Hrvatska muška odbojkaška reprezentacija ostala je sredinom veljače bez izbornika nakon što je Cédric Énard prihvatio poziv da preuzme reprezentaciju Turske, a iz Hrvatskog odbojkaškog saveza nisu mu htjeli, unatoč ugovoru, oko toga raditi probleme. Otprilike mjesec dana kasnije, sredinom ožujka, HOS je službeno imenovao novog izbornika; hrvatsku reprezentaciju vodit će Igor Juričić (49), rođeni Riječanin, igrački ponikao u Vežici i Rijeci, nekada igrač na poziciji srednjeg blokera, kasnije vrlo uspješan trener koji je, između ostalog, vodio trostrukog prvaka Europe ruski Belgorod, a trenutno je trener Trefla iz Gdanjska, kluba iz poljske lige koja se smatra najjačom europskom ligom.

Kao igrač Juričić je krajem 90-ih bio član sjajne generacije Mladosti u kojoj su igrali Laninović, Antunović, Marić, Šimunčić, Krnić, Osmokrović… i koja je u sezoni 1996/97 bila treća u Europi, a 1999. je otišao u inozemstvo i do 2011. igrao u Poljskoj, Austriji, Italiji te, najdulje, 11 sezona, u Francuskoj. Tamo je trenersku karijeru započeo praktički odmah nakon što je završio igračku, krenuo je iz druge lige pa otišao u belgijsku prvu te se vratio u francusku drugu ligu i s Tourcoingom u prvoj sezoni senzacionalno osvojio kup i osigurao povratak u najviši rang. Zatim je 2020. otišao u Belgorod, pa u Grčku gdje je također osvojio kup, u sezoni 21/22 vratio se u Rusiju, u Kuzbass Kemerovo, a zadnje dvije godine – ugovor mu ističe na kraju aktualne sezone – u poljski Trefl.

Igor Juričić je prije no što je postao trener poljskog Trefla, jednu sezonu vodio rusku momčad Kuzbass iz grada Kemerova. FOTO: CTK/Alamy/Alamy/Profimedia

Juričić na klupi Hrvatske nasljeđuje Francuza Cédrica Énarda koji je u protekle dvije sezone imao prilično dobre rezultate, pod njegovim vodstvom Hrvatska je osvojila dvije bronce na završnim turnirima Zlatne europske lige, 2022. i 2023., na Mediteranskim igrama je osvojila zlato, a na Europskom prvenstvu prošloga ljeta došla do osmine finala gdje je s 3-2 izgubila od Rumunjske, peti set je s 15-12 otišao na stranu Rumunja pa su Hrvati tako ostali bez najvećeg uspjeha ikad na EP-u.

O svom novom angažmanu Igor Juričić govorio je u razgovoru za Tempo.

TEMPO: Vaš dolazak na čelo hrvatske reprezentacije nije iznenađenje s obzirom na činjenicu da ste u europskim okvirima već neko vrijeme u statusu etabliranog trenera, pitanje može biti samo jeste li i ranije imali pozive iz Hrvatskog odbojkaškog saveza?

Bilo je nekih kontakata i ranije, međutim, u to vrijeme imao sam ugovor u Rusiji što mi je u tom periodu bilo prioritet. Imao sam ponude i iz drugih država, ali u to vrijeme sam razmišljao o tome kako si ne mogu dozvoliti da, s obzirom na to da u odbojci cijela sezona uključujući reprezentativne i klupske obaveze traje gotovo cijelu godinu, zbog reprezentativnih obaveza preskočim dio klupskog dijela priprema. Međutim, važno je da je Hrvatska prije mog dolaska imala jako dobrog trenera tako da uopće nije važno jesam li mogao i ranije doći. Tu u Treflu imam ugovor do kraja sezone pa sam trenutno paralelno na dvije pozicije. Do sada, naravno, nisam bio u takvoj situaciji, biti izbornik i klupski trener dvije su različite stvari. Međutim, uz činjenicu da su se u Hrvatskom odbojkaškom savezu mnoge stvari promijenile nabolje i uz podršku moje obitelji, a bez podrške obitelji ne bi išlo jer sam zbog svih obaveza praktički kroz cijelu godinu izvan kuće, odlučio sam ući u ovo jer se ima što napraviti, atmosfera koju vidim je jako zanimljiva. Kada kažem „napraviti“, onda ne mislim na konkretni rezultat nego na organizaciju rada, stvaranje kulta reprezentacije i sve ostalo u procesu rada. Uglavnom, u Poljskoj mi sezona završava početkom svibnja i onda ću se potpuno posvetiti reprezentaciji, a za dalje ćemo vidjeti, razmotrit ću neke daljnje klupske opcije i ako mi se ponudi nešto zanimljivo, neću prestati biti klupski trener.

‘U Odbojkaškom savezu mnoge su se stvari promijenile nabolje te sam odlučio ući u ovo jer se ima što napraviti, atmosfera je jako zanimljiva’

TEMPO: Hoće li vam i koliko biti otežano raditi zbog želje da i ubuduće paralelno radite u klubu i reprezentaciji?

Važna su samo osobna očekivanja trenera prema svom radu i prema svojim igračima. Kad dođete na neki nivo, apsolutno vas ne zanimaju komentari i javno mišljenje, vezani ste za svoj proces rada i cilj. Naravno da ja još uvijek ne poznajem dobro sve igrače, uostalom, i naš stručni stožer radit će prvi put zajedno i na meni je sada da svi u relativno kratkom roku, u nekoliko etapa, prenesemo na reprezentaciju što više informacija. Tako da sam potpuno fokusiran na odbojku i na to što se može napraviti. Kada budemo s cijelom momčadi, onda ćemo odrediti neke ciljeve. Imamo spoj iskusnih igrača – ne starih, ali svakako iskusnih – i domaćih igrača iz hrvatske lige i mislim da trebamo ići polako, ne treba odmah očekivati neke ekstremne rezultate.

TEMPO: Jeste li definirali svoj stožer, tko su ljudi koji će u reprezentaciji biti uz vas?

Da, na mjestu kondicijskog trenera i fizioterapeuta neće biti promjena u odnosu na ranije. Moj prvi suradnik bit će Ratko Peris, aktualni trener Mladosti i izbornik juniorske reprezentacije, mi se jako dugo poznajemo, nekada davno smo igrali zajedno, zajedno smo i radili u Francuskoj, a na poziciji skauta i analitičara bit će jedno novo, inozemno ime tako da će cijeli stožer biti zapravo nevelik, petero ljudi, ali vjerujem da je to dovoljno za ono što mislim da trebamo napraviti.

Kao igrač Juričić je devedesete godine proveo u zagrebačkoj Mladosti, kasnije je u inozemstvu najviše vremena proveo u Francuskoj. FOTO: imago/PanoramiC/GuliverImages

TEMPO: Što ćete pokušati napraviti u dvogodišnjem izborničkom mandatu?

U svjetskoj odbojci postoji dosta velika razlika između samog vrha, u koji spada šest, sedam ili maksimalno osam reprezentacija, većinom iz Europe, i sljedeće skupine u koju spada i Hrvatska i u kojoj je dosta reprezentacija koje traže način da se približe nivou ovih najjačih selekcija. Sve te države iz vrha imaju strašno jake lige, radim u jednoj takvoj, poljskoj ligi, i znam kakva je tu količina kvalitete. Ja u dvije godine ne mogu kod nas u Hrvatskoj promijeniti cijelu vertikalu i metode rada u mlađim kategorijama, pa ni cijelu viziju stvaranja igrača, pa čak niti nekih osnova koje se tiču toga da se djeci daju osnovni uvjeti za sportski razvoj. Mi sada u Hrvatskoj nemamo veliki broj igrača i trebamo biti realni s planovima i ciljevima. Moja je ideja da se ustalimo na granici između tog našeg nivoa i ovog najvišeg nivoa koji sam spomenuo. Što se same igre tiče, želja mi je da stvorimo ili se što više približimo standardima koji su važni danas u svjetskoj odbojci, tehničke, taktičke i kondicijske standarde, kad o tome govorim mislim na standarde svjetskog nivoa odbojke.

TEMPO: Jeste li u dogovorima sa Savezom govorili i o konkretnim rezultatima koje želite ostvariti?

Iskreno, nisam trener koji razmišlja o rezultatu nego o procesu. Radim tako na dnevnoj bazi i htio bih da svi tako funkcioniraju. Najbolje stvari se događaju u procesu rada, ako u procesu uspijemo postaviti neke stvari koje očekujem, onda mogu razmišljati o nekom cilju ili rezultatu. Više razmišljam o svojoj ekipi nego o protivniku. Ako se sve posloži, ako budemo zdravi, bilo bi dobro ući u finale Zlatne lige, automatski prva dva idu na Challenger, turnir na kojem pobjednik dobiva plasman u Svjetsku ligu, među 16 najboljih, a svi znamo što u bilo kojem sportu znači najbolje natjecanje na svjetskoj razini, od kvalitativnog napretka, preko medija do marketinga.

‘Što se Poljske tiče, tu je odbojka broj jedan, ova liga je kao odbojkaški NBA. Odbojkaši su tu velike zvijezde, veće od nogometaša’

TEMPO: Dugo ste bili u Francuskoj, sada ste u Poljskoj također već s dosta dugim stažem tako da ste dobro upoznati s tamošnjim prilikama. Što Francuze i Poljake čini tako dobrima u odbojci?

Kad govorimo o Francuzima koji su aktualni olimpijski prvaci, kod njih je odavno u sportu napravljena reforma zahvaljujući kojoj oni danas u sportovima prednjače u fizičkoj pripremi. Francuzi su jako komunikativni, žele učiti, napredovati, zahvaljujući i tome su toliko napredovali u sportu. Što se odbojke konkretno tiče, u svakoj regiji imaju selekcijski centar, zatim imaju dva nacionalna centra, u Toulouseu za djevojke i Montpellieru za muške. Iz svih regionalnih centara svake godine se radi velika selekcija u sklopu koje u Montpellier dolazi sto do 150 najboljih i od njih se biraju 24 najbolja. Oni tamo idu u školu, žive i treniraju kroz cijelu godinu. Tamo ostaju tri do četiri godine, to su u biti kadetska i juniorska reprezentacija Francuske i oni su tamo stalno zajedno. Tamo imaju sve uvjete, trenere, kondicijske trenere, psihologe. Te centre financiraju ministarstva i federacija, zapravo, isti princip Francuzi imaju i u nogometu, košarci i rukometu, s tim da ova zadnja dva sporta imaju centre u Parizu pod nazivom INSEP. Uz to, imaju i tri-četiri lige koje omogućavaju mladim igračima na napreduju. Što se Poljske tiče, tu je odbojka broj jedan, ova liga je kao odbojkaški NBA. Ja sam tu došao kao igrač 1999., a sljedeće godine je televizija uložila prilično velik novac u odbojku, tada su i mobilni operateri ušli kao glavni sponzori, još su i danas, tako da kad imate medijsku pokrivenost i jake sponzore, imate puno toga. Na primjer, na našoj zadnjoj utakmici bilo je devet i pol tisuća gledatelja u dvorani, između šest i deset tisuća je prosjek. Odbojkaši su ovdje velike zvijezde, veće od nogometaša, trebate vidjeti kako to izgleda kad reprezentacija ovdje igra.

TEMPO: Koji vam je plan rada s reprezentacijom u sljedećem periodu?

Prvo okupljanje imamo 5. svibnja iako još nećemo biti kompletni, neki igrači će još imati klupske obaveze tako da nećemo biti kompletni, međutim, svejedno smatram važnim i taj dio jer će to biti prilika da se svi bolje upoznamo, da svi steknemo sliku, mislim i na stožer i na igrače, o tome kako ćemo ubuduće funkcionirati i raditi. Čekaju nas tri turnira, prvi u Finskoj, u prvom periodu ću se baviti prenošenjem informacija o sistemu rada i igre, o ponašanju, metodama rada i o disciplini.