'ZERP je hrvatska obveza prema UN-u'

nacional

Objavljeno u Nacionalu br. 631, 2007-12-18
IVAN MILOŠ, profesor s riječkog veleučilišta govori o Zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu, za koji je bio glavni strateg vlade Ivice Račana
Hrvatska bi za desetak dana trebala početi primjenjivati Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas prema odluci Hrvatskog sabora. Europska komisija je upozorila na posljedice takve odluke, odnosno blokiranja procesa pregovora Hrvatske s EU. Dr. sc. Ivan Miloš, profesor na riječkom Veleučilištu bio je ključni strateg Zaštićeno ekološko-ribolovnog pojasa u vrijeme koalicijske vlade Ivice Račana.
Premda nestranačka osoba, Ivan Miloš je vrlo blisko surađivao po tom pitanju s bivšim predsjednikom Hrvatskog sabora i predsjednikom HSS-a Zlatkom Tomčićem koji se još od 2000. zalagao za primjenu Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa. Ivan Miloš je pripremio cjelokupan materijal i strategiju oko proglašavanja ZERP-a što je rezultiralo donošenjem odluke Hrvatskog sabora u listopadu 2003. Međutim, do danas odluka o proglašavanju ZERP-a nije primijenjena u praksi, a Ivan Miloš to smatra velikim propustom na štetu ne samo Hrvatske već i EU i UN-a. Pored toga, optužuje EU za kršenje međunarodnih konvencija, jer propisi i zakoni EU ne mogu biti iznad onih koje su donijeli Ujedinjeni narodi i u kojima između ostalog stoji da je svaka obalna država dužna zaštititi more kao opće dobro čovječanstva. Svojim prijetnjama, EU ne dozvoljava Hrvatskoj da ispuni obaveze iz međunarodnog prava, tvrdi Miloš.
NACIONAL: Smatrate li da je hrvatska primjena ZERP-a od 1. siječnja 2008. jedino rješenje koje trebaju podržati hrvatske političke stranke unatoč prijetnjama iz EU?
– Neshvatljivo je da se pojam gospodarski pojas uopće ne spominje u terminologiji hrvatskih dužnosnika već nekakva Zaštićeno ekološko-ribolovna zona što je potpuna glupost i besmislica. Nema pravnog akta u svijetu koji spominje ZERP, taj pojam ne postoji. Možemo govoriti samo o gospodarskom pojasu, jer proglašavanje ZERP-a nema nikakvog pravnog učinka u svijetu. To je problem još otkad je na čelu Vlade bio Ivica Račan, a predsjednik Sabora Zlatko Tomčić koji su i dali naziv ekološko-ribolovna zona s elementima gospodarskog pojasa. UN ne priznaje takve formulacije i stoga je jasno stavio upitnik pod takav naziv u svojim dokumentima. Oni su proglasili gospodarski pojas uz moju asistenciju, ali mi nikad nisu objasnili zašto su dali takav naziv. Gospodarski pojas nije državno-pravno područje RH kao što mnogi akademici tvrde, to je područje hrvatske jurisdikcije na temelju Ustava i međunarodnih konvencija i RH ga je kao obalna država dužna i obvezna zaštititi. Jedino rješenje jest da se Hrvatski sabor odmah sastane i donese odluku o ukidanju ZERP-a, jer je to glupost koja se komentira i u UN-u, te da se proglasi gospodarski pojas i pozovu hrvatski susjedi i prijateljske države na dogovor oko strategije gospodarske upotrebe koja također postoji i koja je već razrađena. Primjena te strategije bila bi svima na korist, nikom na štetu.
ZERP ne pripada Hrvatskoj već hrvatska država prema
međunarodnim konvencijama ima jurisdikciju nad njime i
obvezna je proglasiti gospodarski pojas umjesto ZERP-a kako bi nadzirala i kontrolirala pojas kao baštinu čovječanstva UN-a
ZERP ne pripada Hrvatskoj već hrvatska država prema međunarodnim konvencijama ima jurisdikciju nad njime i obvezna je proglasiti gospodarski pojas umjesto ZERP-a kako bi nadzirala i kontrolirala pojas kao baštinu čovječanstva UN-a
NACIONAL: Postoji li mogućnost za kompromisno rješenje sa Slovenijom i Italijom oko početka primjene ZERP-a?
– Hrvatska država je obvezna po međunarodnim konvencijama osigurati zaštitu tog općeg morskog dobra. Mi smo to već davno trebali proglasiti. Svi fakti su na našoj strani. Zaštitom gospodarskog pojasa štitimo interese cijelog svijeta, a najviše EU i susjednih zemalja. Proglašavanjem gospodarskog pojasa pomažemo Italiji i Sloveniji, možemo im dati besplatnu koncesiju, dovući ih za rukav. Naravno, ljudi se pitaju, pa kakva je onda korist od svega toga za Hrvatsku, u čemu je problem. Radi se o tome da se proglašavanjem gospodarskog pojasa uvodi red i zakon, gospodarski pojas je baština svijeta i na njega imaju svi pravo, ali u konkretnom slučaju Hrvatska je dužna uvesti red i pravila korištenja tog pojasa i sporazumno riješiti pitanja sa susjednim državama. Mi smo dužni zabraniti pretjerani izlov ribe u Jadranu, ali nećemo to učiniti svojevoljno već ćemo se dogovoriti sa susjedima i zaista nema opravdanja u ponašanju nama susjednih zemalja.
NACIONAL: Koji su onda razlozi Italije i Slovenije da nam osporavaju to pravo, ako, kako vi kažete, pomažemo Italiji i Sloveniji proglašavanjem pojasa?
– Ne vidim niti jedan objašnjiv razlog. Ovakvo stanje da se proglašavanje gospodarskog pojasa ne implementira odgovara samo bezakonju, kriminalcima i lovu u mutnom, ne postoji niti jedan drugi racionalan razlog zašto se Hrvatsku sprječava u tomu. Ne može Hrvatska zabraniti korištenje gospodarskog pojasa svojim susjedima, ali ima jurisdikciju nad njim kojom mora zaštititi sve ono što se bez kontrole lovi u moru, uništava i koristi, jer će dovesti u pitanje opstanak nečega što je UN proglasio baštinom čovječanstva. Svaka državna institucija mora obavljati nadzor koristi li se gospodarski pojas na način sukladan međunarodnom pravu. Hrvatska na ovaj način krši međunarodne zakone, jer nije učinila ništa da zaštiti taj prostor, a međunarodne zakone krši apsolutno i EU koja zabranjuje Hrvatskoj da zaštiti taj prostor.
NACIONAL: Ali Hrvatska se potpisivanjem zapisnika s trilateralnog sastanka 2004. obvezala da neće proglasiti ZERP dok se ne utvrdi ribolovna politika EU?
– Dok se ne proglasi gospodarski pojas i započne njegova primjena, svi pravni akti pa i taj Zapisnik ne mogu proizvoditi pravno valjane učinke.
Svi ugovori o gospodarskoj uporabi općeg dobra – baštine čovječanstva postaju pravovaljani tek kada ih potvrdi glavni tajnik UN-a. Dakle, neki potpis, bilo da je to državni tajnik, predsjednik države ili Sabora ne može proizvoditi nikakve pravno valjane učinke na gospodarskom pojasu, dok se ne dobije pisana suglasnost iz New Yorka. Biščević je potpisao takav zapisnik i time prekršio međunarodne konvencije UN-a o pravu mora, jer je Hrvatska obavezna proglasiti gospodarski pojas kao obalna država. Ne može zakon o ribarstvu EU biti ispred proglašavanja gospodarskog pojasa u Jadranskom moru, jer su UN konvencije i međunarodno pravo iznad onog što kaže EU. Ulazak u EU i primjena gospodarskog pojasa nemaju nikakve veze, njega može proglasiti samo obalna država, odgovorna Skupštini UN-a kao što je odgovorna i za održivi razvoj i gospodarsko korištenje, ekološku zaštitu. To znači da EU krši međunarodne konvencije.
DRŽAVNI TAJNIK Hido Biščević potpisao je 2004. zapisnik koji prema Milošu nema pravnu snagu
DRŽAVNI TAJNIK Hido Biščević potpisao je 2004. zapisnik koji prema Milošu nema pravnu snagu
NACIONAL: Koliko bi Hrvatsku stajala primjena ZERP-a i postoje li već razrađene strategije za upravljanjem tim dijelom mora?
– Troškovi potrebni za upravljanje gospodarskim pojasom bili bi 150 milijuna američkih dolara. Mi moramo uložiti 150 milijuna dolara da stvorimo uvjete za upravljanje, a to je ulaganje kapitala radi postizanja konkretnih ciljeva. Samo u infrastrukturu, tehničku opremu i sredstva moramo uložiti kako bi mogli nadzirati tko koristi, kako i na koji način gospodarski pojas. Nitko ne bi mogao koristiti gospodarski pojas dok s nama ne potpiše koncesijski ugovor. U HSS-u postoje elaborati iz kojih je jasno vidljivo da bi Hrvatska mogla godišnje proglašenjem gospodarskog pojasa uprihoditi 1,3 milijarde američkih dolara. O tome sam govorio članovima HSS-a na tribinama u Šibeniku, Rijeci i Splitu još za vrijeme Račanove vlade gdje sam predstavio strategiju gospodarskog pojasa. Naglasci strategije su bili da moramo poštovati Konvenciju o pravu mora iz 1982. koja je propisala da obalne države moraju proglasiti gospodarski pojas i moraju njime upravljati, ako pametno upravljaju onda mogu namiriti sve troškove i pri tome zaraditi. Naravno, sve štete koje nastanu u tom dijelu općeg dobra Hrvatska bi morala sanirati, ali apsurd je da bi Hrvatska i danas kad ne primjenjuje gospodarski pojas također morala podmiriti štetu kao obalna država kojoj je UN po međunarodnim konvencijama dao u zadaću da upravlja tim dijelom općeg dobra. Prema tome, mi samo radimo protiv sebe, pa čak i na štetu EU, Italije, Slovenije i UN-a.
NACIONAL: Spomenuli ste koncesije, mislite li da bi raspisivanje natječaja za uvođenjem koncesija bilo idealno rješenje za sve zainteresirane strane?
– Mi stalno govorimo o nekakvom hrvatskom zraku, hrvatskim cestama i slično što je po meni nonsens, jer su to opća i javna dobra čovječanstva. Mene kao građanina ne zanima tko vozi teret po željezničkim prugama u Hrvatskoj, ako je on osnovao firmu u Hrvatskoj, zaposlio naše ljude, te ako odnese dio profita iz Hrvatske, jer mu i pripada. Zato postoji koncesija, ako lučki operater i koncesionar nije ostvario 10 milijuna tona tereta, onda država mora oduzeti koncesiju korištenja javnog dobra ili općeg dobra, jer ono služi za sve ljude. Mi moramo raspisati natječaj, Priča se kako nemamo dovoljno lokomotiva ili vagona za prijevoz tereta od Rijeke do Mađarske. To su gluposti, jer ima tvrtki i vani koje će tu rado doći, zaraditi za sebe ali će morati ostaviti i hrvatskoj državi. Ista je stvar kod gospodarskog pojasa. U tom ugovoru pojedinac mora naznačiti koliko će kupiti ribarica, brodova, opreme za eksploataciju plina, nafte… za godinu, dvije, osam, ovisno u ugovoru, gdje će prodavati, pod kojim uvjetima i koliko će ljudi biti zaposleno i tome slično. Koncesijski ugovor je svetinja i mora se poštovati i odnosi se kako na domaće tako i strane koncesionare. Znamo koliki je riblji fond, koliko je nafte, koliko plina u moru. Upravljali bismo s tim resursima po principu dobrog gospodarstvenika. Dakle, mi ulažemo u upravljanje, a koncesionari donose mreže, koče, brodove i slično. Na nama je da to pratimo. Opće dobro nam je dalo da budemo jedna od bogatijih država Europe, ali mi to ne znamo koristiti.

Komentiraj