Argentinski pisac Jorge Luis Borges jedan je od najslavnijih pisaca dvadesetog stoljeća. Uz kratke priče, po kojima je i najpoznatiji, Borges je pisao poeziju, eseje, scenarije, i mnoge književne kritike, predgovore, uređivao je brojne antologije te je prevodio s engleskog, francuskog i njemačkog na španjolski.

Dugo je godina radio kao knjižničar, probivši se do položaja ravnatelja Nacionalne biblioteke. Dolaskom Juana Peróna na vlast, 1946. godine Borges biva otpušten, te započinje novu karijeru predavača. U četvrtom desetljeću života, kao već priznat pisac, počeo je gubiti vid pa je vlastite tekstove morao govoriti drugima da ih zapišu. U poznim godinama, kad je već bio potpuno slijep, ponovno je pronašao zaposlenje u knjižnici. Poznata je njegova rečenica iz tog doba: “Bog mi je dao 800.000 knjiga – i tamu”. Unatoč svome hendikepu, obožavao je odlaziti u kino, govoreći da je ono “vjerojatno nehotično udovoljilo vječnim prohtjevima ljudske duše, melodrami i spektaklu”.

Posljednja boja koju je mogao razaznati prije nego što su ga oči izdale bila je žuta. Ako odete na njegovo posljednje počivalište, tamo ćete, čak i u zimskim mjesecima, pronaći zataknute žute ruže.