Norveški pisac Jo Nesbø, kojega redovito prate laskave titule ‘rock zvijezde među piscima’ i ‘kralja trilera’ predstavio je u srijedu u Zagrebu novu knjigu, “Macbeth”, svoju verziju slavnog Shakespearova djela.

“Priča je kratka i krvava, iako je po broju mrtvaca kod Shakespearea tek na četvrtom mjestu. Svidjela mi se ideja o liku koji se predstavlja kao dobar momak i automatski s njime suosjećate, a kasnije shvatite da navijate za krivi tim”, rekao je Nesbø o svojim motivima za novu knjigu.

Svoju verziju vječne teme borbe za moć i cijene koju je čovjek za nju spreman platiti smjestio je na početak sedamdesetih godina. “Bilo je to vrijeme optimizma, gospodarskog rasta, ali i straha od nuklearnog rata, nezaposlenosti ili, primjerice u gradu poput New Yorka, visoke stope kriminala. Htio sam portretirati takav grad”, rekao je Nesbø.

Na čelo policije jednog takvog lučkog grada, dolazi Duncan, koji se nakon niza godina korupcije odlučuje konačno obračunati s narko-bandama te se pokušava okružiti ‘poštenim’ policajcima. Na visoko mjesto u policijskoj hijerarhiji dovodi Macbetha, dotadašnjeg zapovjednika specijalaca, koji smišlja urotu ne bi li preuzeo vlast u gradu.

Iz svog je “surovog, mračnog, uzbudljivog i na trenutke potresnog” romana odlučio izbaciti tri vještice. “Mnogi čitatelji, pisci  i stručnjaci za Shakespearea misle da su natprirodni elementi u njegovim djelima naknadno uvedeni, a i ja ih ne smatram potrebnima. Nemam vještice koje kuhaju vještičji napitak i proriču Macbethu da će postati kralj, ali imam one koje kuhaju metamfetamin i daju mu poslovnu ponudu koju ne može odbiti”, otkrio je.

Svoje novo djelo ostvario u okviru projekta Hogarth Shakespeare osmišljenog u povodu 400. obljetnice smrti engleskog  pisca,  u kojemu su sudjelovali i Margaret Atwood, Gillian Flynn, Tracy Chevalier, Jeanette Winterson, Howard Jacobson, Anne Tyler i Edward St. Aubyn.

Kaže da prvo nije želio sudjelovati jer radije radi u vlastitom aranžmanu i koristi privilegije pisaca, da spava dulje i promatra rađanje ideje, no predomislio se kad je dobio mogućnost izbora, s obzirom da mu je Macbeth omiljeno Shakespearovo djelo.

“Odrastajući u Norveškoj nismo bili toliko povezani sa Shakespearom, ali volio sam njegova Macbetha nakon što sam vidio filmsku verziju Polanskog, a onda su me i u knjizi vrlo brzo zaintrigirali likovi”, rekao je Nesbø pred punim gledalištem kazališta “Gavella”, u koje je vratio Macbetha nakon 45 godina.

Nije imao poteškoća pri slijeđenju uputa koje je dobio jer i inače puno vremena, i do godinu dana, potroši na detaljnu izradu sinopsisa. “Uvijek imam plan puta kojega se držim, a izvornik odlične strukture u ovom slučaju dao mi je mogućnosti za neke stranputice”, napomenuo je.

Nesbø se nije bojao prokletstva koje Macbeth navodno nosi sa sobom. “Čuo sam da je Sir Laurence Olivier gotovo poginuo na pozornici tijekom pripreme i izvedbe predstave, a i neke druge slične priče. Izgleda da to prelazi i na izdavače s obzirom da mi je hrvatski izdavač rekao da je slomio nogu u trenutku kada je dobio prvi primjerak za hrvatsko tržište”, rekao je.

Kao tinejdžer ‘glumio’ gladnog pisca bez inspiracije

Nesbøov životni put i književna karijera nije tipična – kao mladić bio je perspektivni nogometaš prvoligaša Moldea, no nakon ozljede napušta nogomet. “Dobra stvar u tome što se ozlijedite u tim godinama je što nikada ne razočarate sve one koji su vjerovali u vas, a što se dešava s većinom mladih talenata”, ocijenio je.

Potom tri godine provodi u vojsci, studira ekonomiju i osniva bend Di Derre, koji u Norveškoj postaje vrlo popularan. Paralelno je radio kao burzovni mešetar i financijski analitičar, a na ideju za svoj prvi roman “Šišmiš” došao je kad ga je jedna izdavačka kuća pozvala da napiše knjigu o turneji sa svojim bendom.

Prisjetio se kako je u mladosti s prijateljima znao markirati iz škole i odlaziti u kafić gdje su u kaputima iz second hand trgovina razgovarali o književnosti, smislu života, uvlačili obraze da bi izgledali gladno i ispijeno poput pisaca i sanjali da će jednog dana uistinu i napisati knjigu. “Imali smo 18 godina, a raspravljali o tome da imamo stvaralačku blokadu”, rekao je.

Knjigama je bio okružen od malena, majka mu je bila knjižničarka, a otac “pravi knjiški moljac”. Sa šest ili sedam godina zamolio je oca da mu čita Goldingovog ‘Gospodara muha’, ponajviše zbog zanimljive naslovnice sa svinjskom glavom na koplju. “Kada me pitao kako mi se sviđa knjiga rekao sam mu da je malo usporena, ali da će taj pisac sigurno idući put napisati nešto bolje”.

Kaže da nije čitao krimiće, volio je Jima Thompsona, Nabokova, Hemingwaya, Conrada, Bukowskog, Knuta Hamsuna, puno čita i danas, to mu je velika inspiracija.

U stanu uredio posebnu sobu za pisanje, no piše u bučnom kafiću

Nesbø je zagrebačkim obožavateljima otkrio kako najčešće piše u kafiću iako si je u stanu s pogledom na Oslo uredio sobu s posebno izrađenim velikim stolom i velikim računalom, aparatom za kavu i vrhunskim sustavom za slušanje glazbe.

“To je na kraju ispalo jedino mjesto gdje ne mogu pisati i zato uzmem laptop u mali kafić u susjedstvu, gdje je moj omiljeni stol uvijek zauzet jer koristim jednu od onih privilegija pisca da spavam dugo. Onda sjednem za ‘stol do’ i buljim u onoga tko sjedi za mojim stolom sve dok ne ode. Onda počnem raditi, no s obzirom na to da je bučno, stavim slušalice i slušam glazbu”, rekao je.

Na njegovom se repertoaru može pronaći raznoliki izbor, hard rock, evergrini, jazz, nova glazba.

Nije mi žao sudbine mojih likova

Nesboov “Macbeth” slijedi nakon “Šišmiša”, “Žohara”, “Crvendaća”, “Nemeze”, “Đavolje zvijezde”, “Spasitelja”, “Snjegovića”, “Leoparda”, “Fantoma”, “Policije” i “Žeđi”,  kojima je glavni lik detektiv Harry Hole, te “Sina”, “Ponoćnog sunca”, “Krvi na snijegu” i “Lovaca na glave” – prevedenih u 50 zemalja i prodanih u više od 40 milijuna primjeraka.

Kaže da ne razmišlja o čitateljima kada odluči ‘ubiti’ nekog od svojih likova, primjerice Beatte iz nekoliko njegovih knjiga o Harryju Holeu, još jednog lika kojemu nije dao puno šanse za sretan život.

“Takva mu je sudbina, umjesto serijala o Harryju Holeu te bi se knjige mogle nazvati i tragedijom o njemu. Već kod trećeg romana znao sam kakav će mu biti životni put. Mogu vam samo reći da neće živjeti vječno i neće uskrsnuti nakon što umre”, rekao je.

Obožavatelji koji su napunili Gavellu pokušali su od njega doznati još neke detalje, ali Nesbø ih nije želio otkriti.

“Ne osjećam dužnost prema čitateljima, ne marim za njihove osjećaje kada stvaram svoje likove. Dickens je objavljivao romane u poglavljima da vidi što će se ljudima svidjeti, no ja to nikada ne bih napravio. Ako mi date savjet napravit ću upravo suprotno”, istaknuo je.

Više mrtvih u njegovim romanima nego u Oslu

Radnju svojih romana smješta u Norvešku, koja iz hrvatske perspektive djeluje kao uređena, a ne zemlja puna korupcije i kriminala. “Oslo je samo pozadina priče o moralnim dilemama, vjerojatno je više ljudi ubijeno u mojim knjigama nego u Oslu, no taj grad ima i svoju mračnu stranu – jedan je od  gradova u Europi s najviše smrti povezanih s drogom, heroinom”, rekao je.

Kaže da je kod pisanja sklon suosjećati s likovima koji su možda negativci. “Možda sam tako odbio neke čitatelje, osobito žene, ali zadržavam takve likove jer su, poput morskog psa u ‘Raljama’, samo metafora za nešto s čime se moramo boriti i nužni zbog reakcije ostalih likova na njega. U nekim situacijama su dobri, a u drugima loši, sviđa mi se što negativci imaju karakterne mane koji ih čine ljudskima.”

Dodao je da je ipak jasno na čijoj je strani: “Norveška igra najdosadniji nogomet, ali bez obzira na to mi ih volimo ih i navijamo za njih.”

Za svoje se knjige detaljno priprema, u čemu mu pomažu ljudi s dobrim informacijama, kao što je bilo i u slučaju lika iz Hrvatske u jednoj od svojih knjiga (“Spasitelj”). “Ne bih smio u detalje, no sve se temelji na pravim događajima koji su se odvijali u Zagrebu, zahvalan sam što su mi dali te informacije”, rekao je.

Isto je i kada piše o policijskim istragama. “I tu imam osobe koje mi pomažu, 99 posto vremena prikazujem prave procedure u norveškoj policiji, osim kada se radi o alkoholu. To ne vjerujte”, dodao je.

Nesbø je u Hrvatsku došao u sklopu svjetske promocije novog romana Macbeth, koji se ovdje objavljuje na isti dan kada i u svijetu, a predstavit će ga još u Zadru, 10. svibnja, te dan kasnije u Splitu.

Prije pet godina već je gostovao u Hrvatskoj, kada je održao tribinu o globalnom uspjehu nordijskih krimića i predstavio hrvatsko izdanje romana “Snjegović” (čiju filmsku verziju nije pogledao), a boravio je ovdje i turistički, kao strastveni penjač.

Komentiraj