Nakon što je HDZ rukama i nogama pokušao spriječiti održavanje sjednice Antikorupcijskog vijeća na kojem se raspravljalo o najnovijim aferama u Ini, krađi javnog novca, izdaji nacionalnih energetskih interesa i odgovornosti premijera i njegove Vlade za korupciju širokih razmjera koja se već godinama događa u toj najvećoj tvrtki u državnom vlasništvu, prošloga ponedjeljka opet su se dogodila dva uhićenja. Kao što je poznato uhićeni su Stjepan Leko, rukovoditelj Prodaje plina i energije Ine, koji je bio zamjenik ranije okrivljenog Damira Škugora i Vlado Mandić, direktor tvrtke EVN Croatia Plin.

Iako su ministar pravosuđa Malenica i premijer Plenković to opet pokušali predstaviti kao uspjeh pravne države i rada njenih neovisnih institucija, očito je da je premijer sve nervozniji jer se krug steže. Premijer je napao i opoziciju i članove Antikorupcijskog vijeća optuživši ih da se radi o orkestriranoj operaciji rušenja Vlade, pod utjecajem vanjskih i unutarnjih neprijatelja.

O ovim temama tjednik Nacional razgovarao je sa saborskom zastupnicom zeleno-lijeve platforme Možemo! Sandrom Benčić koja je i inače crvena krpa premijeru u Saboru. Diplomirana pravnica po struci, dugogodišnja aktivistkinja i jedna od osnivačica političke platforme Možemo!, predsjednica je Odbora za zaštitu okoliša i prirode i članica Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav.

NACIONAL: Budući da su zaredale teze o neprijateljima koji ugrožavaju ustavni poredak i njega osobno, mnogi se pitaju pati li to predsjednik Vlade od paranoje, ili ima neke informacije koje obični smrtnici nemaju. Kako komentirate posljednje premijerove napade na opoziciju i upozorenja na vanjske i unutarnje neprijatelje?

Iskreno, mene to ne zanima sa zdravstvenog aspekta, već isključivo iz političkog. A iz političkog aspekta, to je krajnje neodgovorno. Ako ima neke informacije koje ne može podijeliti s javnošću jer su sigurnosnog karaktera, tada ne smije izlaziti niti s insinuacijama. Kada je onaj maloljetni mladić s Molotovljevim koktelima uhićen na skupu ispred sjedišta HDZ-a, premijer je izjavljivao kako u Hrvatskoj postoje naoružane paravojne skupine. I to je bilo krajnje neodgovorno i neozbiljno jer, ako je doista tako, onda se sazivaju Vijeće za nacionalnu sigurnost i saborski Odbor za nacionalnu sigurnost i poduzimaju određene mjere i izvještava javnost o onome što se može. A nakon toga svaka tri mjeseca izlazi izvješće o tome što se radi s paravojnim skupinama. A ako se ne radi o tome, onda on treba odmah odstupiti jer se s takvim kvalifikacijama ne igra. One se ne mogu koristiti u dnevnopolitičke svrhe. Sjetite se, premijer je s tim kvalifikacijama izašao nakon što je pukla prva afera oko Ine. Ako se otvori novi krak krađe u Ini, što će biti sljedeće, pitala sam tada. Hoće li reći da je opozicija možda naoružana i ruši Vladu. I evo – dogodilo se! Otvorio se novi krak afere u Ini, a premijer izlazi s još jačim optužbama kojima insinuira da opoziciju instruira i financira vanjski neprijatelj, da predstavlja unutarnje neprijatelje i aktivno djeluje na rušenju Vlade. Dakle, vratile su se stare teze o zelenim, žutim i crvenim vragovima.

NACIONAL: A što bi opozicija trebala raditi nego djelovati protiv Vlade?

Stvarno je smiješno kada se premijer jedne demokratske zemlje zgraža nad činjenicom da opozicija želi smijeniti vlast. Pa što bi opozicija točno trebala raditi nakon afera koje su se zaredale u Ini? Pljeskati premijeru? Izlaziti s time da vanjski neprijatelji utječu i financiraju neke stranke opozicije, a ne dati za to dokaze i ne poduzimati mjere, ili barem reći da su institucije otvorile istragu, to je apsolutno nedopustivo. To je model koji možemo jedino vidjeti kod ozbiljnih autokrata, poput Orbana u Mađarskoj i Vučića u Srbiji.

NACIONAL: Na koje to točno vanjske neprijatelje premijer misli? Na Putina, Srbe, Sjevernu Koreju? I koga oni financiraju?

Moja poruka premijeru je da, ako traži ruski utjecaj na politiku u Hrvatskoj, ako traži političare koji su krivi za zarobljavanje Hrvatske ruskim plinom, ili ako traži krivca za rusko osvajanje hrvatske prehrambene industrije i poljoprivrede, neka se okrene oko sebe i traži ih u svojim redovima. I tu će ih sve naći. Jer kao “pravi političar” sve vanjske i unutarnje neprijatelje premijer drži jako blizu sebe.

NACIONAL: Napad je najbolja obrana, a premijer je sve to izgovorio nakon sjednice Antikorupcijskog vijeća čije je održavanje HDZ pokušavao svim silama spriječiti. Koliko im je to bilo kontraproduktivno?

Kolege iz HDZ-a sam neslužbeno i pomalo sarkastično pitala jesu li sigurni da žele ići u tom smjeru jer su takvim ponašanjem dobacili opoziciji loptu na volej. Bačić inače ne radi takve političke greške, on ipak ima dosta iskustva. Nije mi jasno što su time mislili postići, osim izazvati još veći interes javnosti i izblamirati se. Na kraju su morali reterirati. Počeli su dan prije s time da će onemogućiti saslušanje, onda su promijenili ploču i rekli da će samo donijeti mišljenje na Odboru za Ustav i Poslovnik. Na kraju su oni glasali o tom mišljenju o interpretaciji Poslovnika, ali ono nije usvojeno kao zaključak. Prošloga sam tjedna tražila da mi dostave tu odluku. Onda su rekli da to nije ni odluka, a nije ni zaključak. Na pitanje pa što je onda, o čemu smo glasali – nema odgovora. To je suludo! Na kraju su shvatili da je to kontraproduktivno jer je naš Klub zeleno-lijevog bloka u suradnji s SDP-om dan ranije pripremio upit za ocjenu ustavnosti takve odluke. I onda su oni odlučili da to nije odluka i da nije zaključak, već nešto što nitko ne zna kako se zove i ne postoji u Poslovniku.

NACIONAL: Osobito je u tim napadima i okretanju pile naopačke agilan član Antikorupcijskog vijeća Damir Habijan. Mislite li da su HDZ-ovci tvrdnjama da se radilo o neustavnom sastanku uspjeli zavarati hrvatsku javnost ?

Naravno da nisu. Pa nisu ljudi glupi. HDZ je ušao u slijepu ulicu i zabio se u zid i sada se pokušava iz toga izvući. Na kraju ni sami nisu znali objasniti što je u tome neustavno. Ja sam eksplicite postavila pitanje Bačiću – znači li to da Antikorupcijsko vijeće nije matično tijelo Sabora za pitanja korupcije. On je rekao da nije. Na pitanje a koje jest nije imao odgovor. Kolege Habijana zapravo mi je žao jer ga koriste kao pješadiju da brani neobranjivo. On je pravnik po struci, vjerojatno je prije Sabora imao neku karijeru, a sada ga HDZ šalje u bitke za koje je neupitno da će izginuti na terenu.

NACIONAL: Je li premijer shvatio da mu Hrvoje Zekanović, najnoviji prebjeg u HDZ, svojom obranom i istupima radi medvjeđu uslugu?

Ja se iskreno nadam jer je Zekanović karikatura. To njegovo izvikivanje kako je sada dio većine i kako podržava Plenkovića, ma što premijer radio, toliko je nakaradno da predstavlja gubitak, a ne dobitak za HDZ.

NACIONAL: Kako to da je Plenković spao na to da ga Zekanović brani? Zar nitko drugi iz stranke nije želio „primati metke“ za njega?

To smo se i mi pitali u jednoj raspravi u Saboru. Očito premijer nema baš izbora, pa mora pristati da ga takvi brane. Ja mislim da Plenković zapravo nikada nije imao tu vrstu podrške u stranci koju su imali neki premijeri prije njega. Mislim da je svima jasno da je ovo njemu neka usputna stanica u karijeri i da on zapravo stremi ka nekim europskim pozicijama. Plenković zato i ne može provoditi neke odluke koje bi možda htio kad bi bio samostalna politička figura. On ne može prelomiti jako puno stvari unutar HDZ-a.

NACIONAL: Ako je to tako, zašto je onda nastavio HDZ-ovu servilnu politiku prema Mađarskoj kada je u pitanju Ina? Počelo je sa Sanaderom, nastavilo se s Karamarkom, a onda je preuzeo Plenković. Zašto?

Raspravljala sam o tome s ljudima koji su stručno povezani s Inom. Nikome nije jasno zašto HDZ u kontinuitetu, već petnaestak godina, uporno vodi politiku koja je dovela do predaje Ine, ali i kompletne energetske politike drugoj državi. Nema nikakve sumnje da mađarska vlada itekako koristi MOL kao stratešku kompaniju kroz koju implementira ne samo svoju energetsku politiku, već i geostratešku politiku. Zašto se na to pristaje, to je enigma. Radi li se o nekoj vrsti ucjene, u vezi nekog vanjskopolitičkog cilja, ne znam. Nadam se da nije razlog moguće mađarsko blokiranje hrvatskog ulaska u OECD jer se zbog toga ne može žrtvovati nacionalna energetska sigurnost.

NACIONAL: Je li moguće da Orban cijelo to vrijeme nečime drži u šaci HDZ?

Činjenica jest da Mađarska cijelo to vrijeme diktira našu energetsku politiku, oni na tome zarađuju, a mi nemamo poluge upravljati energetskim tokovima u vlastitoj zemlji u ovakvoj krizi. Pored svega toga HDZ-ovi zastupnici u Europskom parlamentu brane Orbana i ne glasaju za sankcije Mađarskoj. Iako Orban otvoreno podržava Putina. Bit će zanimljivo vidjeti što će Plenković učiniti na Europskom vijeću.

NACIONAL: Nacional je u nekoliko brojeva objavio mnoge dokumente, između ostalog i Memorandum s MOL-om koji je potpisao tadašnji ministar Ćorić, na nalog premijera, da se ugasi sisačka rafinerija. Premijer uporno tvrdi da je taj Memorandum bio poslovni dogovor između dviju tvrtki.

Da budemo fer, doista postoji dvostruka uloga Ine. Jedna je poslovna i s tog poslovnog aspekta možda su u Upravi doista zaključili da se rafinerija u Sisku ne isplati. No postoji i ona druga dimenzija, a to je politička i strateška. Ina je na listi strateških tvrtki RH. Pored HEP-a, Ina je druga ključna energetska kompanija u Hrvatskoj. Upravo zbog ove dimenzije, država koja je suvlasnik Ine ne radi nešto što je možda poslovno opravdano jer mora brinuti za energetsku održivost i otpornost na krize. Premijer stalno igra dvostruku igru – kada nerazumnu političku odluku, poput gašenja rafinerije u Sisku treba opravdati, on kaže da se radilo o poslovnom interesu. A kada mu to ne odgovara, onda kaže da će, na primjer, država narediti Ini da proizvodi 10 posto više domaćeg plina. Pa kako će narediti, ako nema ništa s time? No ta je igra postala prozirna. Jasno je da on ne utječe na poslovne odluke te kompanije, niti upravlja strateškim ciljevima države.

‘Kad čujem držače Bandićevih ljestava koji su dvadeset godina gledali kako se ništa ne radi na infrastrukturi za zbrinjavanje otpada, a Jakuševac nije zatvoren, kosa mi se diže na glavi’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: U posljednjem broju Nacionala objavljen je ponovo intervju s Plenkovićem iz 2016. u kojem on tvrdi da neće dopustiti gašenje te rafinerije. Pa što se u međuvremenu dogodilo?

Nešto se očito dogodilo jer je Plenković isto tako bombastično najavio da će RH otkupiti natrag Inu. Dakle, to je potpuno skretanje od početnih obećanja. To pokazuje da je premijer u potpunosti izgubio igru – ne samo da država nije otkupila Inu, već je i dala ključnu infrastrukturu Mađarima. Mi smo njima u LNG-u na Krku 2020. dopustili da zakupe značajan postotak kapaciteta: 1,3 milijarde kubika na tri godine. A pri tome smo zeznuli Slovence koji se s pravom bune jer smo im obećali da će i oni moći zakupiti svoj dio, koji su na kraju dobili Orbanova tvrtka MET i PPD. Očito da tu postoji neka skrivena agenda koju premijer mora otkriti hrvatskim građanima.

NACIONAL: Osim što napada opoziciju, premijer napada i medije, optužuje Nacional da laže, tvrdi da to nije ni novina, što pokazuje da je nervozan.

On je vidljivo nervozan, svaki put kada se nađe u situaciji u kojoj je očito da nema moć donošenja odluka i utjecaja na ljude koji su iz njegove stranke, koji su umiješani u veliki kriminal. Budimo sasvim jasni – u Ini cijela ta epohalna krađa ima potpis HDZ-a. Škugor je član stranke, njegovi šefovi su u stranci, Upravni odbor je imenovala Vlada HDZ-a, kao i Nadzorni odbor. Dakle, ne mogu pobjeći od odgovornosti.

NACIONAL: Da se u nekoj drugoj državi otkrila takva pljačka u najvećoj kompaniji u državnom suvlasništvu, bi li pala vlada?

Ne mogu si zamisliti državu unutar EU-a u kojoj vlada ne bi pala, osim možda u Mađarskoj.

NACIONAL: Prošloga tjedna Hrvatska je doživjela definitivni poraz u arbitraži s MOL-om jer je Arbitražni sud u Švicarskoj odbacio zahtjev Vlade za revizijom arbitražne odluke. Bi li bilo drugačije da Ustavni sud nije 2015. poništio pravomoćnu presudu Sanaderu u slučaju Ina-MOL?

Konzultirala sam se s vrhunskim stručnjacima za arbitražno pravo u Hrvatskoj i bojim se da ne bi bilo drugačije. Oni smatraju da Arbitražni sud nije imao povjerenja u suđenje koje se događalo u Hrvatskoj, a činjenica da se cijeli proces temelji na Ježićevu svjedočenju, koji po njima nije vjerodostojan svjedok, razlog je da su odbili revidirati prvotnu odluku. Oni su uzeli u obzir posljednju pravomoćnu presudu Vrhovnog suda protiv Sanadera i Hernadija, ali ona na kraju nije imala utjecaja na konačni pravorijek.

NACIONAL: Ima li načina da RH nakon pravomoćne presude Vrhovnog suda Sanaderu i Hernadiju iz 2021. poništi Sporazum?

Nažalost izgleda da ne, osim ako se napokon ne pokrene postupak utvrđenja ništavosti Sporazuma pred nacionalnim sudovima, uključujući arbitražnu klauzulu. Što je zapravo problem? Činjenica da Sporazum koji je Sanader potpisao sadrži arbitražnu klauzulu koja u potpunosti isključuje jurisdikciju nacionalnog pravosuđa. Tu su Hrvatsku Sanader i HDZ do kraja zakopali. Zato Vlada nema elemenata da na temelju pravomoćne presude Vrhovnog suda poništi Sporazum. Međutim, možemo situaciju sagledati s aspekta da je arbitražna klauzula takva upravo zato da bi se kazneno djelo moglo dovršiti bez mogućnosti utvrđenja Sporazuma ništetnim, odnosno da je i sama klauzula ništetna. Ono što bi se još moglo učiniti, a to smo predlagali iz platforme Možemo!, jest da država otkupi preostale dionice od malih suvlasnika, kao i od mirovinskih fondova i postane većinski vlasnik. I to bi vjerojatno išlo teško, no to je i put kako bi se mogao mijenjati upravljački sporazum. Šteta koju su HDZ kao stranka i njen predsjednik napravili Republici Hrvatskoj ne mjeri se u milijardama, nego u desetinama milijardi i pitanje je u kojoj mjeri je to popravljivo.

NACIONAL: Kada premijer govori o ruskom utjecaju na političare u Hrvatskoj, vjerojatno pikira i na predsjednika Republike koji je imao neke čudne izjave kada je započela ruska agresija na Ukrajinu.

Ne mislim da su predsjednikove izjave, ma koliko nekada čudne, bile motivirane bilo kakvim ruskim utjecajem, već njegovim osobnim, čak neinstitucionalnim stavom. On je više puta ponovio da Hrvatska ne mora izlijetati i biti u prvim redovima kada se radi o ruskoj agresiji na Ukrajinu jer smo mali i ne možemo ni na što utjecati. Međutim, smatram da je solidarizacija s napadnutom zemljom trebala svim političkim akterima u Hrvatskoj biti neupitna.

NACIONAL: Kako onda tumačite više nego srdačan odnos predsjednika Milanovića s Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, koji obojica posluju s Rusijom?

Taj odnos mi je apsolutno neobjašnjiv. Osobito s Čovićem. Da se razumijemo, i on i Dodik i Izetbegović godinama se igraju etnofolklora i u međuvremenu se enormno bogate. Za mene su ti ljudi u prvom redu kriminalci koji građane BiH drže kao taoce svoje etnonacionalističke politike koja im služi kao paravan za veliku krađu.

NACIONAL: Kada god ne zna kako bi vam vratio i kako bi obranio HDZ zbog korupcije u Ini, onda vam Damir Habijan predbaci stanje u Zagrebu, u kojem je gradonačelnik Tomašević izložen golemim napadima HDZ-a i bivše Bandićeve stranke zbog rješavanja pitanja otpada. Kako to komentirate?

Kad čujem držače Bandićevih ljestava koji su dvadeset godina gledali kako se ništa ne radi na infrastrukturi za zbrinjavanje otpada, tijekom kojih je većina usluga privatizirana, a Jakuševac nije zatvoren, kosa mi se diže na glavi. Dvadeset godina Bandićeva gradska vlast nije kupovala potrebnu opremu, već je njihova logika bila da javni novac ide privatnim tvrtkama njihovih prijatelja i partnera. Zato Zagreb danas nema osnovnu infrastrukturu za gospodarenje otpadom i na tome užurbano radimo u zadnjih 16 mjeseci.

‘SDP-u je stalo do koalicije u Zagrebu kao što je i nama stalo da se naši partneri dobro osjećaju u toj koaliciji i da mogu ispunjavati program s kojim su išli na izbore’, rekla je Sandra Benčić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Nije li uvođenje novog sustava prikupljanja otpada doista bilo preuranjeno jer Zagreb nema riješene kapacitete za njegovo zbrinjavanje?

Ne, mi moramo na tim stvarima raditi paralelno i što prije smanjiti količine otpada koje se odlažu na Jakuševec, koje su trenutno gotovo 70 posto ukupnog otpada u Zagrebu. Bilo bi odlično da smo naslijedili bilo kakvu infrastrukturu, ali Grad Zagreb, kao i sve ostale jedinice lokalne samouprave u Hrvatskoj, imale su obavezu prema novom Zakonu o gospodarenju otpadom do siječnja ove godine donijeti odluku o gospodarenju otpadom tako da jedan dio cijene bude fiksni, a drugi varijabilan. Varijabilni dio ovisi isključivo o tome koliko pojedino kućanstvo odvaja otpad i zakonska je obaveza da se to svakom kućanstvu omogući. Zato i zbog činjenice da smo do sada odvajali svega 35 posto, a moramo doći na 65 posto u roku od par godina, moramo raditi paralelno na sustavu odvajanja i infrastrukturi za oporabu. Najveći problem u provedbi su višestambene zgrade. I to rješenje nitko u Hrvatskoj do sada nije imao. Zagreb ga je prvi počeo uvoditi upravo kroz vrećice tako da smo osigurali da svatko plati samo onoliko koliko zaista otpada proizvede, a da ne plaća za one druge u zgradi koji ne odvajaju.

NACIONAL: Većina građana koja razdvaja otpad boji se da on opet završi na istoj hrpi. A za zbrinjavanje se plaća privatnim tvrtkama.

Inspekcije su na Jakuševcu gotovo svakodnevno i sigurno bi već davno to utvrdile da je to istina. Grad je vlastitim snagama počeo zbrinjavati glomazni otpad i biootpad i te frakcije naravno odvojeno zbrinjava. Glomazni otpad u Servisno-operativnom centru na Jakuševcu, gdje se odvaja korisni dio, poput drva, a ostatak drobi, dok biootpad zbrinjava i pretvara u kompost u kompostani, također na Jakuševcu. Vraćanjem tih poslova iz privatnih u gradske ruke štedimo čak 60 milijuna kuna godišnje. Što se tiče papira, on se naravno također zbrinjava odvojeno i Čistoća na njegovoj prodaji ostvaruje prihod. Za ostale frakcije, Grad Zagreb ima, nažalost, vanjske oporabitelje kojima još uvijek plaća zbrinjavanje korisnih sirovina.

Međutim, u planu su izgradnja i sortirnice i biokompostane: dokumentacija je prikupljena, a to je najveći dio posla. Dio će biti financiran novcem iz NPOO-a, odnosno Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. To su veliki projekti na koje se čekalo 20 godina i nadam se da će biti završeni do kraja mandata. No najvažnije je naglasiti da je ovo transformativna politika jer nas se baš svih tiče: svi mijenjamo odnos prema otpadu i načinu na koji s njime postupamo. Svi smo zajedno u procesu koji će na kraju rezultirati kvalitetnim sustavom gospodarenja otpadom i čistim i zelenim gradom. Počinjemo raditi ono što su ostale europske zemlje i metropole počele provoditi prije više od dva desetljeća – svi zajedno kao građani uvodimo ovaj grad u 21 stoljeće.

NACIONAL: Glavni odbor SDP-a zadužio je Peđu Grbina da počne okupljati stranke ljevice i lijevog centra, kako bi zajednički pobijedili HDZ na sljedećim parlamentarnim izborima. Jesu li počeli razgovori o tome?

U Saboru s kolegama iz Kluba SDP-a dnevno komuniciramo i usuglašavamo se oko inicijativa i kao predsjednica Kluba Možemo! moram reći da je naša suradnja vrlo korektna. Razgovori o nekim suradnjama na nacionalnoj razini nisu još počeli, ali ja mislim da preuranjeni razgovori i preuranjene najave u medijima nisu dobre. Tu se mora dopustiti određena taktika političkim strankama, koja ne treba ići u javnost. Sve ostalo je pitanje spekulacija – ne znamo kada će biti izbori, iako bismo mi naravno željeli da ova Vlada padne. No u HDZ-u su cijepljeni od pojma političke odgovornosti. Možemo! će razmatrati suradnje isključivo sa strankama od centra na lijevo i ni milimetra desno.

‘Za mene su Čović, Dodik i Izetbegović u prvom redu kriminalci koji građane Bosne i Hercegovine drže kao taoce svoje etnonacionalističke politike koja im služi kao paravan za veliku krađu’

NACIONAL: Je li smjena Viktora Gotovca s mjesta šefa zagrebačkog SDP-a i ono što je tome prethodilo naštetila odnosima između SDP-a i Možemo?

Odnosi među strankama su uvijek kompleksni, a ovo što se dogodilo s Viktorom Gotovcem je bila odluka SDP-a. Njima je stalo do koalicije u Zagrebu kao što je i nama stalo da se naši partneri dobro osjećaju u toj koaliciji i da mogu ispunjavati program s kojim su išli na izbore, bez obzira na broj zastupnika.

NACIONAL: Bi li Možemo! pristao biti junior partner na razini države?

Ako dođemo u tu situaciju i ako ćemo imati manje zastupnika, naravno da ćemo biti junior partner. To je zadana činjenica i mi nikada ne tražimo kruha preko pogače. Nama to nije nikakav problem – kakav će biti omjer snaga, takav će biti i naš dogovor. Ali o tome je teško sada spekulirati.

NACIONAL: Kako komentirate tvrdnje o tihoj koaliciji Možemo i HDZ-a to jest članak objavljen na naslovnici nedjeljnog izdanja Jutarnjeg lista? Doživljavate li to kao pokušaj političkog podmetanja ili postoji realna šansa za takvu koaliciju?

Radi se o nečijem spinu koji nema veze s realnošću. Mi nikada nećemo koalirati s HDZ-om. Ne postoji nikakva šansa za takvu koaliciju, i sigurna sam da su toga svjesni svi na političkom spektru, a zašto je JL stavio takav naslov usprkos činjenici da u samom tekstu svi sugovornici osim anonimnih izvora iz HDZ-a to u potpunosti demantiraju kao mogućnost, trebate pitati njih.

NACIONAL: Nakon novih hapšenja u Ini opozicija ne odustaje – sazvana je nova sjednica Antikorupcijskog vijeća koja će se održati na dan izlaska ovog broja tjednika Nacional, 18. listopada. Na nju je pozvan je i premijer. Očekujete li da će se pojaviti?

Ne očekujem. Iako mislim da bi mu bilo pametno ne samo da dođe na Antikorupcijsko vijeće, nego i da je pristao na parlamentarnu raspravu o aferi Ina, kao i na formiranje istražnog povjerenstva kako bi pokazao da mu je stalo da se raščisti ne samo ovaj kazneno-pravni dio, već i dio koji se odnosi na političku odgovornost.

To je bio jedini način da sa sebe skine tu odgovornost ako je zaista nema. Ali on to sebi ne može dopustiti jer on nema kontrolu nad procesima u stranci i ne zna koji će mu još kosturi iz ormara ispasti.