Zoran Tadić za kritičare je jedan od najcjenjenijih hrvatskih autora osamdesetih

Zoran Tadić je rođen 1941. godine u Livnu, a od 1943. živi u Zagrebu gdje je i umro 9. rujna 2007. godine. Filmom se bavi od 1961. isprva kao kritičar i publicist, potom je asistent, odnosno pomoćnik režije i koscenarist. Od 1968. samostalno režira. Režirao je 10 kratkometražnih filmova. Posvećuje se socijalno kritički intoniranoj dokumentaristici i ubrzo se izvornim ciklusom o “škrtom” životu u dalmatinskom kamenjaru, režiranih asketskom suzdržanošću i s naglaskom na intimi protagonista svrstava među najzapaženije hrvatske dokumentariste.

Filmom Ritam zločina (1981.) u niskobudžetnoj tv produkciji urednika N. Pate, debitira kao redatelj dugometražnog igranog filma. Taj fantastični triler po scenariju Pavla Pavličića, s radnjom u odumirućoj zagrebačkoj četvrti (nagrađen na festivalu u Portu) zasigurno je žanrovski i svjetonazorno najdosljedniji i najbolji film cjelokupnog njegovog opusa. Slijede filmovi trileri izrasli iz kulturno socijalnog sklopa, uvijek usredotočeni na manju skupinu likova, s jakim naglaskom na njihovoj tjeskobi: Treći ključ (1983.), San o ruži (1986.), Osuđeni (1987.), Čovjek koji je volio sprovode (1989.) i Orao (1989.). Iako svi spajaju metafizičnost sa životnom građom svakodnevice, ipak je vidljivo kretanje od metaforičnosti prvih do socijalnih  i političkih izričitosti kasnijih. Njegov rad karakterizira suradnja sa, gotovo u pravilu, stalnom ekipom – od scenarista pisca Pavla Pavličića, preko snimatelja Gorana Trbuljaka do glumca Fabijana Šovagovića i epizodista Tomislava Gotovca i Srećka Jurdane.

Komentiraj