Čovjek kojega je policija pred djetetom 27. lipnja izvukla iz vlaka na zagrebačkom Glavnom kolodvoru te bacila na pod i uhitila jer nije imao zaštitnu masku. poslao je pismo 24sata.hr, u kojemu je opširno opisao i komentirao taj događaj, ustvrdivši da živimo u “javnozdravstvenom totalitarizmu” koji “dugoročno predstavlja najveću opasnost”, jer “nam može značajno promijeniti budućnost i ugroziti brojna temeljna prava”.

Opisao je kako je tog vikenda odlučio sina vrtićke dobi odvesti baki i djedu na selu da uživaju u malinama. Kupili su karte i sjeli u vlak. “Međutim, do mene dolazi kondukterka i kaže da bez maske ne možemo putovati. Pa imam kartu. Kako sad to? Kako to mislite? Sada je ona zbunjena i odlazi pitati otpremnika. Otpremnik joj kaže da kontaktira nadređenog. Nakon kontaktiranja nadređenog kondukterka mi kaže da bez maske vlak ne kreće i da ako ne izađem iz vlaka da će zvati policiju. Ja odgovaram da ne kršim niti jedan zakon, da ne predstavljam opasnost niti za osobe niti za predmete i da uopće nema potrebe zvati policiju. Međutim, policija je pozvana”.

Policajac ga je legitimirao, a potom, tvrdi čovjek, “lagao da sam ga nazvao pandurom, drotom i da je glup”. “Na temelju te laži policijski službenik mene protuzakonito lišava slobode ispred moga malodobnog djeteta”. “Ne postoji zakonski temelj da policija izađe na intervenciju zbog nenošenja maske, jer ne postoji zakon koji na to obvezuje putnike u željezničkom prometu”, tvrdi čovjek.

“Bacio me licem na kojem je bila maska – iako me ista gušila – na prljavi pod glavnog kolodvora, gdje prolaze tisuće ljudi i to dok vlada pandemija korone i to pred očima malodobnog sina koji kroz plač viče:’Tata, tata’, dok na mene nasrću policajci i stavljaju mi lisice. Takvu povredu dostojanstva ne bih poželio niti najgorem neprijatelju”, opisuje čovjek.

I pita: “Hoće li itko odgovarati za to? Ovim putem izražavam neizrecivu zahvalnost meni nepoznatoj ženskoj osobi koja je smirivanjem mog sina i barem malo mu umanjila doživljeni šok i traumu. Ali ni to nije dugo trajalo. Osim mene i moj sin je bio žrtva protuzakonitog postupanja policije. Iz ruku te žene policajac uzima moje dijete kao vreću krumpira dok se ono otima, plače i viče te ga iznosi iz vlaka.”

“Koji zakon policajcu dozvoljava da naruši tjelesni integritet mom djetetu? Koji zakon mu dozvoljava da ga pipne, a kamoli da ga podigne dok se dijete koje nije prekršilo niti jedan zakon opire i urla? Iako sam ga tješio, moje dijete je još deset minuta nakon toga plakalo, a još sat vremena bježalo od bilo kakvog kontakta sa policajcima”.

Čovjek u pismu ocjenjuje kako “živimo u vremenu u kojem Stožer donosi odluke i upute na temelju “procjena” koje u razmjerno kratkom roku i bez znanstvenih dokaza dolaze u kontradikciju s prethodnim odlukama i uputama istog Stožera.” Riječ je, tvrdi, o “javnozdravstvenom totalitarizmu” koji “dugoročno predstavlja najveću opasnost koja nam može značajno promijeniti budućnost i ugroziti brojna temeljna prava poput prava na slobodu kretanja, rada i/ili gospodarskog djelovanja, pravo na slobodno disanje, pravo na socijalizaciju, pravo na privatnost, pravo na slobodno prakticiranje vjere…”

I na kraju pita: “Što sve nas skupa kao slobodna individualna bića koja činimo ovo društvo čeka u budućnosti? Hoćemo li mi sami moći za sebe birati što je za nas dobro ili bolje, odnosno hoće li Stožer ili neko drugo tijelo donositi te odluke umjesto nas, jer „oni znaju bolje“!? Oni znaju bolje što je dobro za mene, bez obzira na činjenicu jesam li ja doktor biofizičkih znanosti ili sam ekspert u nekom drugom području!? Nikakvo vaše formalno i neformalno obrazovanje neće vam pomoći ukoliko Stožer odluči drugačije.”