Premijerom projekta “Monovid-19”, u kojemu se paralelno odvijaju tri različite predstave kroz koje 19 dramskih pisaca progovara o životu u doba krize izazvane pandemijom koronavirusa, Zagrebačko kazalište mladih u subotu, 4. srpnja ponovo otvara svoja vrata publici.

Predstava u režiji Anice Tomić nastala je kao rezultat suradnje internetskog portala Drame.hr, SPID-a (Saveza scenarista i pisaca izvedbenih djela) i časopisa Kazalište (HC ITI), a na inicijativu dramaturga Jelene Kovačić i Ivora Martinića.

“Monovid-19” čine tri narativne linije te se u prostorima ZKM-a u jednoj večeri odigravaju tri različite predstave koje prate tri različite publike koje se susreću u posljednjem monologu, koji publika svih triju predstava gleda zajedno.

Projekt je nastao kao reakcija na krizu s covidom-19, iz želje da se kazališna zajednica ujedini u novom načinu sagledavanja te izvanredne situacije, te tom neobičnom trenutku u povijesti pokuša dati neki novi smisao u trenutku dok se on događa. “No, stvari su se odvile neočekivanom brzinom. Likovi 19 hrvatskih dramskih pisaca kao da su se jednostavno odlučili susresti sa svojom publikom, sada i ovdje, čim se otvore vrata kazališta”, ističe Kovačić u najavi.

“Iščitavajući ih s mišlju o njihovoj izvedbi, bez obzira na različitost i autentičnost ispisanih perspektiva, nalazili smo najrazličitije veze, u detalju, u atmosferi, u nekom pogledu, pa i u samoj raznolikosti. Stvoriti od njih izvedbenu cjelinu bio je izazov koji je pružao svu silinu mogućnosti i najrazličitijih kombinacija, jer svaki od likova donio je sa sobom jedan sasvim autentičan svijet, a mi smo željeli da se svaki stvoreni lik pred publikom pojavi u svojoj punini, da dobije svoj prostor, da nam otkrije svoje razloge”, dodala je.

Dramski pisci Tomislav Zajec, Dino Pešut, Nina Mitrović, Ivana Vuković, Rona Žulj, Espi Tomičić, Dubravko Mihanović, Mirna Rustemović, Katja Grcić, Jasna Jasna Žmak, Vedrana Klepica, Olja Lozica, Dina Vukelić, Beatrica Kurbel, Ivan Penović, Ivana Sajko, Luka Vlašić, Tena Štivičić i Goran Ferčec kroz monolog progovoraju o životu u doba koronakrize i svemu onome što takav trenutak potencijalno donosi.

Tri narativne linije, naslovljene “Proljeće naše zlovolje”, “Europa gleda seriju i razmišlja o…” i “Tzv. Nježniji spol”, okupljaju po šest monologa.

“Proljeće naše zlovolje” svojim monolozima plete mrežu zabave i zaborava. Dok se smišljaju duhovite doskočice koje podižu moral, iščekuju ruke koje će ga nagraditi pljeskom, dok se o brizi za drugoga govori pod svjetlima reflektora i blicevima fotoaparata, negdje u mraku i samoći nestaju životi, blijede međuljudski odnosi. Iz udobnosti prijestolja živote malih ljudi kroje oni kojima svi ti molećivi zahtjevi i zamorni problemi remete planove o iskorištavanju suluda vremena u kojem smo se našli.

“Europa gleda seriju i razmišlja o…” kroz monologe provlači lik Europe utjelovljene u bucmastoj ženi bijele puti koja svoje stanovnike vidi površno, ne pokušava prodrijeti u njihove misli i želje. Europa usputno prolazi pokraj svojih ljudi, uvijek periferno čuvši njihove uznemirene sudbine, strah od bolesti, starosti, samoće i odbačenosti. Ne želi se uznemiravati, ne želi čuti zabrinutost i upozorenje stručnjaka pa gasi televizore, utišava zvukove i zatvara vrata kako bi se mogla predati užicima tijela kojima prekriva vlastite egzistencijalne strahove.

“Tzv. nježniji spol” donosi priče ženskih likova koji progovaraju o različitim temama koje se na kraju uvijek susretnu u osobnom preispitivanju pozicije žena u svijetu muškaraca. Okvir te narativne linije predavanje je znanstvenice Buge Brlić o boljitku ženina položaja čiju će prekretnicu označiti sam Covid-19. Sudbinama žena koje balkanski mentalitet stalno stavlja u poziciju drugosti dobiva se pregled svega što će, prema teoriji Brlić, nakon ove krize zauvijek iščeznuti. Za žene dolazi vrijeme potpuna ostvarenja koje ćemo vidjeti čim utihnu preglasne note balkanskog patrijarhata i napokon do kraja čujemo ženski glas.

Svaki monolog igra se na drugoj lokaciji, dok publika s glumcima otkriva potencijalna mjesta izvedbe. Pred publikom se rastvaraju fragmenti kazališta, fragmenti života koji kao i u svakodnevici spajamo u cjelinu.

Glume Ivan Pašalić, Danijel Ljuboja, Adrian Pezdirc, Zoran Čubrilo, Dora Polić Vitez, Mia Melcher, Frano Mašković, Mateo Videk, Dado Ćosić, Ugo Korani, Barbara Prpić, Vedran Živolić, Hrvojka Begović, Tina Orlandini, Petra Svrtan, Urša Raukar, Doris Šarić Kukuljica, Nataša Dorčić, Aleksandar Čavlek, Milica Manojlović i Ivan Pašalić.

Režiju potpisuje Anica Tomić, koja je osmislila i scenografiju, autorica adaptacije i dramaturginja je Jelena Kovačić uz suradnju Ivora Martinića, skladatelj je Nenad Kovačić. Za kostime je odgovorna Marta Žegura, za scenski pokret Petra Hrašćanec, video su oblikovali Lovro Mrđen, Adrian Pezdirc i Adrian Rast.

Zbog epidemioloških mjera svaku od tri predstave “Monovida-19” može pogledati trinaest gledatelja, a za publiku su obavezne maske za lice.