ŽIVOT U DOMU: “Desetak sekundi potresa pretvorilo nas je u  beskućnike”

Priča Nadice Sosić koja je s dvojicom sinova privremeno smještena u Studentskom domu Cvjetno jer je njihov stan u Primorskoj ulici teško oštećen tijekom potresa

Malo manje od dva mjeseca nakon potresa raspušten je Hrvatski sabor, a zakon o obnovi čekat će jesen. Kao i petstotinjak ljudi koji su u potresu ostali bez doma te su smješteni u Studentski dom Cvjetno. Među njima je i obitelj Sosić iz Primorske ulice. U skromnom stanu u potkrovlju Nadica Sosić živjela je s dvojicom sinova i svojim ocem, ali u nekoliko mjeseci sve se promijenilo.

“Moja obitelj odnedavno ima troje članova. Bilo nas je četvero, ali je moj tata umro malo prije svih ovih događanja i ostali smo sinovi i ja. Njihov otac ne živi s nama. Stariji sin je budući student medicine, u ovim teškim vremenima priprema se za sve ispite koji mu slijede i mogu reći da sam jako ponosna na njega jer ne posustaje i gura svoj životni san do ostvarenja, koliko god mu je u ovoj situaciji teško. Mlađi sin je učenik klasične gimnazije, također predan svojoj viziji budućnosti. Ja sam prije svega njihova mama, zaposlena u školi u tajništvu. Primanja su skromna, kao i naš stan koji je sada neupotrebljiv”, rekla nam je Nadica Sosić za Zagreb News.

                                               U stanu obitelji Sosić oštećeni su zidovi, popucao je krov, a oštećene su i instalacije

Tijekom potresa i u vrijeme pandemije bili su u stanu jer su se odlučili strogo držati preporuka. Prisjetila se kako je u sekundama potresa mislila da će poginuti i bilo joj je jedino bitno zaštititi djecu: “Onoga jutra kad se krenulo tresti, mislila sam da ćemo poginuti. Taj zvuk, stvari koje lete naokolo i gađaju nas, ta moja nemoć da pomognem vlastitoj djeci… to ću zauvijek u sebi osjećati. Taj grozan osjećaj mogu shvatiti samo oni koji su ga doživjeli. Strah je ogroman. Nisam se bojala za sebe, ja bih svoj život dala za svoju djecu, a u tom ga trenutku Bogu i nudite, samo da oni budu dobro.“

Nakon potresa Nadica Sosić je s djecom otišla prijateljici. Tih se dana slabo sjeća:

“Ti dani prošli su kao u nekoj magli. Bili su beskonačni, a sad kad se pokušavam sjetiti tog vremena, kao da ne mogu. To je valjda posljedica šoka. Znam samo da sam se borila da djeci osiguram obroke, a oni su učili. Nekako smo jedni druge tješili. Zahvalna sam prijateljici što nam je posudila stan i spasila nas u ključnom trenutku. Kasnije, kad smo se sabrali, nismo više htjeli biti na teret pa smo otišli u Studentski dom Cvjetno.”

Jako je zahvalna svima u SD Cvjetno i za sve ima samo riječi hvale

Zgrada u kojoj je živjela s obitelji nakon potresa dobila je narančastu naljepnicu zbog oštećenja. U njenom stanu popucali su zidovi, nakon prvih kiša otkrili su i da strop prokišnjava, a oštećene su i električne instalacije. Kako je zgrada stara 130 godina, zidovi su popucali i iznutra i izvana, oštećene su stepenice, ali su najveća oštećenja ipak na krovu. Naime, tri dimnjaka do danas su već srušena, a u obnovi krovišta trebat će ih rušiti još nekoliko. Krovište je uništeno jer je dimnjak sa susjedne zgrade pao na njega.

IŠČEKIVANJE: “Ne mogu kupiti ili iznajmiti stan, pa smo i dalje u Cvjetnom”

“Mnoge odluke vladajućih ne razumijem te je teško pratiti sve informacije. Za sada prikupljam dokumente koje ću valjda trebati predati jednog dana, nadam se u skoroj budućnosti. Prijavila sam se Fondu 5.5 za kriznu podršku nakon potresa pa sam dobila odgovor da ispunjavam sve njihove uvjete, ali sam ipak na listi čekanja jer nemaju dovoljno sredstava. Sma trčtram da ljudi moraju biti strpljivi jer potres nitko nije ni prouzročio niti naručio. To je elementarna nepogoda koja dolazi iznenada. Treba biti strpljiv i vjerovati ljudima koji su za to nadležni. Šteta je ogromna i ne može se sve riješiti preko noći. Život je iznad svega, a materijalno će se riješiti s vremenom. Bitno je da nismo zaboravljeni i da se svaki dan poduzimaju neki koraci kako bi nam se olakšalo stanje u kojem smo se zatekli nakon potresa”, objasnila je.

Bez obzira na sve ne gubi vedri duh

Iako je još uvijek uplašena i teško joj je govoriti o nevolji koja je snašla njenu malu obitelj, utjehu pronalazi u trčanju koje joj, kako je rekla, pomaže izbaciti sve negativno i puni je energijom kako bi se lakše borila sa životnim nedaćama. “Prije smo imali svoj stan, maleni stari stančić u potkrovlju. U tom malom stanu imali smo svoj dom. Bio je skroman, ali je značio sigurnost. Ja ne mogu otići negdje drugdje, ne mogu kupiti ili iznajmiti stan. Naša je budućnost u rukama onih koji odlučuju.”, zaključila je Nadica Sosić.

                                                                         Nadia Sosić se trčanjem puni pozitivnom energijom

Komentiraj