Zlatko Pejaković napisao je ‘Čerge’ nakon ludog provoda i pada u jarak

Dana 25. travnja 1977. je Zlatko Pejaković objavio singl ‘Čerge’. To nije klasična pop pjesma. Karakterizira je neobičan spoj nekoliko različitih melosa. Uvodni i završni taktovi pjesme neodoljivo podsjećaju na grčki Sirtaki kroz koji je provučen romski muzički senzibilitet. Pjesma donosi sliku zaboravljenog čovjeka u hladnoj noći koji shrvan sudbinskim porazima, promatra kako pored njega prolaze ciganske čerge. Količinu njegove usamljenosti najbolje simbolizira čaša, koja je, kao i on, potpuno prazna. U toj sveopćoj samoći jedina stvar koja mu pravi društvo je violina koja „guši njegov bol“. Na kraju, što zbog samoće, što zbog hladnoće, skončava njegov samački život.

Pejaković je autor i stihova i  glazbe, što potvrđuje autobiografske momente u ovoj pjesmi: “Atmosfera u kojoj je nastala pjesma ‘Čerge’ vraća nas u jednu zimsku snježnu noć, koja je počela ludim provodom pored Osijeka, na proslavi jednog od naših rođendana, s puno ciganske muzike i veselja, a završila je povratkom kući četiri kilometra do Osijeka, pješice. U jednom trenutku ja sam se pokliznuo na toj poledici i pao u jarak. Moje veselo društvo to nije ni primijetilo i nastavili su dalje pjevajući. Ostao sam u jarku, snijeg je padao po meni, a glava je bila puna ciganske muzike. U tom trenutku osjećao sam se sam i napušten od cijelog svijeta. I pjesma je samo izašla iz mene. Kad sam se nekako, sam, iskobeljao i došao ujutro kući, uzeo sam gitaru i u jednom dahu odsvirao ‘Čerge’ “, ispričao je Pejaković.

Komentiraj