Ono kad ti osmijeh ne silazi s usana. Osam potpuno jednostavnih riječi koje večeras vrijede za cijelo hrvatsko pučanstvo. Jer, Hrvatska je večeras uspjela pobijediti aktualnog europskog prvaka.

Ante Čačić na teren je poslao vrlo šaroliku ekipu, ‘starosjedioci’ u reprezentaciji potpomognuti Markom Rogom, Markom Pjacom, Šimom Vrsaljkom, Tinom Jedvajem. Činilo nam se da Čačić na teren šalje eksperimentalnu ekipu kojom nas je ‘počastio’ Ćiro Blažević na EURO-u 1996. godine protiv Portugala. Jer, već smo osigurali osminu finala.

I prvih desetak minuta činilo se sve kao baš takav eksperiment. Naši reprezentativci kao da su si u glavu utuvili da igramo sa vanzemaljcima. I Španjolcima je trebalo ravno sedam minuta da nam ‘uvale’ taj prvi pogodak. Kasnije će se pokazati da je Alvaro Morata dao jedini pogodak za aktualne europske prvake. Kako je poluvrijeme odmicalo, tako su naši reprezentativci igrali sve slobodnije, a do pogotka za izjednačenje trebali smo čekati do 45. minute, kada je na asistenciju Ivana Perišića, koji se i ovo veliko natjecanje, pretvorio u pravu životinju, onako baš bezobrazno, leđima okrenut prema golu, vanjskom zabio Nikola Kalinić.

Nevjerica? Nevjerica! Većina nas je mislila da ćemo primiti još par komada od nevjerojatnih Španjolaca koji su loptu, očekivano, držali u svojim nogama. Nećemo nikada znati što je Ante Čačić rekao svojim reprezentativcima na poluvremenu, koji su uvidjeli da su i Španjolci samo ljudi i da se protiv njih da igrati. Nakon starta nad Pjacom u šesnaestercu, sudac se nije oglasio, ali penal je dosudio na suprotnoj strani u 72. minuti, nakon prekršaja Šime Vrsaljka.

Loptu je na bijelu točku namjestio Sergio Ramos, hrvatski kapetan Darijo Srna došao je nešto došapnuti Danijelu Subašiću. Rezultat? Suba je ostao na sredini, duboko izašavši sa svojih vrata i ‘skinuo’ penal zvijezdi Reala. Smireno je vratar Monaca odradio svoje, i vjerojatno dao nama još elana da nastavimo prema velika tri boda koja nas guraju prema prvoj poziciji u skupini D.

“Mijenjaj! Ubaci drugog napadača! Idi na pobjedu. Šta nas košta!”, dalo se čuti kod velikog broja naših navijača. Ali, ispostavilo se da Ante Čačić nije morao posezati za izmjenama, jer su u 87. minuti sav posao obavili asistent i strijelac prvog gola za Hrvatsku – Ivan Perišić i Nikola Kalinić, samo sada u izmijenjenim ulogama. Kalinić je fino poslužio Perišića, koji sa one ‘svoje pozicije’, iskosa kao protiv Kameruna 2014. i Češke prije nekoliko dana, pogađa kraj Davida de Gee za ogromno slavlje naših i još veću nevjericu.

Do kraja susreta, Čačić je u igru poslao još dviojicu napadača – Čopa i Kramarića, ali na semaforu je ostao zacementiran rezultat 2:1!! I samo još riječ-dvije o najavljenim neredima i huliganima u Bordeauxu. Francuska policija očito je ovog puta ozbiljno shvatila situaciju i poslala strože kontrole na i oko stadiona. Izgreda večeras, nasreću, nije bilo.

Iako nam se možda kao najbolja solucija činila ona u kojoj bi završili na trećem mjestu i igrali protiv Walesa, zar nije lijepo proći, bez izgreda, u osminu finala sa prvog mjesta, dok ti za leđima sa bodom manje ‘pušu’ europski prvaci Španjolci? Kako je krenulo, možda i nije tolika tragedija ozljeda Luke Modrića, jer hrvatski su reprezentativci večeras pokazali da se i bez najveće zvijezde – može. Protiv europskih prvaka.

Iako na kraju statistika govori da je Hrvatska uputila dva udarca manje prema španjolskim vratima (15:13), u okvir ih je otišlo više naših (4:3). Uz veliku priliku Ivana Rakitića, u kojoj je ‘od šuba’ pogodio i stativu i gredu, mislili smo da nas je i ona sportska sreća ostavila. Ipak, nasreću, prevarili smo se. Španjolska je na kraju imala više nego dvostruko više dodavanja (679:314), ali razlika je očita – mi imamo gol viška.

I zato proslavimo sada kako nismo mogli u petak. Dignimo u visine i našeg kapetana Darija Srnu, i ‘monstruma’ Ivana Perišića i Danijela Subašića. Jer, sva jedanaestorica to su zaslužili.