Koliko se samo halabuke dizalo oko općih izbora u komšiluku, u susjednoj BiH, u koje se petljao tko god je stigao, a osobito politički vrh Rvacke i Srbije. Aleksandar Vučić Vučko, četnik početnik, nije štedio snagu ni vrijeme, a bogami ni pare, već je pohodio svog vazala u Republici Srpskoj Milorada Dodika i prigodno predizborno sudjelovao na otvorenju izgradnje dionice autoputa Rača-Bijeljina, kako bi pokazao da se Majka Srbija brine za vasceo srpski svet, ma gdje bio. Tom prilikom Milorad mu je poželio dobrodošlicu kojom je nedvosmisleno ukazivao na svoje separatističke ambicije: “Predsjedniče, dobro došli na svoje i među svoje!“ Eto, da ne bi bilo zabune.

S druge strane, mjesecima smo slušali nadjebavanje predsjednika Vlade, staloženog Andreja Plenkovića, i predsjednika Republike Rvacke, puno manje staloženog Zorana Milanovića, koji su se, svaki na svoj osebujan način, iz petnih žila trudili dokazati da upravo oni svojim širokim plećima najviše štite Rvate u BiH. A do kojih im je, čini se, puno više stalo nego do Rvata u zemlji koju predstavljaju i kojoj su na čelu. Zato se i natječu tko će od njih češće posjećivati susjednu državu, koju iz nekih razloga smatraju napola svojom. Pod navalom emocija, prilikom jednog od brojnih posjeta Hercegovini (dočim Sarajevo zaobilazi u širokom luku), Zoki za kojeg smo donedavno mislili da je štemer s Trnja i sinjski unuk porijeklom iz sela Glavica, u Livnu je izjavio da se baš tamo osjeća svoj na svome! Jer iznenada je otkrio da su mu korijeni baš tamo. Što se toga nije sjetio dok je bio predsjednik SDP-a i premijer lijeve koalicijske vlade, kada mu se za Rvate u Hercegovini živo fućkalo. Ko što mu se danas fućka za Rvate u Republici Srpskoj i u ostatku BiH, gdje su gotovo istrijebljeni. I gdje sigurno ne glasaju za Dragana Čovića.

Kako li se tek vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH uzjogunio prilikom predavanja zahtjeva Švedske i Finske za članstvo u NATO-u, kada je prijetio da će blokirati njihov prijem ako se famozni Izborni zakon ne promijeni. Pa je prije negoli ga je netko ljubazan iz međunarodne zajednice urazumio, urlao na sva usta: „Zanoktica Hrvata u BiH mi je važnija, da ne velim nešto drugo, nego cijela Finska!“ Kakav frajer!

Dvojica komunističkih gojenaca Zoki i Plenki toliko su drvili po izmjenama Izbornog zakona koje bi omogućile Rvatima da ih u Predsjedništvu BiH predstavlja netko iz redova HDZ-ta, za koji, naravno, svaki pravi Rvat glasa, toliko su pilili i pritiskali visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH, nesretnog Christiana Schmidta, da se čovjek naprosto zablokirao. K tome su, zbog obostrane tvrdoglavosti, nebrojeno puta propali svi pregovori rvacke s bošnjačkom stranom pod patronatom predstavnika EU-a i SAD-a. E, pa baš zato visoki predstavnik iz inata nije prije izbora upotrijebio bonske ovlasti i nije nametnuo promjene koje su Plenki i Zoki, podupirući predsjednika sestrinskog HDZ-a BiH Dragana Čovića, tražili. Dakako, svaki iz svojih sitnosopstveničkih populističkih razloga. Vrlo vjerojatno su se Schmidtu zgadile uvrede aktualnog gazde Pantovčaka, koji ga je posprdno nazivao „taj Schwarz ili Schulz“ i složio se s Miloradom Dodikom da je mali Švabo nelegalno postavljen, bez suglasnosti Vijeća sigurnosti UN-a. To jest, bez suglasnosti Rusije, čitaj Putina.

I dok je Milanović svoju novonastalu brigu za Rvate u Hercegovini iskazivao brutalno kako samo on to zna, samozatajni je Plenković visokog predstavnika međunarodne zajednice, po vlastitom priznanju, mjesecima masirao svojim zahtjevima, ali temeljito i diskretno. Dakle, predsjednik Vlade RH temeljito se i diskretno miješao u izbore susjedne države. I gle čuda, nije mu uspjelo! A za sve su, kako reče, krivi Zoki i njegov pogani jezik, zbog kojih je splasnuo Schmidtov entuzijazam da ispravi nepravde prema Hrvatima u BiH.

No dogodio se preokret, i to u izbornoj noći, kada se tome malo tko, osim diskretnog Andreja Plenkovića, nadao. I tako je Schmidt koji nije Schwarz ni Schulz, onako krut i birokratiziran, priredio najveće iznenađenje. Nenajavljeno je nametnuo izmjene Izbornog zakona koje se odnose na ustroj i funkcioniranje Doma naroda Parlamenta Federacije BiH i način donošenja odluka, a koje idu u korist Hrvata.

Pojasnio je pritom kako je svojom odlukom povećao broj zastupnika u federalnom Domu naroda kako bi ispravio prezastupljenost svakog od triju konstitutivnih naroda u nekim županijama. Osim toga, prvi put oni koji se izjašnjavaju kao „ostali“ mogu biti zastupljeni u Domu naroda Federacije BiH. Cilj je tih odluka spriječiti paralizu Federacije BiH nakon izbora, kojoj smo, zahvaljujući Čovićevu partneru Miloradu Dodiku, svjedočili posljednje četiri godine. Na tom iznenadnom činu Schmidtu su promptno čestitali SAD i Velika Britanija, kako ne bi bilo zabune oko toga tko stoji iza svega i koga se sluša. Ne valjda Vučka, Zokija i Plenkija.

I eto, visoki predstavnik napravio je ono što su od njega tražili i opet ne valja! Kome ne valja? Naravno, Rvatima! Zašto? Pa zato što je Željko Komšić pobijedio na izborima za hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH i pomeo Borjanu Krišto, kandidatkinju HDZ-a i Hrvatskog narodnog sabora u koju je Andrej Plenković polagao velike nade. Tolike da je đuskao na njenom predizbornom skupu u Mostaru. Gdje je, onako usput, posjetio i mostarsko Hrvatsko narodno kazalište i u Vučićevom stilu najavio da će Republika Hrvatska financirati njegovu obnovu s 13,5 milijuna kuna, jer je to naš strateški interes. Čudno kako obnova porušenih kulturnih institucija u Zagrebu, Sisku, Petrinji, Glini i na Baniji nije strateški interes Hrvatske, ali pomaganje Draganu Čoviću, čudesno bogatom predsjedniku HDZ-ta BiH, svojevremeno pravomoćno osuđenom zbog gospodarskog kriminala – jest.

Drugo je iznenađenje u BiH da je dosadašnji neprikosnoveni vođa Bošnjaka Bakir Izetbegović, šef SDA, uvjerljivo popušio izbore i više neće u Predsjedništvo. Umjesto njega u ime bošnjačke strane tamo će sjediti Denis Bećirović, član Socijaldemokratske stranke BiH, što su sestrinske stranke u Europi dočekale s oduševljenjem. To bi, recimo, da nije zahirio prema krajnjoj desnici, trebalo veseliti i predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića. On je nekoć davno i sam potekao iz Socijaldemokratske partije, pa je kao takav dolazio pružati podršku Željku Komšiću na predizbornim skupovima. Onom istom jaranu Komšiću kojeg danas naziva parazitom, prevarantom kojem se ne može vjerovati i čovjekom loših namjera. Treba li posebno podsjećati i na to da je Bošnjake unatrag nekoliko godina izvrijeđao na sva usta, poručio im da im je država „big shit“ i otprilike da si kupe sapun prije parfema.

Dakle, izgovorio je sve ono što potpisuje i njegov i Putinov pajdo, kriminalac sa zabranom ulaska u SAD i više europskih zemalja Milorad Dodik, obožavatelj ratnih zločinaca Karadžića i Mladića i zadrigli negator genocida u Srebrenici. Nije ga valjda slučajno dvaput pozvao na Pantovčak, kamo Dodik za vrijeme njegovih prethodnika Josipovića i Mesića nije smio nogom kročiti.

Zato predsjednika RH vjerojatno veseli što je Dodik ostao vožd Republike Srpske, dok je kandidatkinja njegova SNSD-a Željka Cvijanović pobijedila na izborima za srpsku članicu Predsjedništva BiH.

Eto ti ga vraže! Iskreno govoreći, badava Schmidtu nametnute promjene Izbornog zakona kada se BiH nije riješio Dodika, čije su ambicije za odcjepljenjem, kako kod kuće tako i u komšiluku, puno veći problem od Bakira Izetbegovića. Pa kad se već svi miješaju u izbore, što se nisu sjetili nekog sustava koji će omogućiti da ta država konačno funkcionira? A kako bi i mogla funkcionirati kada su u nedjelju birači glasali za ukupno 518 dužnosnika na različitim razinama vlasti, pa od puste administracije nema para ni za što drugo. Pravi raj za korupciju i populiste, koji imaju svoje sponzore u Zagrebu i Beogradu. A za Sarajevo nitko ne mari. I sve dok je živo sjećanje na Tuđmanovu salvetu na kojoj je sa Slobodanom Miloševićem crtao podjelu BiH, bosanski lonac će kipjeti. Osim ako jednom ipak postane građanska država, mirne Bosne neće biti.