ZKM novu sezonu počeo predstavom “Dobro je dok umiremo po redu”

Zagrebačko kazalište mladih (ZKM) novu je sezonu počelo premijernom izvedbom predstave “Dobro je dok umiremo po redu” po tekstu Ivora Martinića i u režiji Aleksandra Švabića.

Drama “Dobro je dok umiremo po redu” bavi se pokušajem odvajanja i odlaska pojedinca, napuštanja poznatoga, govori o raspadu obitelji, osobnim slabostima, krhkosti odnosa, nemoći, nestalnosti života i smrti – koja se dogodi iznenada ili po redu.

U središtu Martinićeve drame razvedeni je bračni par koji se sastaje kako bi ispratio sina u inozemstvo, no taj ispraćaj pokreće niz pitanja o njihovoj nekadašnjoj obitelji.

Kako je napisao autor u programskoj knjižici, glavni likovi ove drame “boje se življenja, boje se zaljubljivanja – zaljubljenosti u drugu osobu zaljubljenosti u želju ili san, zaljubljenosti u drugu zemlju”, a boje se jer se boje promjena. Tako će i lik Elze u jednom trenutku bivšem mužu reći da mu ne zamjera ništa, “osim što se promijenio”.

Glavni lik Janka, kojemu je otac na samrti, a sin odlazi u Ameriku, tumači Pjer Meničanin, a uz njega u predstavi glume Doris Šarić-Kukuljica (Elza), Nataša Dangubić (Nikolina), Milica Manojlović (Lucija), Maro Martinović (Mirko), Zoran Čubrilo (Zdeslav) i Kristijan Ugrina (Dražen).

Dramaturg je Ivan Penović, scenografkinja i autorica vizualnoga identiteta predstave Ana Savić Gecan, a kostimografkinja Marta Žegura.

Suradnica za scenski pokret je Petra Hrašćanec, glazbeni suradnici Alen i Nenad Sinkauz, a oblikovatelj rasvjete Aleksandar Čavlek.

Ivor Martinić (1984.) nagrađivani je hrvatski dramatičar čije su drame prevođene na dvadesetak jezika. Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, a kao dramaturg surađivao je s kazalištima u Zagrebu i Rijeci.

Piše drame, radiodrame i scenarije, a po njegovu tekstu “Moj sin samo malo sporije hoda” Janusz Kica postavio je 2011. u ZKM-u istoimenu nagrađivanu dramu.

Komentiraj