Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u srijedu je za nacional.hr analizirao govor ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog pred UN-om.

“Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski stigao je 18. rujna u New York kako bi sudjelovao u događajima 78. zasjedanja Opće skupštine UN-a. Predsjednik Ukrajine rado je viđen gost u inozemstvu, za razliku od Putina koji rijetko napušta svoju zemlju zbog straha od kaznenog progona. Ukrajina točno zna što znače riječi o temi rasprave ove Opće skupštine: „Obnova povjerenja i globalne solidarnosti“.

U svom govoru na zasjedanju Opće skupštine UN-a, predsjednik Ukrajine je izjavio da je ova dvorana vidjela mnoge ratove, ali nije bila aktivan branitelj od agresije. U mnogim slučajevima najglasniji je bio strah od rata, od posljednjeg rata – rata nakon kojeg se više nitko neće okupiti u dvorani Opće skupštine. Treći svjetski rat smatran je nuklearnim ratom. Sukob između država koji dovodi do uporabe nuklearnog oružja. Drugi ratovi nisu izgledali tako strašni u usporedbi s prijetnjom takozvanih velikih sila da će koristiti svoje arsenale nuklearnog oružja. Dakle, 20. stoljeće naučilo je svijet da se suzdrži od korištenja oružja za masovno uništenje: ne postavljati, ne širiti, ne prijetiti i ne testirati već promicati potpuno nuklearno razoružanje. Ovo je dobra strategija, ali ne bi trebala biti jedina za zaštitu svijeta od ovog posljednjeg rata. Ukrajina je predala svoj treći najveći nuklearni arsenal. Tada je svijet odlučio da Rusija postane čuvar te moći. No, povijest pokazuje da je upravo Rusija bila najzaslužnija za nuklearno razoružanje još devedesetih. I Rusija to sada zaslužuje – teroristi nemaju pravo posjedovati nuklearno oružje. Ali zapravo nuklearno oružje sada nije najopasnija stvar. Sve dok se ne koristi nuklearno oružje, masovno uništenje dobiva na zamahu. Agresor mnoge druge stvari pretvara u oružje, a te stvari se koriste ne samo protiv Ukrajine, nego i protiv svih.

Postoje mnoge konvencije koje ograničavaju oružje, ali ne postoje stvarna ograničenja za preinaku. Hrana. S početkom rata punog razmjera, ukrajinske luke na Crnom i Azovskom moru su blokirane od strane Rusije. Trenutačno ukrajinske luke na Dunavu ostaju meta raketa i bespilotnih letjelica. I to je očiti pokušaj Rusije da nedostatak hrane na svjetskom tržištu iskoristi kao oružje u zamjenu za priznanje nekih, ako ne i svih teritorija koje je zauzela. Rusija koristi cijene hrane kao oružje. Zahvaća područja od atlantske obale Afrike do jugoistočne Azije. Toliki su razmjeri prijetnje.

Predsjednik Ukrajine zahvalio je svim čelnicima koji su podržali Inicijativu za crnomorsko žito i program “Žito iz Ukrajine”. Ujedinjenjem je učinjeno da se oružje opet pretvori u hranu. Više od 45 zemalja vidjelo je koliko je važno da ukrajinska hrana bude dostupna na tržištima od Alžira i Španjolske do Indonezije i Kine.

Čak i sada, kada je Rusija osujetila Crnomorsku inicijativu za žitarice, Ukrajina radi na osiguranju stabilnosti izvoza hrane. Pokrenut je privremeni pomorski izvozni koridor iz ukrajinskih luka. Kijev naporno radi na očuvanju kopnenih ruta za izvoz žitarica. I uznemirujuće je vidjeti kako se neki ljudi u Europi solidaliziraju u političkom kazalištu, radeći triler od žita.

Drugi primjer je korištenje energije kao oružja. Svijet je više puta svjedočio kako je Rusija koristila energiju kao oružje. Kremlj je koristio naftu i plin kao oružje za slabljenje čelnika drugih zemalja kada su dolazili u Moskvu. Sada je prijetnja još veća. Rusija nuklearnu energiju pretvara u oružje. Ona ne samo da širi svoje nepouzdane tehnologije za izgradnju nuklearnih elektrana, već pretvara elektrane drugih zemalja u prave “prljave bombe”. Što je Rusija učinila s nuklearnom elektranom Zaporižja? Granatirala ga je, okupirala i sad ucjenjuje druge curenjem radijacije. Ima li smisla smanjivati ​​nuklearno naoružanje kada Rusija pretvara u oružje nuklearne elektrane? Globalna sigurnosna arhitektura ne nudi odgovor niti zaštitu od takvih podmuklih prijetnji zračenjem. A zasad nema odgovornosti za ucjenjivače radijacijom.

Treći primjer su djeca. Nažalost, razne terorističke skupine otimaju djecu kako bi vršile pritisak na njihove obitelji i društvo. Ali nikad prije masovne otmice i deportacije nisu postale dio državne politike. Znamo imena desetaka tisuća djece i imamo dokaze o još stotinama tisuća koje je Rusija otela na okupiranim područjima Ukrajine i potom deportirala. Međunarodni kazneni sud izdao je nalog za uhićenje Putina zbog ovog zločina.

Ukrajina pokušava vratiti djecu kući, ali vrijeme ističe. Što će biti s njima? Ovu djecu u Rusiji uče da mrze Ukrajinu, prekidaju sve veze sa svojim obiteljima… To je, naravno, genocid. Kada mržnja postane oružje protiv jednog naroda, tu ne prestaje. Svakog desetljeća Rusija započne novi rat. Dijelovi teritorija Moldavije i Gruzije ostaju okupirani. Rusija je Siriju pretvorila u ruševine. I da nije bilo Rusije, kemijsko oružje nikada ne bi bilo korišteno u Siriji. Rusija je gotovo apsorbirala Bjelorusiju. Očito prijeti Kazahstanu i baltičkim zemljama… A cilj sadašnjeg rata protiv Ukrajine je pretvoriti ukrajinsko tlo, ljude i resurse u oružje protiv međunarodnog poretka temeljenog na pravilima. Mnoga mjesta u dvorani Opće skupštine mogla bi biti ispražnjena ako Rusija uspije u svojoj podmuklosti i agresiji. Agresor sije smrt i razaranje i bez nuklearnog oružja, ali posljedice su slične.

Moskva je odlučila započeti veliki rat i pobiti desetke tisuća ljudi. Tome moramo stati na kraj i djelovati jedinstveno – pobijediti agresora i usmjeriti sve mogućnosti i energiju na prevladavanje ovih izazova. Kao što se nuklearno oružje odvraća, tako se mora odvratiti i agresor i sva njegova oruđa i metode rata. Svaki današnji rat mogao bi biti posljednji, ali potrebno je zajedništvo da se agresija više ne rasplamsa. I nije dijalog takozvanih velikih sila negdje iza zatvorenih vrata ono što može jamčiti novo doba bez ratova za sve, nego otvoren rad svih naroda za mir. Prošle godine na Općoj skupštini UN-a predstavljeni su obrisi ukrajinske mirovne formule. Kasnije je puna Formula predstavljena u Indoneziji. Tijekom protekle godine, Formula mira postala je osnova za ažuriranje postojeće sigurnosne arhitekture. Više od 140 država i međunarodnih organizacija u potpunosti je ili djelomično podržalo ukrajinsku mirovnu formulu, koja postaje globalna. Njegove točke predlažu rješenja i korake koji će zaustaviti sve oblike naoružavanja koje je Rusija koristila protiv Ukrajine i drugih zemalja, a koje bi mogli koristiti i drugi agresori. Po prvi put u novijoj povijesti postoji stvarna šansa da se prekine agresija pod uvjetima nacije koja je napadnuta. Ovo je prava prilika za svaku naciju da osigura da agresija, ako se dogodi, ne završi tako što će vaša zemlja biti podijeljena i biti podvrgnuta vojnom ili političkom pritisku, već potpunom obnovom vašeg teritorija i suvereniteta.

Ukrajina priprema Globalni mirovni samit i poziva sve koji ne toleriraju bilo kakvu agresiju da se pridruže njegovoj pripremi. Doznalo se za pokušaje sklapanja nekih mutnih poslova. Zlu se ne može vjerovati. Neka jedinstvo javno odlučuje o svemu.

Dok Rusija gura svijet u posljednji rat, Ukrajina čini sve da se nakon ruske agresije nitko u svijetu ne usudi napasti niti jednu zemlju. Naoružavanje mora biti obuzdano. Za ratne zločine mora postojati kazna. Deportirani se moraju vratiti kući. A okupator se mora vratiti na svoje tlo.

Svi moraju biti ujedinjeni kako bi to postigli. I to će biti učinjeno.