Zrinka Paladino, zamjenica pročelnika zagrebačkog Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, u ponedjeljak je na svom Facebook najavila kako će podnijeti ostavku. Njenu Vam objavu prenosimo u cijelosti:

“Posljednji zaštitarski pozdrav

Malo starog godišnjeg pa potom novog godišnjeg i sredinom ljeta zaključuje se moj posao zamjenice pročelnika zagrebačkog Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode.

Molim poštedu od komentara kako me se nitko ne bi usudio dirati itd… jer to jednostavno nije istina, a i postoje trenuci u kojima se čovjek definitivno treba odvojiti od ljudi s kojima nema ništa zajedničko i otići iz situacija u kojima je dokraja onemogućen raditi ono što zna i voli.

Samo bi se jedan dan, vrlo skoro, našlo par dobronamjernika koji bi za neku sitnu protuuslugu posvjedočilo o meni ovo ili ono. Već je bilo sličnih pokušaja, ometenih mojim objavama na Fb, pa sam nekako do sinoć izgurala. No nije jednostavno tako gurati. Nije ljudski.

Odlazim sama jer je to jedini ispravan način i kao što sam i najavila u slučaju pobjede tima koji je naposljetku i pobjedio, ja isti napuštam i osvrćući se na posljednjih sedam godina, premda mi je plaća u obiteljskoj situaciji u kojoj se nalazim itekako važna, neću žaliti, već ću vjerojatno nakon nekog vremena ponovno moći udahnuti punim plućima. Premda me roditelji “ohrabruju” komentarima kako sam ugrozila vlastitu djecu ja mislim da bih ih ugrozila samo time da se odreknem sebe i svojih pogleda na život i moral. Pa kako bude.

Kada sam pred sedam mjeseci pristala na sudjelovanje u emisiji “Nedjeljom u dva”, nakon istupa “Cvjetni trg”, iznoseći samo neke od brojnih kompromitirajućih podataka o djelovanju “mog” Zavoda, znala sam da otvaram vrata koja bez posljedica više neću moći zatvoriti, no nisam dvojila. Zbunile su me doduše neke reakcije, poput one gospođe Markić, koja se još za vrijeme emisije na Fb upitala zašto me i za čiji račun gospodin Stanković reklamira. Kao praktičnu vjernicu, što jesam, odgajanu na katoličkim postulatima bezkompromisne istine, poštenja, tolerancije i oprosta, moram priznati da me gospođa od svih nedobronamjernika jedina zbunila. Obzirom na ono na što se poziva i kako nastupa, čovjek bi od nje očekivao punu podršku svakom tko se usudi probati razotkriti kriminal, no razlozi su njezine alergijske reakcije na moj istup vjerojatno znani samo njoj. I možda joj nekim bliskim prijateljicama, od kojih neke i rade, pardon, radile su sa mnom. Srećom, i tomu je došao kraj. Ne dijelim iste stavove niti sa svojim župnikom, koji zna kakav je gradonačelnik, ali jednostavno ne može dat glas “protivnicima”, a u gotovo ničemu se ne slažem niti s dotičnom prozivateljicom, koja je dokazala da je puno uspješnija u snalaženju u ovom našem društvu od mene. To joj priznajem.

Nije nimalo jednostavno s troje djece i s mužem pod teškom optužnicom, nepravednost koje će valjda uspjeti dokazati za života, odlučiti istupiti protiv lošega kojemu ste svjedokom svaki dan, protiv nekih ljudi s kojima radite, a koji smatraju da je opravdano raditi loše jer nalozi dolaze od onog od koga dobivaju plaću od koje žive i zbog čega vas počinju mrziti jer ih i samo to što vas moraju susresti u uredu inkomodira u uljuljkanom stavu kako njihova sitna uloga u sveopćoj kaljuži nije presudna.

Tu se, međutim, gorko varaju jer kada bi svatko načinio i najmanji moralni pomak, stvari bi se pomicale s mrtve točke. Prepolako, no pomicale bi se.

Dijelom su, naravno, i u pravu jer kao što smo sinoć doznali, takvi će još četiri godine moći tavoriti u sigurnosti radnog mjesta na kojem je potrebno samo svakodnevno izdati par potpisa. Par ih, vezanih i uz predmet izgradnje zgradurina pokraj Maksimirske šume, čeka i napredovanje na mjesto savjetnika pročelnika. I to je to. Tko bi se lud na to bunio u zemlji u kojoj je sve ionako naopako i tko onda ne bi radio po nalogu?

No, kako bilo, demokracija je demokracija i valja prihvaćati volju građana, no ti građani koji su jučer izabrali dugoročno nose na duši dušu ovog grada, koji više nije grad kakav je bio. Sinoć je taj grad izgubio i onu malu šansu, no on je ionako već davno postao grad drugačijih ljudi koji ga žele drugačijim pa tako, drugačiji, neka onda i bude.

Tko je u manjini mora se povući.
Povuk, povuk…
To sam se ja upravo povukla.
Među ostalim, i u veću slobodu…”, napisala je Paladino.

Komentiraj