Najutjecajniji i najplodniji hrvatski pisac 19. stoljeća, i istinski tvorac moderne hrvatske književnosti, dana 31. prosinca 1880. godine zapisao je sljedeće redove:

“Svršeni su računi ove godine. Bila je crna po nas Hrvate. Dobrote ne doživismo nikakove, zla i premnogo… Ne samo ljudi, ne samo Mađari i Austrijanci, i narav se protiv nas urotila, na nas biedne Hrvate. Hoće li bolje biti? Mora jedanput ta gore ne može biti nego što je sada. Da se ta crna godina i ljuto završi, padala je danas u Zagrebu tuča.

Vrieme je toplo, vlažno kao u proljeće, sniegu ni traga. Mi stojimo moralno i materijalno u blatu. Hoće li Bog tom biednom narodu ikada pomoći? Upitah se često za ovih zadnjih dana godine. Čovjek gotovo da dvoji, toliko se pojavilo kod nas kukavica, toliko ništarija i propalica, toliko ima lopovštine da te groza hvata. Poštenje, dosljednost, karakter, dan danas su kod nas gotovo suvišna pojava.”

Otprilike godinu dana kasnije August Šenoa je umro.