baletić, a prenosi dio iskustava u potragama za nekima od najnotornijih nacista. Počinje s poglavljem posvećenim otkrivanju u lipnju 2008. Milivoja Ašnera, bivšeg zapovjednika ustaške policije u Požegi optuženog za deportacije stotina tisuća Srba, Židova, Roma i komunista, koji se nalazio na četvrtome mjestu popisa deset najtraženijih nacista u svijetu.

Glavni urednik Frakture Seid Serdarević istaknuo je kako je riječ o knjizi “možda najvažnijeg čovjeka koji se bavi pitanjima Holokausta i lova na naciste, koja se čita gotovo kao krimić i gotovo je autobiografska”.

Zuroff je poručio kako, odrastajući u američkoj obitelji srednjeg sloja, uopće nije imao namjeru posvetiti život bavljenju Holokaustom ili nacistima, zapravo je više sanjao o tome da postane prvi ortodoksni Židov koji će igrati u NBA-u.

No, oduvijek se jako zanimao za povijest, posebice židovsku, a budući da je kao student bio dosta politički aktivan, ono što je presudilo u rastu njegova intelektualnog zanimanja za Holokaust su tri stvari koje su se dogodile nakon tzv. Šestodnevnog rata 1967. godine, koji je imao snažan utjecaj na mnoge Židove izvan Izraela, jer je nacionalna komponenta postala važan dio njihova židovskog identiteta. “Tri su stvari postale važne – obrana Izraela, borba za priznanje Židova i uspomena na Holokaust”, pojasnio je.

Posebno mi je važno bilo pokušati razumjeti kako je uopće bilo moguće da se Holokaust dogodi 

“Ono što je meni bilo posebno važno je pokušati razumjeti kako je uopće bilo moguće da se tako nešto dogodi”, dodao je.

Rođen u New Yorku 1948. u obitelji Židova podrijetlom iz zapadne Ukrajine i Litve, Zuroff se u Izraelu trajno nastanio nakon studija, da bi godine 1978. postao prvi direktor Centra Simona Wiesenthala u Los Angelesu, gdje je odigrao ključnu ulogu u osnivanju knjižnice i arhiva Centra. Njegova “karijera” lovca na nacističke ratne zločince počinje nakon povratka u Jeruzalem 1980., gdje postaje suradnik-istraživač američkog Ureda za posebne istrage.

Uz poticaj osnivača Fondacije Targum Shlishi Aryeha Rubina, u ljeto 2002. započinje operaciju “Posljednja prilika” u sklopu koje se nude financijske nagrade za informacije koje bi pomogle osudi nacističkih ratnih zločinaca. Taj projekt pokrenut je u četrnaest zemalja (Litvi, Latviji, Estoniji, Poljskoj, Rumunjskoj, Austriji, Hrvatskoj, Mađarskoj, Njemačkoj, Argentini, Čileu, Brazilu, Urugvaju i Norveškoj), a zahvaljujući njemu na svjetlo dana izašla su imena više od tisuću prethodno nepoznatih osumnjičenika, od kojih je procesuirano njih 110.

Procesuiranje Dinka Šakića veliki uspjeh demokratske Hrvatske

Na putu privođenja zločinaca pravdi postojale su brojne prepreke, rekao je Zuroff, među ostalima i formalne prepreke kaznenom progonu nacista, i to posebice u zemljama anglosaksonskog svijeta kao što su SAD, Kanada, Velika Britanija i Australija. Zahvaljujući u prvome redu medijima, koji su uvelike pomogli u tome procesu, to se u međuvremenu promijenilo, rekao je.

U tom smislu, napomenuo je, osobito važna stvar dogodila se upravo u Hrvatskoj, gdje je bilo jako puno ljudi čije su se obitelji borile protiv ustaša i gdje su mediji – posebno je naveo tjednik Globus – itekako pomogli u procesu koji je rezultirao dugotrajnom zatvorskom kaznom zapovjedniku sabirnih logora Jasenovac i Stara Gradiška Dinku Šakiću (umro u Zagrebu u zatvoru 2008.).

“Usporedbe radi, u baltičkim zemljama, Latviji i Estoniji, nije bilo lokalne podrške, autohtono stanovništvo nije željelo dovesti krivce pred lice pravde, i to je dovelo do neuspjeha”, naglasio je.

Dinku Šakiću također je posvećeno jedno poglavlje knjige, a posebna se poglavlja bave nacistima u Australiji, Velikoj Britaniji, Litvi, Latviji, Estoniji.

Na poglavlje vezano uz Šakića i njegovu ulogu u zločinima osvrnuo se povjesničar i sveučilišni profesor židovskog podrijetla Ivo Goldstein, koji je iznio Šakićevu kratku biografiju, put do dolaska u Jasenovac i Staru Gradišku, istaknuvši kako je njegova krivnja neupitno potvrđena brojnim svjedočanstvima preživjelih žrtava, od kojih je neka i iznio.

“Kad govorimo o Holokaustu, mi govorimo o zločinu protiv Židova ali i o svim genocidima koji su se događali tijekom 20. stoljeća. Dakle to je knjiga koja govori o tome što se napravilo i što se trebalo napraviti kako bi se zločince privelo pravdi”, rekao je Goldstein.

Vrijeme za krivce ističe, ali cilj je spriječiti povijesni revizionizam

Predmeti Zuroffovih istraga uglavnom su u poznijoj dobi i događa se da ti zločinci umru kad im se napokon uđe u trag, a prije pokretanja sudskih procesa i osuđujućih presuda. Upravo otuda i naslov knjige, koji sugerira da će preostale odgovorne za Holokaust biološka smrt ubrzo oteti iz ruku pravde, ukoliko se ne poduzme posljednji napor da ih se uhvati.

Na to se posebno osvrnuo bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, autor pogovora knjige, koji se s Efraimom Zuroffom na njegov zahtjev za vrijeme svoga mandata (2000.-2010.) sastao više puta, prvi put 2001. godine.

Istaknuo je kako je sada pravo vrijeme za takvu knjigu – ili posljednje, kao što i sam njezin naslov kaže – jer biološki sat zločincima otkucava, a još uvijek ima onih koji će po pitanju najvećega zločina u povijesti čovječanstva, a to je neupitno Holokaust, “pokušati pisati svoju povijest”.

Mesić: Nikome nije uspjelo promijeniti povijest, a neće ni današnjim revizionistima

“Upravo je zato važno da tu knjigu pročitaju oni koji žele povijest promijeniti. To nikome do sada nije uspjelo, a ne može ni današnjim revizionistima koji misle da je to moguće – da se može pretvoriti pobjednike u poražene i obrnuto”, rekao je Mesić. To je posebno važno za naše društvo, “jer mi sada živimo u jednom vremenu nuđenja fašizacije, ili ustašizacije”, dodao je.

Efraim Zuroff objavio je više od 450 članaka, izvještaja i prikaza o različitim temama povezanima s Holokaustom i drugim pitanjima o židovskom svijetu, među kojima se, uz “Operaciju Posljednja prilika”, ističu knjige “Occupation: Nazi-Hunter: The Continuing Search for the Perpetrators of the Holocaust”  (1994.) i “Our People; Journey With an Enemy”, napisana s litavskom autoricom Rūtom Vanagaitė.

Nominiran je za Nobelovu nagradu za mir 2008., a dobitnik je više priznanja u raznim državama, među kojima je Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom za “osobit doprinos borbi protiv povijesnog revizionizma i reafirmiranju antifašističkih temelja Hrvatske i uspostavljanju dobrih odnosa Hrvatske i Izraela”.

Operaciju “Posljednja prilika II” pokrenuo je u prosincu 2011., s fokusom na čuvare koncentracijskih logora i pripadnike Einsatzgruppen.

Na pitanje – Kada će prestati? – Zuroff odgovara: Kada bude potpuno uvjeren da se više ne može ništa poduzeti. Kao povjesničar koji se bavi Holokaustom smatra da se, kada završi lov na nacističke ratne zločince, mora nastaviti raditi na tome da oni koji žele poricati i/ili iskriviti povijest Šoe ne uspiju u svojim namjerama mijenjanja povijesnih činjenica ili manipuliranja njima.

Upravo je to i ključan razlog iza svog njegovog djelovanja: “Mi smo se borili protiv novog pisanja povijesti, te neke vrste igrokaza koju sada vidimo posebice u baltičkim zemljama, ali i u Hrvatskoj”, upozorio je na kraju.

Komentiraj