Poznati dječji pisac rođen je 8. ožujka 1899. u Velikom Grđevcu pokraj Bjelovara. U svojim pričama uvjerljivo, uzbudljivo i zanimljivo je opisao život sela i seoske djece. Već u početku njegove pripovjetke ‘Vlak u snijegu’ piše:

“Djedovi govore da djecu treba šibati. Bake misle da ih treba držati u velikom strahu i da je zgodno potegnuti ih za uši i za kosu. Osim toga, majke i očevi žele da im djeca budu velika gospoda, da lakše žive. A, opet, kad je velik posao na poljima, treba dječja pomoć. Stric želi da mu sinovac otrči u dućan, ujak šalje nećaka u trafiku po duhan, a tetka bi jela ribu uz post. Najjeftinije bi prošla kad bi joj nećak koju ulovio u rijeci. Kum se, opet, nada da će njegov kumić katkad pripaziti i na njegove krave na paši. I tako trči onamo, pomozi ovdje, a djeca bi se htjela igrati. Osim toga, treba učiti za školu – i na kraju, još se često čuje: ‘Lijena djeca! Samo da im je dobro jesti i spavati!’

Mnoga djeca koja imaju stariju braću ili starije sestre moraju nositi sve što je starijoj djeci tijesno. A roditelji mnoge djece po cio dan su na poslu, zabrinuti su kad treba kupiti cipele ili kaputić, i kad djeca legnu, dugo se savjetuju prigušenim glasom šta da rade. Djeca preko dana uđu u praznu, pustu kuću, pa ih samoća istjera na cestu, među djecu. U pričama se mnogo govori o toplini doma, o dragom kućnom ognjištu. Ali taj dom i to ognjište mnogi nemaju.”