Objavljeno u Nacionalu br. 473, 2004-12-07

Nakon sastanka premijera Sanadera i predsjednika Mesića u kasnim večernjim satima 3. prosinca u rezidenciji Vlade u Visokoj 22 potpuno je jasno da će osim Joška Podbevšeka iz POA-e morati otići cijela njegova garnitura od tridesetak ljudi. Sastanak, na kojem je Sanader kanio umiriti predsjednika i pokušati ga nagovoriti da promijeni odluku o Podbevšekovoj smjeni, imao je za Sanadera posve neočekivan rasplet. Ne samo da je Mesić bio rezolutan u slučaju Helene Puljiz nego je Sanaderu bacio na stol i nove dokaze o zlouporabi Protuobavještajne agencije (POA). Dokumenti koje je pokazao Sanaderu dokazuju da je POA provodila operativnu obradu nad Stipom Mesićem. O tome je bio obaviješten premijer Sanader i dao je Podbevšeku zeleno svijetlo za tajnu istragu. Cilj te istrage vrlo je jednostavan ? sve informacije koje prikupi POA i preda u obliku non-papera Sanaderu trebale su poslužiti u političke svrhe, odnosno za Mesićevu difamaciju na predstojećim predsjedničkim izborima te laku pobjedu Jadranke Kosor.

Nakon što je Sanader vidio novu dokumentaciju, dosta uzdrman, zamolio je predsjednika da mu da nekoliko dana da nađe način kako da riješi situaciju u POA-i, što drugim riječima znači da nađe formulu po kojoj bi na najbezbolniji način supotpisao smjenu Joška Podbevšeka ili ga nagovorio da sam podnese ostavku.

Dokument POA-e koji je ugasio i zadnju Podbevšekovu nada za spas ima klasifikacijski broj PO310-STO101 a urudžbiran je pod šifrom 539-20-01140-04/32144 od 16. travnja 2004. Taj dokument je dokaz da je Podbevšek provodio operativnu obradu nad svojim šefom, predsjednikom Republike Hrvatske, i time se ogriješio i o zakon i o proceduru. Dopuštenje za to dao mu je sam Sanader koji je, nakon što mu je Podbevšek predočio dokument, naredio da se tajno ispitaju sve eventualne nezakonitosti Stipe Mesića. Ta de facto stranačka operacija HDZ-a, čak neka vrsta državnog udara, odvijala se na trošak poreznih obveznika, prekršila je mnekoliko zakona, a trebala je poslužiti što lakšoj izbornoj pobjedi nad Mesićem. Plan je bio vrlo jednostavan ?kompromitirati Mesića optužujući ga za povezanost s kriminalom i tako srušiti njegovu karizmu poštenog predsjednika, moralnog korektiva izvršne vlasti. Što se u dokumentu nalazi i kako je otkriven?

Informacija koja je pretočena u službeni dokument POA-e 16. travnja govori o Hrvoju Petraču i njegovoj navodnoj povezanosti s čelnicima Uprave Ine. U najvažnijem odlomku, kojim se htjelo kriminalizirati Mesića i koji je osnova za njegovu reakciju, piše: “Prema navodima izvora Petrač je, prema zasad neprovjerenim podacima, na zahtjev predsjednika RH Stipe Mesića, koristeći svoje plaćene pozicije u Državnom odvjetništvu, pomogao čelnim osobama Ine, Tomislavu Dragičeviću i Željku Vrbanoviću, vezano uz stopiranje, odnosno zadržavanje kaznenih prijava podnesenih protiv njih, a u cilju omogućavanja nastupanja zastare od kaznenog progona.” U čemu je profesionalna greška Podbevšeka i njegove službe i gdje su oni teško prekršili zakone te dokazali da im je služba potpuno politizirana u službi HDZ-a?

Ovaj dokument na osnovi neprovjerenih informacija nikada nije smio nastati, a kamoli biti službeno uveden u arhivu POA-e. On se trebao zadržati na razini bilješke operativca koji je tu informaciju uspio negdje popabirčiti na ulici ili u nekoj zadimljenoj birtiji. Da bi se takva informacija o bilo kojem građaninu, a kamoli o predsjedniku, pretočila u službeni dokument POA-e, trebaju postojati utemeljeni operativni podaci, zasnovani na pouzdanim izvorima.

Spornost dokumenta prije bilo kakve činjenične provjere došla je u pitanje već na početku njegova stvaranja, kad se vidjelo tko je agentu POA-e bio izvor informacija. Kako Nacional doznaje iz izvora bliskih POA-i, tu informaciju u POA-u je donio njen agent Bernard Ferizović, a njemu je izvor podataka bio Božo Kovačević ? Guja, stari pripadnik bivše Udbe, odnosno Službe državne sigurnosti, koji je dosad bio umiješan u niz nezakonitosti i prljavih igara, od odavanja državne tajne pa sve do veza s KOS-om bivše JNA i podmetanja dezinformacija, kako policiji, tako i službama svih triju režima. On je bio pripadnik i neslavno propalog paraobavještajnog tima Ranka Ostojića, koji je sada pod istragom zbog nestanka novca iz blagajen MUP-a namjenjenog za hvatanje Gotovine.

Podbevšek, čim je dobio takvu informaciju, prvo je dobro trebao provjeriti izvor i oklnosti u kojima je ta informacija došla do službe. On to nije učinio nego je tu informaciju zatajio od predsjednika, obavijestio o tome premijera Sanadera i krenuo u tajnu istragu protiv Mesića. Da se ne radi o predsjedniku, koji spada u štićene osobe, nego da se radi o običnom građaninu, postupak je trebao biti isti. Prvo pomna provjera izvora i okolnosti, a ako se cijela priča pokaže neutemeljenom, brisanje svih informacija i postupak protiv onih koji su dezinformirali službu.

Ni najiskusniji pripadnici tajne službe ili policije ne mogu se sjetiti da su igdje u svijetu pročitali da je tajna služba provodila istragu protiv vlastitoga šefa. A ako se informacije pokažu točnima, predsjednik bi trebao biti obaviješten o tome da kreće otvorena istraga protiv njega te bi se trebalo tražiti skidanje imuniteta. Tu predsjednik ne bi smio ni na koji način ometati istragu. Istodobno, o tome bi ravnatelj POA-e morao obavijestiti i ostale korisnike informacija POA-e, među prvima premijera. U tom razdoblju, u travnju 2004., Podbevšek je poslao 11 dokumenata korisnicima, a samo pet predsjedniku Republike. Među tim dokumentima koji su došli samo na Sanaderov, a ne i na Mesićev stol, nalazi se i ovaj od 16. travnja, koji je upotrijebljen za početak tajne operativne obrade protiv predsjednika. Pitanje je koje je još dokumente zatajio i njima servisirao samo Sanadera. Kako je otkrivena urota protiv predsjednika Mesića?

Predsjednik je prvu informaciju da je predmet istrage POA-e dobio iz prošlotjednog broja Nacionala. Tada je Nacional napisao kako je 16. travnja 2004. počela operativna obrada POA nad predsjednikom Mesićem. Ta, na prvi pogled nevjerojatna informacija potaknula je predsjednika Mesića da od Ladislava Pivčevića, ravnatelja Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, koje ima sjedište u Jurjevskoj ulici, zatraži kontrolu u POA-i. U utorak, 30. studenoga ujutro, Pivčević se pojavio u prostorijama POA-e i od Joška Podbevšeka zatražio da mu se otvori arhiva i pokažu svi dokumenti nastali 16. tzavnja 2004. Zbog Pivčevićeva dolaska u POA-i je vladala velika nervoza koja se još više pojačala kad je zatražio provjeru toga datuma. Nakon nekoliko minuta Pivčević je našao taj dokument koji teško kompromitira Podbevšeka, izdvojio ga i sutradan, u srijedu, 1. prosinca, predao predsjedniku. Mesić je na stolu imao dokument koji je potvrdio pisanje Nacionala. Tog trenutka Podbvešekova je karijera bila definitivno stvar prošlosti. Nakon što je Mesić taj dokument bacio Sanaderu na stol u Visokoj 22, premijer nije više imao manevarskog prostora da štiti takvo protuzakonito djelovanje POA-e. Dokument je potvrdio sve što je govorila novinarka Helena Puljiz.

Pronalaženjem tog dokumenta, koji je sastavio agent Bernard Ferizović, potvrđuje se da je oko Mesića POA provodila širu istragu, a sve radi njegove političke diskreditacije uoči samih izbora. Uz tako kompromitiranog Mesića Jadranka Kosor ne bi imala većih problema da postane predsjednica Hrvatske. Na osnovi toga dokumenta, početkom srpnja ispitivan je Željko Bagić, kao i poslije Helena Puljiz. Pitanje je koliko je POA još ispitala ljudi u vezi s predsjednikom Mesićem, samo što oni to zbog straha ne žele iznositi u javnost. Da nije bilo slučaja Helen Puljiz i javnog istupa Željka Bagića, bivšeg šefa Mesićeva kabineta, koji je javno rekao da ga je POA ispitivala u vezi s prijateljima i poslovima predsjednika Mesića, vjerojatno se nikada ne bi doznalo za postojanje dokaza o provođenju nezakonite istrage POA-e nad predsjednikom Mesićem.

Ovaj slučaj otvara dva pitanja. Prvo je pitanje kako Sanader misli da bi Mesić mogao na mjestu šefa POA-e zadržati čovjeka koji ga je špijunirao, uhodio, tražio od njegovih suradnika i prijatelja da služe kao ”špicli”, sudjelujući u svojevrsnom državnom udaru protiv predsjednika. Uz to, otvara se pitanje pretvara li sadašnja vlada Hrvatsku u policijsku državu koja nezakonito i bez ikakve kontrole smije provoditi istrage nad svima, od predsjednika države preko generala do nezaposlene novinarke, a sve zato da bi štitila i širila vlast tobože reformirane Hrvatske demokratske zajednice.

Komentiraj