Andrej Plenković može odahnuti. Urnebesno najavljivani prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije, iza kojega je stala moćna hijerarhija Katoličke crkve, nije uspio.

Prvo, nije uspio brojem prosvjednika. Premda je centrom Zagreba marširao značajan broj demonstranata, skup ni približno nije uspio dobaciti do ciljane masovnosti. Prema policiji oko pet tisuća, vjerojatno nešto više, oko deset tisuća prosvjednika, ali nikako pedeset ili sedamdeset tisuća, kako se hvale organizatori. Svakako jako daleko od onog broja kojim je Davor Ivo Stier mahao kad je fratrima u Dubravi govorio o tome koliko ljudi moraju izvesti na ulicu da bi Vlada odustala od ratifikacije Konvencije. Na snimci koju objavljuje Index jedan od fratara prepričava svoj razgovor sa Stierom: „Ako se skupi 10 tisuća ljudi, da će možda dopustiti Plenković da se glasa po savjesti. A ako se skupi 80, 90, 100 tisuća ljudi, da će mu se stvoriti velik pritisak i da će vjerovatno morati pokleknuti“.

Drugo, prosvjed nije uspio jer je po svojim porukama ostao blijed i potpuno konfuzan. Premijeru Plenkoviću mora biti neugodno da je postao glavna meta protesta, da se uz njegovo ime veže izdaja i traži odstup. Ali sve je to ostalo na pola koplja. Nevješti i slabi govornici, zapravo govornice, mlake emocije, nikoga tko bi zvonio ili podigao temperaturu. Dosadno prežvakavanje općih mjesta o navodnim strahotama rodne ideologije, nesvariv miks svega i svačega, od konfabuliranja da je cilj Istanbulske konvencije pretvoriti katolike u Hrvatskoj u manjinu do žalovanja zbog neuspjele legalizacije ustaškog ZDS pozdrava.

Treće, izjave sudionika prosvjeda, s kojima su neke televizije na licu mjesta razgovarale, pokazale su žalosnu sliku potpuno neobaviještenih i izmanipuliranih ljudi. Naravno da o Istanbulskoj konvenciji treba razgovarati, naravno da treba čuti kritike i pokazati razumijevanje za nedoumice ili strahove. Ali, kad jedan od prosvjednika u kameru sasvim ozbiljno kaže da je izašao na ulicu jer ne želi biti roditelj 1 i 2, što je često podmetanje, odnosno da ne želi sutra postati jarac koji se pari s kozom, onda njegova moralna panika samo govori kakvim se lažima histerija protiv Istanbulske konvencije loži. Ništa tako ne govori o deplasiranosti prosvjeda kao žalosna razina njegovog argumentiranja.

Ipak, Andrej Plenković morao bi se zamisliti jer se dio njegove stranke posve očigledno stavio iza subotnjih demonstracija. A HDZ je – treba li podsjećati? – već jednom srušio vlastitu vladu. Ali nakon nedovoljno masovnog, nedovoljno artikuliranog i nedovoljno energičnog prosvjeda, njegova pozicija nije oslabljena, nego je dapače dodatno učvršćena. Ne samo da ne mora pokleknuti, kako se Stier nadao, nego je ostao na nogama i sada je na potezu.