DOSSIER: Kako je propala hrvatska turistička strategija

Turizam – dosad najperspektivniji gospodarski sektor u Hrvatskoj – ove se godine suočava s crnim prognozama. Najčešći razlozi za negativne najave u ovoj sezoni su povećanje cijena privatnog smještaja, oporavak turizma mediteranskih zemalja i kroničan nedostatak radne snage. Nacional je istražio što se doista događa u hrvatskom turizmu, utvrdio koji su glavni problemi, što se i kako može popraviti

Turizam, sektor koji je desetljećima najvažniji za hrvatsko gospodarstvo, ove godine suočio se s crnim prognozama Hrvatske gospodarske komore i znanstvene zajednice – brojke u srpnju nisu senzacionalne, čak se govori i o mogućem podbačaju sezone, iako je još rano za takve prognoze. Govori se o kišnom svibnju koji je uzrokovao pad osobito kamperskog turizma čak 40 posto, ali pad se nastavlja i u srpnju, a glavni razlog za loše brojke je preporod mediteranskog turističkog tržišta, posebno grčkog i turskog koji je zbog ekonomske i političke situacije godinama bio ‘’u outu’’, što je Hrvatska dosad iskorištavala. Dva dodatna razloga zbog kojih turizam ne ostvaruje očekivane rezultate su previsoke cijene privatnog smještaja i kroničan nedostatak radne snage. Istovremeno, ministar turizma Gari Cappelli i direktor Turističke zajednice Hrvatske Kristjan Staničić tvrde kako nema govora o lošijoj sezoni, već da se brojke trebaju promatrati kao cjelogodišnji turizam. Nacional je istražio trenutačnu situaciju u turizmu i uz pomoć stručnjaka utvrdio gdje su glavni problemi i što se može napraviti da turizam ne krene još negativnijim stopama.

U Ministarstvu turizma kažu da smo imali odličnu predsezonu, ove i prethodnih godina tijekom kojih smo, od početka mandata Vlade u kojoj je ministar Gari Cappelli, ostvarili rast turističkog prometa 20 posto u dolascima i 15 posto u noćenjima u posljednje tri godine:

“Vrhunac turističke godine započeo je blagom stagnacijom prometa, no očekujemo da ćemo do kraja kolovoza dostići prošlogodišnji rezultat te da ćemo ukupnu turističku godinu zaključiti s blagim rastom od jedan do maksimalno tri posto. Prošlo je vrijeme kada smo bilježili dvoznamenkasti rast turističkog prometa te se vraćamo na turistički promet iz stabilne 2016. Ima još prostora za rast, no njega treba temeljiti na povećanju broja noćenja u pred i posezoni te disperzijom, uz jadranske županije i na one kontinentalne”.

Kad su, po mnogima, previsoke cijene privatnog smještaja u pitanju, u Ministarstvu tvrde da cijene treba opravdati kvalitetom usluge. Ako se radi o kvalitetnim sadržajima, njih može pratiti i adekvatna cijena, a sve ostalo će regulirati tržište. S druge strane, one usluge iza kojih stoji kvaliteta nemaju se čega bojati:

“Nismo pobornici spuštanja cijena tamo gdje iza cijene stoji kvaliteta. Objekti visoke kategorije s 4 i 5 zvjezdica koji na tržištu zapravo imaju najviše cijene bilježe rast popunjenosti iz godine u godinu, a u ovoj godini ostvarili su do pet posto veću popunjenost. Međutim, od samih fizičkih pokazatelja broja dolazaka, noćenja i popunjenosti objekata, mnogo je važniji prihod koji ostvarujemo. U prvom tromjesečju ove godine ostvarili smo rast prihoda od turizma 5,4 posto, odnosno prihodovano je 25 milijuna eura više nego u istom razdoblju lani. Važno je istaknuti kako su u mandatu ove Vlade ostvareni prihodi koji se odnose na prvo tromjesečje narasli su za čak 23 posto. U posljednje tri godine dogodila se velika ekspanzija broja kreveta u obiteljskom smještaju koji je u tom razdoblju narastao za 127.000. Dogodilo se i povećanje broja ugostiteljskih objekata. Stoga se vlasnici na tržištu trebaju boriti kvalitetom usluga te nuditi dodatne sadržaje kojima se će diversificirati od konkurencije i tako privući goste”.

U Ministarstvu su najavili i novu Strategiju razvoja turizma koja će obuhvaćati razdoblje za narednih deset godina. Prioriteti nove strategije bit će daljnji razvoj selektivnih oblika turizma, razvoj kontinentalnog turizma, održivi razvoj, ulaganje u podizanje kvalitete turističke ponude, stvaranje novih motiva dolaska gostiju u cilju produženja turističke sezone izvan ljetnih mjeseci, daljnji razvoj turizma na otocima te ostalo što će predložiti široki krug stručnjaka iz različitih društvenih područja koje će uključiti u izradu nove Strategije. Strategiju će Cappelli predstaviti predsjednicima vlada europskih zemalja tijekom predsjedanja RH Vijećem EU-a sljedeće godine.

Udio noćenja turista iz dalekih zemalja je 20 %, a u dolascima deset posto u inozemnom prometu

Kad je Strategija razvoja turizma u pitanju, ravnatelj Instituta za turizam Damir Krešić tvrdi da veliki broj ciljeva koji su definirani proteklom Strategijom razvoja turizma 2013.-2020. nije realiziran. Važan razlog tome je, smatra Krešić, činjenica da je turizam gospodarska aktivnost koja horizontalno povezuje različite gospodarske djelatnosti: “Osim klasičnih turističkih djelatnosti pružanja usluga smještaja i pripremanja i posluživanja hrane i pića, sastavni dio integralnog turističkog lanca vrijednosti je i trgovina na malo, morski, kopneni i zračni prijevoz, financijske usluge, različite posredničke usluge i još mnogo toga. Stoga je u turizmu vrlo važna međuresorna suradnja, a izostanak te suradnje glavni je uzrok nedovoljno dobre provedbe trenutne Strategije razvoja turizma. Ako smatramo da je turizam bitan segment hrvatskog gospodarstva, a s obzirom na 16,9% doprinosa BDP-u turizam bismo definitivno trebali shvatiti ozbiljno, krajnje je vrijeme da se tijelu nadležnom za provođenje turističke politike daju veće ovlasti. Umjesto toga, mi razvoj turizma podržavamo samo deklarativno, a kada stvari treba konkretizirati onda tu zapinjemo i očekujemo da Ministarstvo turizma rješava nagomilane probleme u turizmu u resorima za koje uopće nema nadležnost”.

Damir Krešić pojašnjava treba li brojka od 4 posto manje noćenja i dolazaka u srpnju izazvati zabrinutost te može li se to smatrati podbačajem sezone: “Ako podbačajem sezone smatramo činjenicu da ove godine definitivno nećemo ostvarivati stope rasta od 5 do 10% kao prethodnih godina, onda možemo govoriti o podbačaju sezone. Međutim, treba biti realan i kazati da takve stope rasta nisu bile dugoročno održive i da, s obzirom na povratak konkurencije na mediteransko turističko tržište, umjereno povećanje cijena našeg turističkog proizvoda, relativno loše vremenske uvjete u travnju i svibnju i sve veće bazne vrijednosti na koje se računa rast turističkog prometa – možemo i trebamo biti zadovoljni ako ove godine ostvarimo i minimalne stope rasta od 1 do 2%. Također, treba sačekati i podatke o deviznim i ukupnim prihodima od turizma pa vidjeti, ako prihodi od turizma rastu brže od broja noćenja, onda je to također jedan od razloga za zadovoljstvo. Nema razloga za zabrinutost, ali itekako ima razloga za oprez, vrijeme turističke hiperpotražnje je iza nas i čeka nas nemilosrdna borba za svako noćenje”.

Ravnatelj instituta za turizam osvrnuo se na visoke cijene smještaja koje su potvrdili i iznajmljivači. Neki od njih su, da bi ‘’spasili’’ sezonu, uvidjevši da su prazni usred srpnja, drastično smanjili cijene, neki čak i 50 posto. Krešić kaže:

“Cijene nisu previsoke, ali se opasno približavaju granici da postanu previsoke, i mi svake godine opasno plešemo po rubu previsokih cijena. Međutim, važno je naglasiti da visoke cijene nisu problem, nego je problem isporučuju li pružatelji turističkih usluga primjerenu vrijednost za novac. Ako je vrijednost za novac na odgovarajućoj razini, onda se ne može govoriti o previsokim cijenama. U nekim ‘skupim’ destinacijama, kao što su Azurna obala, Sardinija ili Korzika nitko ne problematizira cijene, iako su višestruko veće od cijena u Hrvatskoj. S druge strane, postoje i brojne destinacije u kojima su cijene znatno niže od hrvatskih, kao često spominjana Turska. Sada je pitanje hoće li nam benchmark biti Turska ili Azurna obala. Ja mislim da bismo se trebali više ugledati na Azurnu obalu i slične prestižne destinacije i zaboraviti Tursku koja svoju cjenovnu konkurentnost temelji na brojnim državnim subvencijama i izuzetno niskoj cijeni rada. Sniženje cijena treba koristiti samo u slučajevima krajnje nužde, to su u pravilu potezi očajnika, a tržište to uvijek prepozna i u konačnici sankcionira. Država također može u određenoj mjeri utjecati na cijene turističkih proizvoda, kroz poreznu politiku i različite subvencije. Primjerice, smanjenje poreznog opterećenja rada, posebno doprinosa, bio bi važan korak u pravom smjeru kada je riječ o smanjenu ukupne cijena turističkih proizvoda i usluga. Osim toga, i PDV od 25% u ugostiteljstvu je previsok pa je potrebno razmisliti o njegovom smanjenju, barem na stopu od 13% kao što je to u hotelijerstvu jer nema smisla da se PDV na hranu koja se proda u sklopu polupansiona naplaćuje po stopi od 13%, a na hranu koja se proda u restoranima po stopi od 25%. Ovo je osobito važno ako se zna da je gastronomija treći po važnosti motiv dolaska u Hrvatsku te da je, prema rezultatima istraživanja TOMAS ljeto 2017., primijećeno blago smanjenje zadovoljstva turista kvalitetom gastronomske usluge, što koincidira s povećanjem PDV-a s 13% na 25% u izvansmještajnom ugostiteljstvu”.

Kad je cijena obiteljskog smještaja u pitanju, Krešić navodi još nekoliko činjenica. Smatra da su povlašten porezni tretman tzv. obiteljskog smještaja, niske kamate na oročene depozite i razne druge pogodnosti privukle špekulantski kapital u domenu privatnog smještaja, smještajni kapaciteti su rasli znatno brže od porasta potražnje i nije nikakvo čudo da je sada sve te smještajne kapacitete teško popuniti. Da su vlasnici obiteljskog smještaja više ulagali u podizanje kvalitete postojećih smještajnih kapaciteta a manje u izgradnju novih, situacija bi danas bila ipak znatno bolja.

‘Dugo se na turizam gleda kao na rentijerstvo u koje se ušlo bez razumijevanja’, kažu u HGK

Krešić nastavlja da je važan razlog smanjenja potražnje za Hrvatskom i oporavak naših turističkih konkurenata, a osobito Turske, Grčke i nekih zemalja Sjeverne Afrike. Ravnatelj naglašava da je jedna od glavnih konkurentskih prednosti hrvatskog turizma koja se možda nedovoljno ističe, sigurnost destinacije. Hrvatsku međunarodno turističko tržište osim kao lijepu zemlju, percipira i kao izuzetno sigurnu zemlju, i to je nešto što nam daje ozbiljnu konkurentsku prednost u svijetu koji je obilježen brojnim sigurnosnim ugrozama, a uspjeh je time i veći ako se sjetimo da je Hrvatska, prije samo 20-ak godina, percipirana praktično kao ratna zona.

Ravnatelj Instituta za turizam osvrnuo se i na ono što često govore i Cappelli i Kristjan Staničić, da Hrvatska mora tražiti nova tržišta, da se mora promijeniti struktura gostiju, i to se u velikoj mjeri već događa:

“Turističko tržište je izuzetno dinamično, karakteriziraju ga konstantne promjene, pa je iluzorno očekivati da će u uvjetima globalizacije i pojačane konkurencije kod nas sve ostati isto kao i prije, odnosno da ćemo i dalje imati goste iz Njemačke i Austrije koji dolaze u istu destinaciju 30 ili 40 godina zaredom. Dakle logično je da se mijenja i struktura gostiju i to nije nužno loše, pod uvjetom da se prilagodimo novim tržišnim trendovima. Gosti iz zapadne Europe i Amerike su bolji potrošači jer im je BDP per capita viši, dok gosti s azijskih tržišta, osim što su dobri potrošači, također putuju tijekom cijele godine, klasični turistički proizvod ‘mora i sunca’ ih uopće ne zanima, pa je orijentacija na takva tržišta dobra strategija za smanjenje sezonalnosti turističke potražnje. Smatram da je orijentacija na ‘nova’ tržišta, bilo da se radi o Skandinaviji, Americi ili Aziji, izuzetno važna jer nam upravo ta tržišta pružaju mogućnost da nadoknadimo manjak potražnje bez koje smo ostali zbog osnaživanja Turske, Grčke i drugih konkurenata na Mediteranu. Naša tradicionalna tržišta će i dalje biti naša najvažnija, samo će njihovi udjeli u strukturi turističke potražnje biti drugačiji. To nije nužno loše jer, primjerice, samo turisti iz Njemačke su prošle godine ostvarili 25% ukupnog turističkog prometa u Hrvatskoj. Visoka ovisnost o samo jednom turističkom tržištu, pa makar to bila i Njemačka, izuzetno je opasna”.

Ekonomski aspekt turizma u Hrvatskoj pojasnio je Oliver Kesar, prodekan za nastavno i nenastavno osoblje i redoviti profesor na Katedri za turizam Ekonomskog fakulteta u Zagrebu:

“Promatramo li turističko tržište koje se odvija samo u Hrvatskoj, možemo govoriti o doista moćnom tržištu koje otvara brojne mogućnosti zapošljavanja i samozapošljavanja, gospodarskog povezivanja i umrežavanja, prihode za brojna mala poduzeća i obrte pa sve do multinacionalnih korporacija, osnaživanja javnog i neprofitnog sektora itd. Dakle, njegova gospodarska moć je neupitna. Međutim, kad je riječ o principima djelovanja tada se često raspravlja o tome kako učinkovito upravljati takvim golemim i rascjepkanim sustavom koji u proces turističke potrošnje uključuje praktički sve djelatnosti nacionalnog gospodarstva, ali i brojne društvene segmente. Hrvatska napokon mora prestati turizam percipirati samo kao pružanje usluga smještaja i kupanje u moru. Turizmom treba mudro upravljati tako da se povezuje i valorizira sve što je raspoloživo na razini turističke destinacije, ali i da sve među dionicima na tržištu bude pravedno raspoređeno u smislu koristi i troškova koji proizlaze iz njegovog razvoja. U pogledu održivosti, samo bih istaknuo da bez korektnog odnosa prema prostoru, zadovoljenja širih društvenih potreba i uspostave gospodarske ravnoteže, nema kvalitetnog i dugoročno održivog razvoja turizma”.

‘Veliki broj ciljeva strategije razvoja turizma 2013-2020. nije realiziran’, kaže Damir Krešić

Kesar tvrdi da se, nažalost, u Hrvatskoj analiza i rasprava o razvoju turizma predugo svodi samo na površno i laičko praćenje fizičkih pokazatelja – dolazaka i noćenja turista, bez šireg sagledavanja sveukupnih učinaka i utjecaja. Razlog tomu je neprihvaćanje znanstvenih dokaza o mjestu, ulozi i važnosti turizma za gospodarstvo i društvenu zajednicu: “Budući da su naše velike primorske destinacije pa i grad Zagreb polako došli na razinu prekomjerne količine turista u pojedinim dijelovima godine, vrijeme je da se počne raspravljati i o nizu drugih pokazatelja razvoja turizma, prije svega o financijskim pokazateljima, ali i o društvenim utjecajima i utjecajima na prostor. Pritom, najveći problem vidim u vrlo uskom gledanju na to što čini turizam i koje su njegove mogućnosti, ali i skeptičnost vlasti prema detaljnijim analizama koje bi mogle otkriti brojne anomalije u sustavu. Kako bi se stanje popravilo, najprije treba osnažiti obrazovni sustav u turizmu i podići njegovu kvalitetu na višu razinu, implementirati znanstvene spoznaje i metodologiju u proces odlučivanja o razvoju turizma te na ključnim pozicijama unutar organizacijske strukture turizma postaviti turistički obrazovane i istinske stručnjake koji su se dokazali svojim radom i postignućima. Tek tada možemo od sustava očekivati kvalitetne rezultate”.

Oliver Kesar podsjetio je da je prije nego što je lani Hrvatska gospodarska komora najavila ovu kao izazovnu turističku godinu, znanstvena zajednica upozoravala na to još 2015. Nažalost, kaže Kesar, činjenica je da se u Hrvatskoj znanost vrlo malo koristi za planiranje i analizu razvoja turizma pa su tako i ti signali prošli ‘’ispod radara’’ mnogima u javnom i u privatnom sektoru: “Završetkom kriza koja su potresale Grčku i Tursku prije koju godinu, europskim turistima su ove godine ponovno na raspolaganju brojne njihove atraktivne turističke destinacije koje se nameću kvalitetom usluge, konkurentnim cijenama i svojom gostoljubivošću. Mi moramo biti svjesni da su kvaliteta usluga i konkurentne cijene ključ uspjeha na tržištu, stoga rast cijena usluga od 10% godišnje ne vodi u dobrom smjeru, a znamo i svjesni smo da kvaliteta usluge to ne prati. Nije dobro unaprijed tvrditi kako će turistička godina biti lošija od prethodne jer je svibanj bio slab s obzirom na loše vrijeme, a za srpanj još nemamo kompletne podatke. Nije sve tako loše kako se želi prikazati. Visoke cijene će nažalost ili na sreću morati splasnuti na najbolniji način, a to je – njihovo spuštanje u samom srcu ljetne sezone kad se spozna da se pretjeralo. Neće to biti prvi put da je tako. Nedostatak radne snage je nažalost postao nacionalni problem i to ne samo u turizmu. Međutim, upravo u turizmu ona dolazi do posebnog izražaja zbog kroničnog nedostatka djelatnika u brojnim djelatnostima koje čine njegov sustav. I na to su upozoravali brojni naših kolege znanstvenici u području demografije i tržišta rada. Mediji su ih popratili s bombastičnim naslovima, ali to vlasti nažalost nisu doživjele kao nešto goruće i vjerojatno. Zaključno rečeno, tijekom posljednjih nekoliko godina Hrvatska je napravila ozbiljne pogreške ili bolje rečeno propuste u pogledu regulacije tržišta rada i poreznog opterećenja i poslodavaca i djelatnika, i sad nam se to obija o glavu”.

S obzirom na izjave direktora Hrvatske turističke zajednice Kristjana Staničića, unatoč onima znanstvene zajednice, ništa se drastično nije dogodilo. Za Nacional iz HTZ-a ponavljaju:

“Početak srpnja donio je blagi zaostatak u odnosu na početak srpnja prošle godine, ali zaostatak je sve manji kako smo ušli u drugu polovinu mjeseca. Razloga za brigu nema, posebice zbog dobrih najava za kolovoz, rujan pa čak i listopad. Dodatno, uspješnost sezone ne možemo sagledavati na temelju rezultata ostvarenih tijekom manjeg razdoblja od nekoliko dana ili tjedana u pojedinom mjesecu. Najvažniji pokazatelj se odnosi na kumulativno razdoblje, a hrvatski turizam od 1. siječnja do danas bilježi porast u dolascima od 4 posto te u noćenjima od jedan posto. Vezano za cijene, smatramo kako samo tržište te odnos ponude i potražnje reguliraju tržišna kretanja pa tako na koncu i cijene. Iskustva s terena pokazuju kako su naši gosti spremni platiti kvalitetne usluge i proizvode, a navedeno potvrđuju i podaci Hrvatske narodne banke koji ukazuju na kontinuiran rast prihoda od turističke potrošnje, koji je nastavljen i u ovoj godini. Naime, prihodi od stranih turista u prvom tromjesečju ove godine veći su za 25 milijuna eura u odnosu na isto razdoblje lani. Drugim riječima, tijekom siječnja, veljače i ožujka 2019. prihodi u turizmu od stranih gostiju iznosili su 475 milijuna eura, što u odnosu na isto razdoblje lani predstavlja rast od 5,4 posto”.

‘Rast cijena usluga od 10 posto godišnje ne vodi u dobrom smjeru’, kaže profesor Oliver Kesar

U HTZ-u navode kako projekcije Oxford Economicsa koji analiziraju turistička kretanja za Europsku komisiju za putovanja – ETC, govore da se u ovoj godini očekuje stopa rasta turističkog prometa za Europu od 3,6 posto, odnosno za Mediteran od 3,7 posto:

“Hrvatska turistička zajednica je unazad nekoliko godina intenzivirala promotivne aktivnosti i prisutnost na dalekim tržištima kao što su Kina, Južna Koreja, SAD, Australija. Riječ je o tržištima na kojima hrvatski turistički sektor kontinuirano ostvaruje visoke dvoznamenkaste stope rasta. Upravo smo zbog toga u studenom prošle godine prvi put otvorili ured predstavništva HTZ-a u Šangaju, dok je procedura otvaranja ureda u Seulu i Los Angelesu pri kraju te bi oni u punoj funkciji trebali biti tijekom rujna ili listopada. Također nas veseli kontinuiran rast prometa s tržišta kao što su Velika Britanija, Francuska te s ostalih skandinavskih tržišta koja su vrlo pozitivno reagirala na povećani broj aviolinija, čime su hrvatske destinacije tim turistima još pristupačnije. Naime, tijekom ljetnog rasporeda letenja, od 31. ožujka do 27. listopada 2019., prema Hrvatskoj je uvedena 81 nova zračna linija s 24 svjetska tržišta. Također, prvi tjedan ljetnog reda letenja otpočeo je s rekordnih 252 leta, što u usporedbi s prvim tjednom ljetnog rasporeda letenja prošle godine predstavlja rast 30 posto. Da sve navedeno vrlo pozitivno utječe na turističke trendove s dalekih tržišta potvrđuje i njihov udio od 20 posto u dolascima i 10 posto u noćenjima u ukupno ostvarenom inozemnom turističkom prometu u ovoj godini. Dugoročni cilj HTZ-a podrazumijeva daljnje provođenje aktivnosti koje za cilj imaju pozicioniranje naše zemlje kao atraktivne cjelogodišnje turističke destinacije bogate turističke ponude. Da smo na pravom putu pokazuju i istraživanja o snazi i percepciji hrvatskog turističkog brenda pa tako naša zemlja u svijetu više nije percipirana samo kao ljetna odmorišna destinacija sunca i mora, već kontinuirano raste prepoznatljivost i ostalih segmenata naše ponude kao što su zdravstveni, poslovni, eno-gastronomski ili aktivni turizam”.

Hrvatska gospodarska komora prošle je godine upozorila na mogućnost lošijih rezultata u turizmu zbog ‘’buđenja’’ mediteranskog tržišta. U HGK kao velik problem ističu previsoke cijene smještaja:

“U uvjetima normalne potražnje s istodobnom velikom ponudom generičkog smještaja upravljanje cjenovnom politikom izraženo je i stoga smatramo da će ova sezona poslužiti i kao filter. Dugo se već gleda na turizam kao isključivo rentijerstvo, a posljednje godine izvanredne potražnje tome su išle u prilog, i mnogi su se preinvestirali, ušli u turizam iz drugih sektora s viškom novca ili prenamjenom raspoloživih nekretnina nadajući se brzoj i lakoj zaradi, ne razumijevajući turističko tržište. Nove tehnologije, booking platforme s izravnim kanalima prodaje gdje se apartmani ‘izdaju sami od sebe’ stvorile su lažnu sigurnost, no upravljanje politikom cijena, prodaju, marketing, disperziju rizika na više tržišta i tržišnih kanala, ne može raditi čisti rentijer ni fizička osoba kao dopunsku djelatnost za više smještajnih jedinica. Sugeriramo da se privatni smještaj u ovoj situaciji okrene domaćim putničkim agencijama koje su u stanju to odraditi za njih. Agencije, prema našim informacijama, bilježe čak i rast, upravo jer se direktni kanali kod pružatelja smještaja ne pokazuju više kao dovoljni pa je potrebno profesionalno upravljanje bookingom. Prevelika ponuda smještajnih jedinica u objektima koji ovise o vremenskim uvjetima – kao što su kampovi, nautički charter te posebice privatni smještaj ako nema drugih sadržaja – bilježi padove te zapravo još jednom potvrđuje nužno praćenje strateških odrednica hrvatskog turizma ubuduće. Bez obzira na to što su brojke kreveta u privatnom narasle 127 tisuća u posljednje tri godine, smatramo da će tržište u narednim godinama profiltrirati ponudu te će se puno tih kreveta vratiti ili staviti u funkciju dugoročnog najma, što naravno nije loša stvar zbog smještaja radnika i studenata”.

U Hrvatskoj gospodarskoj komori opisali su glavne probleme u turizmu: “Tri su ključna problema konkurentnosti hrvatskog turizma: loša struktura smještaja u odnosu na konkurente, podinvestiranost i nedovoljni kapaciteti hotelskog smještaja, zatim slaba razvijenost drugih oblika turističke ponude – zdravstvenog, kulturnog, kongresnog, eno-gastro – odnosno prevelika sezonalnost jer se čak 62% ukupnog turističkog prometa realizira u sezoni. Treće, problem deficita kvalificirane radne snage. Taj problem povezan je s ulaskom u EU i migracijama radne snage, negativnim demografskim trendovima, politikom plaća i s još uvijek niskom produktivnosti koja zahtijeva nove investicije, tehnologije i inovacije. Problem radne snage nećemo riješiti preko noći, on zahtijeva i promjene obrazovne politike. S obzirom na to da je jedan od ključnih razvojnih problema hrvatskog turizma, ali i gospodarstva općenito, deficit kvalificirane radne snage, svakako bi trebalo ići u smjeru rasterećenja plaća kako bi se stvorio dodatni prostor za povećanje plaća. Aktivno surađujemo s HZZ-om, Ministarstvom rada i Ministarstvom turizma u projektima i sugeriranju mjera. Tražimo i potpuno napuštanje modela kvota, što je uvršteno u prijedlog Zakona o strancima, i zamjenu za model koji omogućuje poslodavcu da odmah zaposli stranog radnika ako ne pronađe u određenom roku radnika na HZZ-u. Bitan korak je svakako porezno rasterećenje plaća, oko čega je predsjednik HGK Luka Burilović s vodećim gospodarstvenicima i predstavnicima različitih sektora, prošli tjedan razgovarao s ministrom Zdravkom Marićem kako bi se korekciji pristupilo u 4. krugu porezne reforme”.

Kad su u pitanju gosti i njihova struktura, prema podacima HGK smjer u kojem se kreće – daleka tržišta – opravdao je svoja očekivanja. Unatoč izuzetno zahtjevnoj turističkoj godini, Hrvatska i njezina turistička ponuda i dalje raste na gotovo svim tržištima i po svim pokazateljima, iako u stopama rasta manjim od onog što je bilo zadnje dvije ili tri godine:

“To pokazuje i da su se napori u privlačenju dolazaka gostiju s dalekih emitivnih tržišta izvan glavne sezone urodili plodom, primjerice podaci za prvih pola godine pokazuju značajni dvoznamenkasti rast s dalekih tržišta kao što su SAD 14,34% (dolasci) i 13,71% (noćenja); Kina 37,35% (dolasci) i 41,43% (noćenja); Tajvan 55,51% (dolasci) i 53,91% (noćenja); Kanada 10,59% (dolasci) i 10,55% (noćenja), a važno je spomenuti i značajan rast dolazaka i noćenja domaćih gostiju od 6,43 %, odnosno 4,12 %. No baza i dalje treba ostati Europa, jer gosti s dalekih tržišta rijetko ponavljaju svoj dolazak te su fragilni kada se radi o bilo kojem poremećaju koji se dogodi čak i u zemljama u blizini te puno podložniji trendovskom izboru destinacije. Naša baza kontinuirano trebaju biti naša tradicionalna tržišta, poput Njemačke, Austrije, Slovenije, Italije, Češke, Poljske, Mađarske, dakle autodestinacije i njih se u promociji ne treba zanemarivati”.

 

Komentiraj