Pred početak Europskog nogometnog prvenstva Zlatko Dalić i dalje vjeruje u sebe i reprezentaciju. U razgovoru za Tempo komentira kritike na svoj račun te objašnjava metode rada i odnos s igračima

Vrijeme slavlja nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji odavno je prošlo, utakmice u Ligi nacija već su zaboravljene, izbornik Zlatko Dalić kreće od početka. Hrvatska reprezentacija dolazi na EURO 2020 kao viceprvak svijeta, ali i kao reprezentacija koju je nakon SP-a u Rusiji napustilo nekoliko najboljih igrača kao što su Vedran Ćorluka, Mario Mandžukić, Ivan Rakitić i Danijel Subašić. U tri godine mnogo toga se promijenilo, toliko da se hrvatsku reprezentaciju ne smatra velikim favoritom niti su poznate njene krajnje mogućnosti. Hrvatska će u skupini D u grupnoj fazi prvu utakmicu odigrati protiv Engleske, u nedjelju, 13. lipnja, u Londonu, slijede dvije utakmice u Glasgowu, protiv Češke 18. lipnja i protiv Škotske 22. lipnja. Zbog pandemije koronavirusa i strogih protokola, hrvatska reprezentacija letjet će avionom na te utakmice i vraćati se u kući. No ništa od toga Daliću se ne čini kao veliki problem. Kada smo u petak navečer razgovarali za Tempo, bio je uobičajeno smiren. Žestinu u njegovu glasu osjetili smo tek na spomen kritika na račun nekih rezultata i igre reprezentacije u posljednje dvije godine. Njegova želja je – raspravljajmo o tome nakon Europskog prvenstva.

A prije prvenstva s Dalićem smo razgovarali o pomlađivanju reprezentacije, fenomenu Luke Modrića, uvođenju Ćorluke u stožer reprezentacije, želji Engleza da se Hrvatskoj revanširaju za poraz u polufinalu Svjetskog prvenstva u Rusiji, kao i o nekim nezadovoljstvima pojedinih igrača. Dalić je na sve imao spreman odgovor.

TEMPO: Jeste li se pribojavali da bi se reprezentaciji nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji moglo dogoditi isto što i reprezentaciji nakon 1998. godine, a to je da nakon osvojene medalje ostane bez motivacije i da glavni igrači zaključe kako su ostvarili najveći uspjeh svoje karijere koji neće ponoviti?

Iskreno, nisam o tome razmišljao. Kasnije, kad sam počeo razmišljati o tome što i kako dalje, znao sam da će se taj problem pojaviti. Stoga je bilo jako važno napraviti smjenu generacija, ali ne veliku, i dovesti nekoliko mlađih igrača koji će donijeti neku novu energiju, novu glad, novu ambiciju. Svjestan sam da ti mlađi igrači ne mogu odmah preuzeti odgovornost i napraviti rezultat koji su napravili ovi prije njih. Dečki iz Rusije bili su deset godina skupa. Deset godina su igrali turnire, gubili i pobjeđivali, ali do Rusije nisu napravili vrhunski rezultat adekvatan svojoj kvaliteti. Zato sam počeo razmišljati o uvođenju svježe krvi.

TEMPO: Kako se u toj situaciji postavio Luka Modrić koji uskoro slavi 36. rođendan, ali se čini da kod njega ne postoji manjak motiva?

To je zaista točno i mene fascinira činjenica da čovjek s 36 godina tako igra, tako se trudi i tako se ponaša. Daje sve od sebe i teško mu padaju porazi i neuspjesi. Pun je motiva, kao da ništa do sada nije osvojio, kao da ništa nije napravio u karijeri i tek sada želi nešto napraviti. On mora biti i on jest primjer mlađim igračima. Stalno govorim kako mlađi igrači imaju toliku sreću da uz njega odrastaju i stasaju, da uz njega igraju i da je to neizmjerna sreća koju moraju cijeniti. Igrati uz Modrića, učiti uz Modrića, gledati kako se on ponaša, svakako ti može pomoći u karijeri i ubrzati je kako bi bila što uspješnija.

TEMPO: U jednom trenutku pisalo se da ti mlađi igrači ne poštuju starije. Je li doista bilo takvih situacija?

Sve je krenulo iz jedne moje izjave, kada sam rekao da mora biti više respekta, poštovanja među igračima, da mora biti više odgovornosti, ali nije uopće bilo govora o tome da se oni svađaju, da su neposlušni, da rade probleme. Radilo se o drugom kontekstu koji je krivo protumačen, dano mu je krivo značenje jer ti moraš imati i respekta i poštovanja prema poziciji koju igraš, prema suigraču, prema lopti, prema ambiciji, prema izborniku, prema publici, prema svemu, a sve kako bismo mi bili tim. Ako te stavim da igraš na jednoj poziciji, igraš jedan metar lijevo ili desno, a ti gunđaš, onda je to taj respekt o kojem ja govorim. Ako uđeš na minutu, u toj minuti moraš pokazati želju, odgovornost i pokazati da ti nije teško. O tome smo razgovarali, to je bio ključ. Nije bila riječ o tome da je netko radio probleme ili se pogrešno ponašao. Toga nikada u reprezentaciji, dok sam ja izbornik, nije bilo i nadam se da toga nikada ni neće biti. Ali bez respekta, bez poštovanja te cijele priče nema rezultata, jer mi još uvijek nismo taj tim koji je bio prije. Da smo mi bili pravi tim, kompaktan, dali bismo Sloveniji u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo dva gola na početku utakmice, Malti bismo dali gol prije i ne bismo se toliko mučili i promašili toliko šansi. O tome sam govorio, a ne o svađi ili odbijanju poslušnosti, o tome u reprezentaciji nema govora.

‘Fascinira me da Modrić s 36 godina tako igra, tako se trudi i tako se ponaša. Daje sve od sebe i teško mu padaju porazi i neuspjesi. Pun je motiva’

TEMPO: Je li zato u stručni stožer doveden Vedran Ćorluka, koji je bio neformalni šef među igračima, ali se u Rusiji žrtvovao za reprezentaciju te zbog ozljede i nešto slabije forme nije igrao previše?

Ćorluka je ključni primjer. I zbog svega toga on je autoritet, njega svi poštuju i cijene. Ja, na svoju nesreću, nisam igrao za hrvatsku reprezentaciju, ali mislim da u reprezentaciji, stožeru i na poziciji izbornika trebaju biti ljudi koji su prošli kroz reprezentaciju, koji imaju ta iskustva, koji to znaju. Nastojao sam se okružiti ljudima koji su prošli kroz reprezentaciju i mogu dati prave savjete, što i kako trebamo napraviti u nekim trenucima, i koji imaju super odnose s igračima. Igrači ih poštuju i cijene. Kako sam ostao bez Ivice Olića, tražio sam osobu koja će biti autoritet, čije se pojava i riječ poštuju i koja ima veliku karizmu u hrvatskoj reprezentaciji. Ponašanjem u Rusiji pokazao je kako treba biti primjer drugima.

TEMPO: Možete li u tom kontekstu razjasniti nedavnu izjavu Ivana Rakitića da je očekivao nekakav poziv u reprezentaciju?

Što je Rakitić zapravo htio, neku poziciju poput one koju je dobio Ćorluka? Kad sam razgovarao s Ćorlukom, rekao mi je da prestaje igrati nogomet, nakon čega sam ga mogao početi uključivati u reprezentaciju. Iskreno, nisam razgovarao s Rakitićem, on se prije osam mjeseci oprostio, što je šteta za hrvatsku reprezentaciju, ali to je bila njegova odluka koju sam ja poštovao. Jednako kao što sam poštovao odluku Mandžukića, Subašića i Ćorluke. Više se nakon toga nisam bavio tim stvarima i nisam ulazio u srž toga. U svakom slučaju, Rakitić zaslužuje da mu Hrvatska priredi jednu veličanstvenu oproštajnu utakmicu te da ga se uključi u stožer reprezentacije kada za to dođe vrijeme, odnosno kada on prestane igrati nogomet. Imam veliki respekt prema Rakitiću, pomogao mi je da postanem ovo što jesam, ali ne mogu ulaziti u to što je on mislio kada je rekao to što je rekao.

TEMPO: U posljednje vrijeme počeli su vam brojati poraze, pobjede i neriješene rezultate. Kako na vas djeluju tekstovi u kojima se piše da imate više poraza od svojih prethodnika, ali ste još uvijek izbornik?

Sva je sreća da sam ja to odavno prošao i uopće to ne uzimam k srcu. Da slušam te komentare, pratim i čitam, bio bih u velikim problemima. Da bi nekoga komentirao, moraš prvo pogledati što si ti napravio u životu. Svatko od nas dobio je u životu priliku da nešto napravi. Obično se javljaju, pišu i komentiraju oni koji tu priliku nisu iskoristili. Krenimo redom. Kad sam došao u reprezentaciju, cilj je bio da prođemo Ukrajinu u kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo. Prošao sam Ukrajinu. Drugi moj cilj bio je da prođem grupu u Rusiji. Prošao sam grupu u Rusiji. Treći moj cilj bio je da se plasiramo na europsko prvenstvo. Mi smo se, u najjačoj grupi, plasirali na europsko prvenstvo. I to kao prvi u grupi i s najboljim rezultatom u povijesti hrvatske reprezentacije. Samo smo 2008. izgubili sedam bodova, kao i u ovim kvalifikacijama. Moj cilj bio je da ostanemo u Ligi nacija. Ostao sam u Ligi nacija. Cilj mi je bio da budemo među prvih 10 reprezentacija na svijetu. I bili smo. Cilj mi je bio i pomladiti reprezentaciju, ja sam je pomladio. Dakle, nema ni jednog jedinog cilja koji nisam ostvario. Igrao sam s Engleskom tri ili četiri puta, s Francuskom četiri puta, sa Španjolskom i Portugalom triput, s Brazilom dvaput. Hrvatska je prošle i pretprošle godine igrala sa svjetskim i europskim prvacima, ekipama kao što su Engleska, Španjolska, Portugal, Francuska, Brazil, Argentina. Poštujem sve izbornike, dapače, i ovo što sam napravio rezultat je rada svih izbornika prije mene. Oni su radili selekciju – i Slaven Bilić, i Ante Čačić, i Niko Kovač, i Igor Štimac – svi su oni radili selekciju ekipe koju sam dobio gotovu u ruke. To je proces koji je trajao. Ne možete govoriti koje je utakmice netko dobio a netko izgubio, pogledajte prvo s kime se sve igralo. Malo strpljenja, pa kada završi Europsko prvenstvo da vidimo je li Dalić kao izbornik uspio. Tako se to radi svugdje u svijetu. Ponavljam, mene ne brine tko što piše i kako piše, znam svoj put. Uvijek kažem, ja sam odgovoran, ja sam kriv, ja odgovaram. Ne bježim ni od čega. U ove tri i pol godine nikada nisam rekao da je netko drugi kriv, nikoga nikada nisam napao, blatio ili obezvrijedio. Radim tiho svoj posao, rješavam sve stvari. Bio je slučaj s Bornom Sosom. Svi su me napali iako nisam bio ni kriv ni dužan. Na kraju sam riješio situaciju tako da sam dečku oprostio, dogovorio se s njim i on će igrati za Hrvatsku. Nije posao Zlatka Dalića da gleda budućnost hrvatske reprezentacije, hoće li tko igrati ili neće. Netko drugi to radi. Pa nije Joachim Löw razgovarao sa Sosom i dogovarao se s njim, već netko drugi. Uvijek sam ja kriv, ali to mene ne zanima niti mi smeta.

Vedrana Ćorluku Zlatko Dalić je uključio u stožer reprezentacije nakon što je taj bivši reprezentativac objavio kraj karijere. PHOTO: Srecko Niketic/PIXSELL

TEMPO: Kada već govorimo o Savezu, imate li podršku predsjednika Davora Šukera i izvršnog direktora Marijana Kustića?

Kada sam imao loše osjećaje i kada sam mislio da nešto nije u redu, to sam i rekao u povodu Svjetskog prvenstva. Nakon toga, mogu zahvaliti HNS-u, predsjedniku Šukeru i Izvršnom odboru  na podršci i na onome što mi je najvažnije, a to je da imam samostalnost i autonomiju u svom poslu. Osjećam maksimalnu podršku. Imam najbolje moguće uvjete za treninge, za pripremne utakmice, tako da ne mogu reći nijednu lošu riječ.

TEMPO: Utječu li na vas vijesti o mogućoj smjeni Davora Šukera, do koje bi moglo doći nakon Europskog prvenstva?

To neću komentirati.

TEMPO: Prvu utakmicu Europskog prvenstva Hrvatska igra protiv Engleske. Je li odluka o jednogodišnjoj odgodi EURO-a za Hrvatsku bila loša, s obzirom na to da je u tih godinu dana Engleska dobila nekoliko izvrsnih mladih igrača poput Mounta, Fodena i drugih koji prije godinu dana nisu bili na razini na kojoj su sada?

Puno sam razmišljao o tome što je za Hrvatsku bolje. I neki su naši mladi igrači stasali, imaju više utakmica u nogama, više iskustva. Mislim da smo i mi uspjeli etablirati neke nove igrače, dok su, s druge strane, stariji igrači postali još stariji. I umorniji, tako da ne znam što je za nas dobro. Englezi su dobili zaista sjajnu plejadu mladih igrača. Na kraju krajeva, tri engleska tima bila su u finalima Lige prvaka i Europske lige i s te strane Englezi su sigurno profitirali.

‘Malo strpljenja, pa kada završi Europsko prvenstvo da vidimo je li Dalić kao izbornik uspio. Tako se to radi svugdje u svijetu. Mene ne brine tko što piše’

TEMPO: Hrvatska je izbacila Englesku u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2008., a Englezi su uzvratili izbacivanjem hrvatske reprezentacije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. godine. Mislite li da će i sada engleska reprezentacija tražiti neku vrstu osvete za poraz u polufinalu Svjetskog prvenstva 2018. godine?

Mi smo već igrali protiv Engleske nakon Svjetskog prvenstva, bilo je to u Ligi nacija. Ovoga puta igra se u grupi tako da još uvijek postoje šanse za popravni, i nama i njima. Dakle, nije nokaut faza niti je kvalifikacijska utakmica. Sigurno je da je kod njih motiv za pobjedu nad Hrvatskom ogroman. Oni su se prije tri godine pripremili za slavlje, pjevali kako se nogomet vraća kući, bili su gotovo sigurni da ulaze u finale. Hrvatska, mala država, porazila ih je i to nam sigurno nisu zaboravili. Njihov izbornik to koristi kao motivaciju u pripremama za utakmicu s Hrvatskom. S te strane očekujem goropadne Engleze koji će nam se htjeti osvetiti i tražiti satisfakciju za poraz u polufinalu.

TEMPO: Odluka da se na svaku utakmicu Europskog prvenstva stiže letom iz Hrvatske i nakon nje leti kući, paradoksalna je, ali je bila neizbježna. Kako će to izgledati?

Kad smo ostali bez kampa u Škotskoj, morali smo tražiti drugo rješenje. Sva ostala bila su lošija od onog rješenja za koje smo se odlučili. No ponavlja se situacija iz Rusije. Mi smo u Rusiji bili u kampu u Roščinu, vozili se sat i pol do aerodroma i letjeli između dva i tri sata do Kalinjingrada,
Nižnji Novgoroda ili Rostova, nakon utakmice sjeli bismo u avion i vratili se u bazu oko šest, sedam sati ujutro. I sve je bilo super. Sada ćemo kopirati to što smo radili u Rusiji. Letjet ćemo dva, dva i pol sata do Londona, kamo krećemo dva dana prije utakmice tako da sutradan imamo cijeli dan na raspolaganju. Nakon utakmice, jer igrači ionako ne spavaju, drži ih adrenalin, letimo i dolazimo kući oko četiri ili pet sati ujutro. To smo primijenili i pogodili u Rusiji, pokušat ćemo isto u Engleskoj i Škotskoj.

TEMPO: Postoji mogućnost da se, pogotovo zbog širenja indijskog soja covida- 19 u Velikoj Britaniji, igrači ipak zaraze. Hoće li zbog toga medicinske mjere predostrožnosti biti na višoj razini?

Koliko god mi ne željeli o tome razmišljati, mi se svakog drugog dana testiramo. Stalno moramo biti na oprezu, stalno smo u nekoj izolaciji. To je ogroman pritisak zbog kojeg naša medicinska služba ima pune ruke posla, radi i na preventivi i na zaštiti. To je napad na psihu jer stalno si u strahu i stresu zbog mogućnosti da budeš pozitivan. Nije lako, pritisak je velik i svima je to dodatni napor, kako zdravstvenoj službi tako i igračima i nama u stožeru.

‘Ne nastupam autokratski, uvijek razgovaramo, ali na kraju sam ja taj koji odlučuje. Kako bi bilo da netko drugi slaže momčad, a ja odgovaram?’

TEMPO: Treba li zato reprezentacija angažirati psihologa?

Nismo ga angažirali, mislim da možemo to sami prebroditi.

TEMPO: Andrej Kramarić je rekao: „Pitajte Šukera bi li ulazio s klupe nakon 20 golova.“ Kako rješavate probleme s igračima koji bi željeli igrati više?

Poštujem i cijenim želju i volju igrača, ambiciju da igraju i to što više. To je normalno i to se kod igrača treba cijeniti. Ja to poštujem, ali na kraju cijele priče ja sam taj koji odgovara i koji odlučuje, koji slaže ekipu, koji određuje pozicije i slaže igrače. Reprezentacija nije klub, u klubu je malo drugačije, svakoga tjedna su utakmice pa ima izmjena, promjena. U reprezentaciju dolaze igrači iz raznih klubova, drugačijih profila i stila igranja. Teško je u reprezentaciji postaviti igrača da igra na poziciji koju igra u svom klubu. To je dosta delikatna stvar. Ali ja s igračima razgovaram, objasnim
im to što želim i ponekad ne igraju oni koji su u tom trenutku najbolji, već oni koji mi odgovaraju prema mojoj ideji i strategiji, ovisno o sustavu i protivničkoj reprezentaciji. Tako slažem ekipu i pokušavam izvući najbolje. Treba s dečkima razgovarati, objasniti im situaciju, oni to moraju prihvatiti. Čim u reprezentaciji ima iskakanja, nezadovoljstava, onda dolazi do problema. Ja to pokušavam i do sada sam uspijevao rješavati razgovorima.

TEMPO: Znači li to da zagovarate demokratskiji pristup rješavanju problema ili ponekad „udarite šakom o stol“?

Ne nastupam autokratski, uvijek razgovaramo, pri čemu ja objasnim situaciju, ali na kraju sam ja taj koji odlučuje jer ja i odgovaram. Kako bi to bilo da netko drugi odlučuje, da netko drugi slaže momčad, a ja odgovaram? Tako ne može biti. Dečkima uvijek želim objasniti što mislim, koja je moja ideja i mi to kroz razgovor pokušamo riješiti. Na njemu je onda da to prihvati ili ne prihvati. Mislim da je igrač svjestan toga da ja želim najbolje. Ne kažem da su sve moje odluke najbolje i najkvalitetnije ni da sam ja najbolji, ali pokušavam napraviti najbolje. Naravno da pritom ponekad
i pogriješim.

TEMPO: Modrić će uskoro napustiti reprezentaciju. Pripremate li se i vi i reprezentacija za taj trenutak? Uostalom, i sada ima prigovora da je hrvatsku igru lako pročitati, naročito kada Modrić napusti teren.

Svatko ima pravo reći što misli. Ne razmišljam o Modrićevu odlasku. Modrić će, s obzirom na svoje stanje i formu, još godinu ili dvije biti uz reprezentaciju. Ja ga očekujem i u Kataru 2022. godine. Modrić će igrati sve dok osjeća da može i dok je na ovoj razini. Odlazili su i drugi igrači pa je Hrvatska i dalje igrala i bila dobra tako da se ne treba bojati da ako nema Luke, onda nema ni hrvatske reprezentacije. Dolaze novi, mlađi i bit će to opet dobro.

Gareth Southgate i Jaroslav Šilhavý izbornici su Engleske i Češke, protivnika Hrvatske u grupnoj fazi Europskog prvenstva. PHOTO: CHRISTIAN CHARISIUS / AP