ŽELJKO KOMŠIĆ: ‘Ne postoji ‘slučaj Komšić’, već samo slučaj izbornog poraza Dragana Čovića’

‘Dosad je službeni Zagreb pravio privid da imamo korektne odnose kao dvije nezavisne države, sada ih izgleda ni taj privid više ne zanima. Ovom državnom vrhu Hrvatske, Bosna i Hercegovina je neki slobodni teritorij na kojem ne vrijede pravila koja vrijede u ostalom civiliziranom svijetu’, kaže Željko Komšić, hrvatski član Predsjedništva BiH

Nakon što je u radnom posjetu Hrvatskoj, na poziv predsjednika Republike Zorana Milanovića, boravio Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, a onda su na sastanak s premijerom Andrejem Plenkovićem stigli i Dragan Čović i Bakir Izetbegović, predstavnici naroda BiH, bilo je više nego jasno da nova vlada i novi predsjednik RH nastavljaju ignorirati izabranog predstavnika hrvatskog naroda u predsjedništvu BiH Željka Komšića.

Željko Komšić trn je u oku hrvatskih vlasti jer smatraju da je izabran glasovima Bošnjaka, a ne Hrvata i zato inzistiraju na promjeni Izbornog zakona koje bi Hrvatima, kao konstitutivnom narodu omogućio da isključivo oni biraju svog predstavnika u najvišoj instituciji u susjednoj državi.

Rođeni Sarajlija, Željko Komšić po obrazovanju je pravnik, a završio je i program School of Foreign Service na Sveučilištu Georgetown u Washingtonu. Političar je koji se zalaže za cjelovitu i građansku BiH. Rat je proveo u redovima Armije BiH kojoj se priključio odmah nakon prvih napada srpske vojske na Sarajevo. Za iskazanu hrabrost odlikovan je najvišim vojnim odlikovanjem Armije BiH, Zlatnim ljiljanom. Kao visoki dužnosnik i potpredsjednik SDP-a BiH, na općim izborima 2006. i 2010. dvaput je biran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Na toj je dužnosti ostao do 2014., iako je u međuvremenu 2012. napustio SDP BiH i 2013. osnovao svoju stranku, Demokratsku frontu. Od prosinca 2014. bio je zastupnik u Zastupničkom domu PS-a BiH, a na izborima 2018. ponovo je izabran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

NACIONAL: Lokalni izbori u BiH održat će se 15. studenoga. Zašto su odgođeni i mislite li da će se održati u skladu sa zakonom?

Dva su razloga zato što su izbori pomaknuti za mjesec dana. Prvi razlog je pandemija, a drugi razlog je blokada usvajanja budžeta koja je vladala, a bez usvajanja budžeta bilo bi nemoguće održati izbore. Naime, HDZ BiH je uvjetovao usvajanje budžeta institucija BiH, a samim time i održavanje izbora, usvajanjem njihova anticivilizacijskog prijedloga izmjena Izbornog zakona. Na kraju su odustali od blokade. U tome ga je podržavao i dio sarajevske opozicije (tzv. Četvorka) u iracionalnoj želji da do blokade izbora zaista i dođe pa da onda krivicu za to svaljuju na nas, a ne na HDZ. Na kraju su iz temelja propali u tim planovima. Naravno da će se izbori održati u skladu sa zakonom.

NACIONAL: Nakon 12 godina trebali bi se održati i izbori u Mostaru i to 20. prosinca. Kako to da se ipak uspjelo dogovoriti održavanje izbora i što od njih očekujete?

Europski sud za ljudska prava ocijenio je da se građanima Mostara krše osnovna ljudska prava neodržavanjem izbora. Uz posredovanje međunarodne zajednice pronađeno je rješenje za održavanje izbora u Mostaru. Očekujem da građani u što većem broju izađu na izbore i prekinu ne samo dvanaestogodišnju vladavinu HDZ-a, nego i spiralu korupcije i kriminala koju je njihovo vladanje u Mostaru proizvelo.

 

‘Nisam razočaran predsjednikom Milanovićem, zato što nisam iznenađen. Bilo bi bolje da Milanović ne vodi politiku HDZ-a. No to je njegov izbor i on će se sam suočiti s posljedicama tog izbora’

 

NACIONAL: Kako biste ocijenili odnose Hrvatske i BiH? Miješa li se Hrvatska više od Srbije u unutarnje političke prilike u BiH, ili to rade podjednako?

Umjesto miješanja u unutarnje prilike Bosne i Hercegovine, korisnije bi bilo da vlasti Republike Hrvatske pokažu spremnost za rješavanje brojnih otvorenih pitanja između dviju država, pitanja koja opterećuju odnose između dviju država, i ne stoje neriješena od jučer, od moga ili zbog moga izbora u Predsjedništvo BiH, nego još od stjecanja nezavisnosti i Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina je uvijek pokazivala spremnost na to da se ta pitanja riješe, a nažalost vlasti Republike Hrvatske nisu, čak ni toliko da se ratificira ugovor o granici koji su davno potpisali Franjo Tuđman i Alija Izetbegović. Kod dobrog dijela ljudi u Bosni i Hercegovini, to ostavlja sumnju u to da se još nije odustalo od teritorijalnih pretenzija na Bosnu i Hercegovinu. Ratificiranje tog ugovora i definiranje granice između otklonilo bi te sumnje i popravilo odnose između dviju država. Bosna i Hercegovina je na to spremna. Jesu li su vlasti Republike Hrvatske na to spremne, to morate pitati njih.

NACIONAL: Izjava Bakira Izetbegovića da će, „ako Čović nastavi s prijetnjama suradnjom s Dodikom i pritiscima slučaj Komšić spustiti na niže razine i da će učiniti sve da se razbiju ti mehanizmi i napravi normalna država“ shvaćena je kao prijetnja hrvatskom narodu u BiH. Je li to bila prijetnja?

Ne bih rekao da se tu radi o bilo kakvoj prijetnji, uostalom ne postoji nikakav „slučaj Komšić“. Postoji samo slučaj Čović, odnosno slučaj izbornog poraza Dragana Čovića. Izetbegović je tu više mislio na blokade koje na državnom nivou rade HDZ i SNSD, gdje u Vijeću ministara te dvije stranke imaju većinu i ne dopuštaju napredak Bosne i Hercegovine prema EU-u. Kao i na razini Federacije BiH, gdje imamo jak savez između HDZ-a i SBB-a, pri čemu se SDA nalazi u jednoj očajnoj poziciji i gdje ih ministri iz HDZ-a i SBB-a na sjednicama Vlade FBiH preglasavaju uz ciničan osmijeh na licu, i to tako traje posljednjih pet godina.

NACIONAL: Jeste li razočarani odnosom predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića prema BiH i jeste li nakon njegove pobjede očekivali promjenu u odnosu na politiku koju vodi vlada na čelu s HDZ-om?

Nisam razočaran, zato što nisam iznenađen. Bilo bi bolje da Milanović ne vodi politiku HDZ-a. Međutim, to je njegov izbor i on će se na kraju sam suočiti s posljedicama tog izbora. Svog izbora da vodi politiku HDZ-a.

NACIONAL: Jeste li očekivali da će on podržati ideju građanske BiH i zašto ste vi tako usamljeni u toj ideji?

Uopće nisam usamljen. Za građansku državu Bosnu i Hercegovinu je većina građana Bosne i Hercegovine. Kako mogu biti usamljen ako je većina za to? Također, većina, zapravo sve članice Europske unije su građanske države. Prioriteti iz „Mišljenja Europske komisije“ koje kao država trebamo ispuniti na putu ka EU-u su takvi da njihovo ispunjavanje vodi ka formiranju građanske države Bosne i Hercegovine, na europskim pravnim principima. Sjedinjene Američke Države su također uvijek bliže građanskom uređenju nego etničkom. Čitavi zapadno-europski svijet je na razini principa za građansku državu. Što je jedan Zoran Milanović prema tome? Uostalom, presude Europskog suda za ljudska prava govore o potrebi uvođenja jednakopravnosti svih građana BiH i odbacivanju tzv. principa konstitutivnosti. Njega je Europski sud za ljudska prava, dakle Sud a ne ja, označio kao posljedicu činjenja genocida i etničkog čišćenja, što se jasno vidi iz presude u slučaju Zornić, točnije iz člana 43. presude. Pročitajte ako ne vjerujete. Toliko je argumenata na strani nas koji se zalažemo za građansku državu da ne znamo što raditi više s njima. Toliko je istina na našoj strani da više ne znamo kako se nositi s tolikom količinom istine koja je na našoj strani. Na strani građanske Bosne i Hercegovine. Da to nije tako, da nismo toliko u pravu koliko jesmo, nitko u BiH ne bi smio spomenuti ni G od građanske države.

NACIONAL: Je li vas Milanović uvrijedio svojim izjavama da parazitirate na hrvatskom biračkom tijelu? To se ni Kolinda Grabar-Kitarović nije usudila izjaviti.

Dobro ste primijetili da ni Kolinda Grabar Kitarović nije davala takve nesuvisle izjave. To je Milanovićev problem. Ne obazirem se previše na to. Preživio sam gore stvari u ratu, izgubio brojne meni bliske ljude, vidio pred svojim očima strašne patnje i strahote, a pritom nisam ostao ispunjen mržnjom i zajedljivošću. Zar mislite da nakon svega toga neka ružna riječ mene može nešto posebno dotaći?

Papa Franjo primio je Komšića u veljači ove godine, a u razgovoru u četiri oka zadržali su se 30 minuta (lijevo); Komšić i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u Jeruzalemu su se sreli s potpredsjednikom SAD-a Michaelom Penceom (u sredini); s Generalnim tajnikom UN-a Antoniom Guterresom (desno). PHOTO: PREDSJEDNIŠTVO BIH

 

NACIONAL: Kako tumačite Milanovićev poziv Miloradu Dodiku u radni posjet Hrvatskoj, u koji je došao kao predstavnik srpskog naroda. Je li to bilo ignoriranje institucija BiH, kao što je rekao predsjedavajući Predsjedništva Šefik Džaferović, ili samo izlika da se u Zagreb pozovu Dragan Čović i Bakir Izetbegović?

Nije važno je li to izlika, kako ste rekli, ili nije, važan je rezultat. Kakva god da je motivacija, a o tome možemo dugo raspravljati, posljedica ovakvog ponašanja rukovodstva Hrvatske je rušenje i ovo malo odnosa koje smo imali. Ako ništa, dosad je službeni Zagreb pravio privid da imamo korektne odnose kao dvije nezavisne države, sada ih izgleda ni taj privid više ne zanima. Ovom državnom vrhu Hrvatske, a nipošto ne mislim da predstavljaju sve građane Hrvatske, pa ni većinu, Bosna i Hercegovina je neki slobodni teritorij na kojem ne vrijede pravila koja vrijede u ostalom civiliziranom svijetu. Oni bi jednakost, ravnopravnost, demokraciju, građanska prava kod svoje kuće i u Europskoj uniji. A kod nas bi nejednakost, diskriminaciju, anarhiju koju mogu koristiti i etnička prava. Žao mi je što je to njihov stav.

NACIONAL: Što mislite o sastanku Čovića i Izetbegovića s premijerom Plenkovićem?

Već sam ranije komentirao kako mislim da to nije bilo pametno. Forma tog sastanka je bila nešto primjerenija, ali je poruka bila veoma slična, a poruka je da službeni Zagreb okuplja vođe naroda, ne predstavnike države Bosne i Hercegovine.

NACIONAL: Kako komentirate činjenicu da najviše predstavnike vlasti u Hrvatskoj ne smetaju Dodikove secesionističke ambicije ili njegovi stavovi prema Srebrenici, Mladiću, Karadžiću ili NATO-u?

Činjenica da ih stavovi i djelovanje Milorada Dodika ne sprečavaju da s njim surađuju dosta jasno pokazuju manjak uvjerenja i patriotizma, a najviše karaktera. I ja moram komunicirati s Dodikom, s mnogima, funkcija me obavezuje, ali njihovi odnosi prelaze razinu profesionalizma. Oni se vrlo dobro razumiju, dijele mnoge stavove. Ne moram ići dalje od odlikovanja koje je Dodik dao Slavku Lisici, čovjeku koji vam je Šibenik granatirao, i za to osuđen. Tada su Dragan Čović i bivši ambasador Hrvatske u Bosni i Hercegovini sjedili u publici i pljeskali. Ja taj potez Dodika mogu i razumjeti, ne podržavam ga, ali mi je jasan, ali što da kažem o potezima ovih što se kunu da su veći katolici od Pape? Što uopće više da vam govorim o stavovima i karakteru takvih ljudi? Kakav je to čovjek kome ništa nije sveto? Takvi su vam ljudi i nikakvi prijatelji i slabi neprijatelji.

NACIONAL: Dodik je persona non grata u mnogim europskim zemljama, kao i u SAD-u. Jeste li razgovarali o tom posjetu s diplomatskim predstavnicima tih zemalja i kakav je bio njihov komentar?

Nema ništa što bih mogao reći o Dodiku, a da oni to već ne znaju.

NACIONAL: Kako komentirate činjenicu da predsjednik Hrvatske koji dolazi iz redova SDP-a, smatra da je jedini legitimni predstavnik hrvatskog naroda u BiH predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović?

To je manje pitanje za mene, a više za glasače SDP-a Hrvatske. Njih treba pitati kako je moguće da predsjednika izglasaju na antinacionalističkoj platformi, a njihov predsjednik promovira nacionalističku platformu. Prije ravno deset godina Milanović je bio u Sarajevu na predizbornom skupu SDP-a BiH, čiji sam tada bio kandidat za Predsjedništvo BiH. Za sve to vrijeme, moja politika se nije promijenila u osnovnim postavkama. I tada kao i danas zalagao sam se za jednakopravnost svih građana, za građansku državu, a ne etničke teritorije. Promijenila se jedino politika SDP-a Hrvatske pa i Milanovićeva, skliznuvši desno. Ali to je ionako problem s cijelom socijaldemokracijom koja se nalazi u krizi. Slično se dogodilo i SDP-u BiH, kada su 2012. prihvatili etničko načelo i nejednaku vrijednost glasa građana, to jest taj etnički ili desni koncept. Tad sam napustio SDP BiH, ostajući pri svojim stajalištima, pod svaku cijenu, pod cijenu kraja političke karijere. Građani BiH su prepoznali tu vrstu konzistentnosti u zalaganju za građansku državu, tako da me se desna skretanja ka etičkim konceptima, bilo Milanovićeva i SDP-a Hrvatske ili ona SDP-a BiH i ne dotiču. Znam da sam u pravu. Ali nezgodno je biti upravu, posebno u ovakvoj konstelaciji snaga na zapadom Balkanu.

NACIONAL: Kakva je europska perspektiva BiH? Nedavno je Europska komisija objavila izvješće o zapadnom Balkanu koje je prilično kritično prema stanju u BiH.

Mislim da su signali iz Bruxellesa pozitivniji nego što su bili prije godinu dana. Koliko ćemo nastaviti napredovati najviše će zavisiti od naše upornosti u rješavanju prioriteta koje je EU komisija postavila pred nas. Imamo nekih zadataka koje možemo završiti i nekih oko kojih ćemo teško pronaći kompromis. Moj stav oko tih pitanja je nepromijenjen, svi zakoni koji vrijede za građane Francuske, Hrvatske ili Švedske, vrijede i za građane Bosne i Hercegovine, i ja ću takve promjene uvijek podržati. A zakoni i pravila koja su važila u nekim neciviliziranim zemljama prošlog vijeka, a za koja se neki danas zalažu u Bosni i Hercegovini, u tome neće imati moju podršku.

 

‘Prioriteti iz ‘Mišljenja Europske komisije’ koje kao država trebamo ispuniti na putu ka EU-u su takvi da njihovo ispunjavanje vodi ka formiranju građanske države BiH, na europskim pravnim principima

 

NACIONAL: Je li vas ohrabrila nedavna izjava njemačke kancelarke Angele Merkel da EU treba pokazati više empatije prema BiH?

Ne znam jesam li ohrabren, ipak ćemo mi morati odraditi teški dio posla da bi postali dio EU-a, nitko nam to neće pokloniti, ali mislim da je vrlo korektna izjava kancelarke. Iz te izjave se vidi razumijevanje situacije u Bosni i Hercegovini, prihvaćanje činjenice da mi jesmo zarobljeni u jednom sistemu iz kojeg se teško izvući i koji je gradila međunarodna zajednica. Ne mislim da nam išta treba poklanjati, ali bi bilo korektno kad bi nam makar malo startne pozicije bile izjednačene. Znate, 1993., kada je Rumunjska aplicirala za članstvo u EU-u, dobar dio Bosne i Hercegovine je već bio porušen. Potom smo dobili nakaradan sistem koji nam je ponovnu izgradnju maksimalno usporio. Rumunjska je morala ispuniti mnogo manje uvjeta nego što to danas mora Bosna i Hercegovina. U tom kontekstu mi je drago čuti da kancelarka Angela Merkel vrlo dobro razumije situaciju i željna je pomoći.

NACIONAL: Prilikom nedavnog posjeta Hrvatskoj, američki državni tajnik Mike Pompeo rekao je da će SAD ostati diplomatski angažiran u BiH. Znači li to da je Amerika spremna na neke promjene Daytonskog sporazuma i u kojem smjeru?

Angažman Amerike u Bosni i Hercegovini je neophodan i mislim da bez njihova jačeg interesa za situaciju u Bosni i Hercegovini nećemo lako pronaći rješenje, tako da je dobro što se taj interes pojačava u zadnje vrijeme. Amerika donosi jednu vrstu pristupa koji EU, u svojoj kompleksnosti i različitosti, ne može imati. Također, Amerika je neka vrsta garanta liberalne, građanske demokracije, koncept konstitutivnosti i vladavine naroda je njima nepoznat. Njihov koncept je da se ne štite grupe, već pojedinac, građanin, jer su tako svi zaštićeni. I to je jedan koncept za koji se i ja borim u Bosni i Hercegovini. Istovremeno, važan je i nastavak angažmana naših europskih prijatelja. Jača suradnja Amerike i EU-a u Bosni i Hercegovini će ponuditi najbolje šanse za pronalazak rješenja.

NACIONAL: Nedavno je povjerenik za susjedstvo i proširenje Olivér Várhelyi u Europskom parlamentu predstavio Paket proširenja 2020. i Plan gospodarstva i ulaganja za zapadni Balkan. Kako ih ocjenjujete? Hoće li gospodarstvo BiH znati iskoristiti ta sredstva?

Inicijalni plan je dobar, mi smo to odmah pozdravili poslije sastanaka u Bruxellesu kao značajan potez EU-a. Treba još sačekati konkretnije prijedloge, ali nema sumnje da će to za Balkan i Bosnu i Hercegovinu biti značajno. Hoćemo li to znati iskoristiti?

Mnogo je razlika među nekim političkim strankama u Bosni i Hercegovini, pa i onima koje zajedno participiraju u vlasti, ali ja se nadam da ćemo imati strpljenja i mudrosti da bismo pronašli zajednički jezik barem oko stvari kao što su investicije u našu državu. To ne može biti političko, etničko i stranačko pitanje, to je pitanje zdravog razuma jer nema Bosanca i Hercegovca koji od toga neće na neki način profitirati.

Komentiraj