Potpredsjednik Sabora i politički tajnik HDZ-a Ante Sanader koji je ujedno i predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice najodgovorniji je za potencijalne velike gubitke s kojima će se suočiti zaštitarski sektor jer je zbog vlastitih interesa progurao dio odredbi Zakona o vatrogastvu koje bi zaštitarskim tvrtkama zatvorile vrata tržištu vrijednom 50 milijuna kuna godišnje. Sukus je to razmišljanja osoba iz zaštitarskog biznisa koji su Nacionalu ispričali da je Sanader unatoč upozorenjima da je dio odredbi Zakona o vatrogastvu protuustavan i ide na štetu zaštitarskih tvrtki kojima onemogućuje otvorenu tržišnu bitku za dio djelatnosti u vatrogasnoj zaštiti.

Baš iz tog razloga su krajem prošle godine Hrvatski ceh zaštitara i Hrvatska udruga poslodavaca podnijele i prijedlog Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti Zakona o vatrogastvu koji je donesen još 2019. godine, ali čiji su neki dijelovi zbog vremena potrebnog za prilagodbu počeli vrijediti 1. siječnja 2021.

Iako o tužbi i potencijalnom sukobu s utjecajnim političkim tajnikom HDZ-a nitko ne želi govoriti javno, neslužbeno se od osoba iz zaštitarskog sektora može doznati da Sanaderovo insistiranje na primjeni dijela Zakona o vatrogastvu koji se odnosi na to kako treba izgledati vatrogasna zaštita u, primjerice, trgovačkim centrima, kao rezultat može imati nove otkaze u sektoru koji je ionako ugrožen zbog pandemije koronavirusa i smanjenog obujma društvenih događaja na kojima su potrebne zaštitarske usluge.

U tom zakonu koji su neki zastupnici u Saboru prozvali i lex Sanader tako se zaštitarskim tvrtkama onemogućuje da obavljaju djelatnosti vatrogasne zaštite u trgovačkim centrima te su ti poslovi prebačeni na javne vatrogasne postaje i dobrovoljna vatrogasna društva, što je prema riječima Nacionalovog sugovornika iz jedne zaštitarske tvrtke direktan udarac na slobodu poduzetništva:

“Umjesto da država smanjuje obujme poslova državnih i javnih tvrtki i širi mogućnosti poduzetnicima, donose se ovakvi zakoni koji direktno udaraju na slobodu tržišta i poduzetništva. Naime, ovim se zakonom odnosno dijelom u kojem stoji da vatrogasnu djelatnost mogu obavlja samo vatrogasne postrojbe i vatrogasne organizacije, automatski s tržišta vatrogasne zaštite izbacuju sve zaštitarske tvrtke. Država sada preko JVP-a i DVD-a preuzima vatrogasnu zaštitu, iako je svima jasno da za to nema dovoljno ljudi. Osim toga, do sada su se poslovi za vatrogasnu zaštitu u npr. trgovačkim centrima dobivali putem natječaja. Centri bi raspisali natječaj i zaštitarska tvrtka s najboljom ponudom bi dobila posao koji bi obavljali profesionalni vatrogasci zaposleni u tim tvrtkama. No izmjenama Zakona sada više nema javnih natječaja i poslovi se moraju sklapati izravno s JVP-ima i DVD-ima.”

Ono što je najzanimljivije je da u prvom članku Zakona o vatrogastvu stoji da je vatrogasna djelatnost “neprofitna, stručna i humanitarna djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku”, no istovremeno odredbama istog zakona se vatrogasnim postajama dodjeljuje ekskluzivni status na tržištu koji će omogućiti veliku zaradu sektoru koji bi trebao biti neprofitan, odnosno trebao bi se financirati iz državnog proračuna. U ustavnoj tužbi koju su podnijeli Hrvatski ceh zaštitara i Hrvatska udruga poslodavca se točni i navodi zašto je Zakon o vatrogastvu neustavan kada je u pitanju reguliranje rada vatrogasne zajednice:

“Osporene odredbe ZV-a odnose se na novu definiciju pojma vatrogasne djelatnosti i mogućnost obavljanja iste te na uvjete osnivanja profesionalnih vatrogasnih postrojbi u gospodarstvu, odnosno obavljanje vatrogasne djelatnosti kod pravnih osoba koje su vlasnici odnosno korisnici građevina, građevinskih dijelova i drugih nekretnina te prostora koji su razvrstani u prvu ili drugu kategoriju ugroženosti od požara. ZV je definirao vatrogasnu djelatnost neprofitnom, stručnom i humanitarnom djelatnošću od interesa za Republiku Hrvatsku te je propisao da istu mogu obavljati isključivo vatrogasne postrojbe i vatrogasne organizacije. Ovako formiranim odredbama, zakonodavac je jednim potezom pera isključio s tržišta brojne poslovne subjekte, odnosno trgovačka društva koja su do sada na tržištu pružala usluge iz područja vatrogasne djelatnosti. Naime, brojna trgovačka društva, a prvenstveno se to odnosi na zaštitarske kompanije, imaju registrirane djelatnosti koje čine osnovu vatrogasne djelatnosti.”

U prijedlogu Ustavnom sud za ocjenu ustavnosti nadalje se ističe da su privatna trgovačka društva koja su spornim odredbama ZV-a isključena s tržišta, godinama ulagala u tehnološke procese, opremu, obrazovanje i usavršavanje radnika te ih se sada ZV-om jednostavno izbacilo iz jednog segmenta tržišta na kojem su godinama bili prisutni. Također, ZV-om su značajno izmijenjeni i uvjeti koji su postojali prije i u vrijeme kada su privatna trgovačka društva koja su registrirana za obavljanje vatrogasnih djelatnosti donosila odluke o ulaganjima značajnih novčanih sredstava u tehniku, zaposlenike, razvoj poslovanja i širenje trżlšta. U prijedlogu se tvrdi da su takve odluke su bile utemeljene na realnim očekivanjima da će se vatrogasna djelatnost moći obavljati u uvjetima poduzetničke slobode kakva je postojala prije donošenja spornih zakonskih odredbi.

Ono što je ljude u zaštitarskom sektoru posebno razljutilo je bilo i donošenje novog pravilnika kojim su regulirane cijene usluga za poslove koje su do sada obavljali oni, a koje će o sada obavljati javne vatrogasne postaje i dobrovoljna vatrogasna društva. Naime, novim su pravilnikom određene cijene koje su i više od sto posto veće od onih koje su do sada vrijedile. Kako to izgleda u praksi za Nacional je objasnio izvor iz jedne od zaštitarskih tvrtki:

“To znači da tržište koje je do sada vrijedilo oko 50 milijuna kuna od sada vrijedi između 100 i 120 milijuna kuna. Jednim pravilnikom su cijene podignute do neslućenih razmjera i to sada kada više nema tržišnog natjecanja i kada će sva dobit ići javnim i dobrovoljnim postajama koji su, da opet napomenem, po odredbama istog zakona neprofitne. Na kraju se sve svodi na to da je nam rad zabranjen, a da je Sanader omogućio vatrogasnoj zajednici milijune kuna za koje nitko ne zna gdje će završiti.”

Taj izvor upozorava i da će zbog ovakvih odredbi Sanaderova zakona stotine ljudi u zaštitarskom sektoru ostati bez posla, a na to se upozorava i u prijedlogu za ocjenu ustavnosti Zakona o vatrogastvu. Naime, tvrdi se da će direktna posljedica odredbi Zakona o vatrogastvu biti otpuštanje radnika te se dodaje:

“Zaštitarske kompanije kao poslodavci koji su najpogođeniji uvedenim ograničenjima, pokušale su se prilagoditi ovim, po mišljenju predlagatelja neustavnim zakonskim odredbama, no unatoč tome trpe svakodnevne gubitke u poslovanju. Oprema u koju su uložili, investicije koje su proveli te radnici koje su školovali u svrhu obavljanja vatrogasne djelatnosti sada im nisu od nikakve koristi. Stoga, izvjesno je da će poslodavci nažalost biti prisiljeni posegnuti za krajnjom mjerom, a to je otpuštanje svojih radnika.’’

No osim zaštitarskih tvrtki problema zbog novog zakona mogli bi imati trgovački centri jer je taj zakon donio i još jednu veliku promjenu za sve vlasnike većih poslovnih, stambenih, trgovačkih ili drugih objekata koji imaju obavezu ugradnje sustava za dojavu požara. Zbog izmjene Zakona o vatrogastvu, sve dojave o požarima unutar zaštićene zgrade morale bi ići izravno prema nadležnoj vatrogasnoj postaji, a ne preko zaštitarskih tvrtki kako je dotad bilo dozvoljeno. Svima koji još nisu napravili potrebne izmjene u sustavima prijeti kazna u visini od 10.000 do 50.000 kuna. Zbog velike raširenosti sustava za dojavu i gašenje požara ova promjena pogađa velik broj ljudi, zakonodavac je pri donošenju tog zakona tvrdio da izravna povezanost s nadležnom vatrogasnom postajom skraćuje vrijeme odaziva na uzbunu i, samim time, može ubrzati vrijeme evakuacije. No promjena je u tome što će se troškovi alarmiranja vatrogasnih postaja, kao i troškovi intervencija zbog lažnih dojava o požarima, sada naplaćivati korisnicima ili vlasnicima vatrodojavnih sustava, što će biti još jedan dodatni izvor profita za vatrogasnu zajednicu.

Nacionalov sugovornik iz zaštitarskog sektora navodi da će i ove odredbe uzrokovati dodatne troškove trgovačkim centrima i da je pitanje kako će se to odraziti na sigurnost u tim centrima jer je poznato da javne i dobrovoljne postrojbe imaju manjak vatrogasaca te je nejasno tko će raditi vatrogasna dežurstva u trgovačkim centrima i drugim gospodarskim objektima, u kojima je potrebna vatrogasna zaštita te dodaje:

“Nevjerojatno mi je da država u trenucima kada je kriza u gospodarstvu gotovo pa na vrhuncu, oduzima poslove privatnom sektoru i praktički jednu cijelu granu baca na koljena. Osim što ne znamo kada će ponovno biti dozvoljeni koncerti i sportske priredbe, sada nam se zbog nečijeg privatnog interesa oduzima i ono malo posla što nam je ostalo.”

O toj problematici govore i podnositelji zahtjeva za ocjenu ustavnosti Zakona o vatrogastvu koji navode kako je nedvojbeno da privatna trgovačka društva pogođena spornim odredbama ZV-a trpe štetu u svom poslovanju te stvaraju gubitke uslijed nemogućnosti obavljanja poslova koje su do trenutka stupanja na snagu spornih odredbi ZV-a obavljala.

U tom se prijedlogu zaključuje da ZV-om nigdje nije predviđeno na koji način će se takvim trgovačkim društvima nadoknaditi šteta direktno uzrokovana spornim odredbama ZV-a te se navodi da je trgovačkim društvima nametnut prekomjeran teret koji bi se eventualno mogao kompenzirati propisivanjem prava na naknadu štete.