Čitanjem optužnice te saslušanjem dvojice svjedoka i uvodnim istupima branitelja optuženih u srijedu je na Županijskom sudu u Splitu počelo suđenje u postupku Lora 2 u kojem se petoricu optuženika teriti za ratni zločin nad zarobljenicima u vojnom zatvoru Lora 1992.

Suđenje je počelo bez prvoptuženog Tomislava Dujića, koji je u bijegu, dok su preostala četvorica optuženih kazala da se ne osjećaju krivim te da su optužbe za koje ih terete neutemeljene. Krivnju je odbacio i trećeoptuženi Emilio Bungur koji je, nakon višegodišnjeg bijega, nedavno uhićen u Šibeniku pa je najprije odveden u splitski zatvor Bilice, a potom i u zagrebački Remetinec gdje izdržava šestogodišnju kaznu na koju je osuđen u prvom postupku u slučaju Lora.

U optužnici splitskog Županijskog državnog odvjetništva, koju je pročitala zastupnica optužnice Vesna Beširević, navodi se da su u razdoblju od ožujka do kolovoza 1992. “zapovjednik Vojnoistražnog centra u sastavu 72. Bojne Vojne policije Hrvatske vojske, a u naravi Vojnog zatvora Lora u Splitu” Tomislav Dujić i njegov zamjenik Tonči Vrkić te Emilio Bungur, Ante Gudić i Anđelko Botić, kao stražari u tom zatvoru, zajedno s neutvrđenim osobama iz tog centra zlostavljali zarobljenike koji su “zarobljeni kao pripadnici tzv. JNA i srpskih paravojnih formacija u oružanom sukobu s postrojbama Hrvatske vojske”.

Optuženi za surova zlostavljanja

Prvoopruženog Duića i drugooptuženog Vrkića se tereti da su “dopuštali njima podređenim stražarima i drugim vojnim i civilnim osobama, kojima su dozvoljavali ulaz u zatvor da se prema zatočenim ratnim zarobljenicima ponašaju vrijeđajući njihovo ljudsko dostojanstvo i osobito ih ponižavali, psihički i fizički zlostavljali, mučili i tjelesno kažnjavali, sve i do usmrćenja nekih od njih te su i sami u tomu sudjelovali, a Emilio Bungur, Ante Gudić i Anđelko Botić postupali na opisani način protivno odredbama Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima”.

Petorica optuženika su, po tvrdnjama tužiteljstva, tijekom svibnja i lipnja 1992. u tzv. bloku C, gdje neevidentirane zarobljenike svakodnevno premlaćivali udarajući ih nogama, šakama, gumenim i bejzbol palicama, među njima i one koji su već dovedeni ozlijeđeni. Neke su ozlijedili i vatrenim oružjem te ih mučili priključujući im ušne školjke i spolovila na tzv. poljski telefon, puštajući jake udare inducirane struje. Osim toga optuženici su zarobljenicima navodno gurali pištolje u usta prijeteći im da će ih ubiti, odvodili na lažna strijeljanja, šmrkovima ih polijevali vodom pod velikim pritiskom ciljajući upravo na ona već povrijeđena mjesta na tijelu. Tereti ih se i da su ih prisiljavali na bludne radnje, da se međusobno tuku, ulaze u pasje kućice i laju kao psi te da klečeći ustima kupe otpatke po dvorištu. Na taj su im način zadali više teških tjelesnih ozljeda – višestrukih prijeloma kostiju, prostrijelnih rana, razderotina i krvnih podlijeva. “Od zadobivenih ozljeda preminuli su Dušan Jelić, Bojan Vesović i Vlade Savić”, navodi se u optužnici.

Obrana zatražila obnovu postupka po važaćem zakonu

Predsjednik sudskog vijeća Vladimir Živaljić je izvjestio da je primio zahtjev od Bungurovog odvjetnika Vinka Burazera da se suđenje obustavi jer se vodi po zakonu koji nije vrijedio kada je postupak pokrenut te je potrebna obnova po važećem zakonu. Sudac je kazao da se tek nakon dokaznog postupka može razmatrati promjena zakona po kojem se vodi Lora 2 te da se u tom slučaju može primjeniti zakon koji je najblaži za optuženike.

Vrkićev branitelj, Nediljko Ivančić, sučevo je obrazloženje u izjavi novinarima ocijenio korektnim.

 

• Ivančić je u uvodnom istupu za optužnicu rekao da je općenita te da će je u nastavku postupka osporiti, kao i odvjetnici preostalih optuženika. Botićev odvjetnik Vinko Gulišija kazao je da se optužnica temelji “na iskazima svjedoka srpskih vojnih postrojbi”, čija je vjerodostojnost upitna.

 

Svjedočila su i dvojica prvih svjedoka – Miroslav Klarin i Damir Boršić. Klarin je za sebe rekao da je bio pripadnik 72 bojne Vojne policije i kao dio antiterositičke grupe radio u Šibeniku te da je u proljeće 1992. premješten u splitsku vojarnu Dračevac, ali da nije sudjelovao u nikakvim aktivnostima vojne policije koje su se odnosile na zarobljenike i njihov transport. Također je rekao da u inkriminiranom razdoblju 1992. nije posjećivao zatvor Lora.

Boršić je istaknuo kako je radio kao zapovjednik osiguranja u vojnom zatvoru Kuline u Šibeniku te je 1992. dva puta posjetio splitsku Loru, ali da pritom nije vido da je netko od zarobljenika zlostavljan. Rekao je i da je među zarobljenicima bio i onih koji su nosili odoru bivše JNA te da je nazočio ukrcavanju, kako je kazao, 30 do 50 zarobljenika u jedan kamion u Lori kojim su odvezeni u Šibenik gdje ih je preuzela zadarska vojna policija.

Suđenje se nastavlja 11. rujna.