Zbog neobjašnjivog razumijevanja za Orbánovu politiku Plenković si ugrožava poziciju u EU-u

Visoki izvori iz diplomatskih krugova zabrinuti su zbog njima posve nerazumljivog stava hrvatske vlade i premijera Plenkovića prema diktatorskim postupcima mađarskog premijera Orbána pa propituju postoji li među njima neki tajni dogovor oko Ine

Svrstavanje službene politike hrvatske vlade uz mađarskog premijera Viktora Orbána u trenutku kada ga cijela zapadna Europa osuđuje zbog iskorištavanja situacije s koronavirusom za uvođenje diktatorskih ovlasti i suspendiranje demokracije, duboko je zabrinula diplomatske krugove u Hrvatskoj. Naime, dok Orbána širom Europe osuđuju, a šef Europske pučke stranke (EPP) Donald Tusk već je decidirano rekao da će Orbánova stranka Fidesz do kraja godine biti izbačena iz njihove grupacije, hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman javno govori kako je demokracija “stvar percepcije” te kako Hrvati stoje uz Mađare kao “brat uz brata”. Istovremeno, hrvatski premijer Andrej Plenković, kao premijer zemlje koja predsjeda Vijećem Europske unije, na ponašanje Mađarske – šuti. Takvo je ponašanje Hrvatske do te mjere zabrinulo diplomatske krugove da su počeli postavljati pitanja o mogućim tajnim motivima premijera Plenkovića. Smatraju da takav stav hrvatske vlade stvara negativnu percepciju o Hrvatskoj koja bi posljedično mogla vrlo loše utjecati ne samo na imidž Hrvatske u Europskoj uniji, već i na investicijsku klimu. U tom kontekstu sagledavaju se sve relacije između Hrvatske i Mađarske, a prije svega odnos hrvatske vlade prema pitanju Ine i MOL-a. Prema informacijama koje su iz vrlo povjerljivih izvora došle do Nacionala, diplomatski krugovi, najblaže rečeno, ne razumiju popustljivost Andreja Plenkovića ni prema Viktoru Orbánu ni prema MOL-u kao kompaniji koja je preuzela upravljačka prava u Ini na temelju, po nepravomoćnoj presudi, koruptivnih radnji. Tim više što je iz javno dostupnih podataka i povijesti odnosa Ine i MOL-a vidljivo da je MOL u proteklih desetak godina učinio sve kako bi Inu podredio svojim interesima. U mandatu premijera Andreja Plenkovića MOL je uspio ostvariti svoj davni plan gašenja sisačke rafinerije, a tek na samom kraju prošle godine potpisali su 3,3 milijarde kuna vrijedan ugovor o izgradnji postrojenja za obradu teških ostataka u riječkoj rafineriji, ali bez jasnih odredbi što će biti ako taj dogovor ne ispoštuju. A čim je izbila kriza zbog koronavirusa, Ina je najavila da će neka svoja planirana kapitalna ulaganja “prilagoditi sve do kraja ekonomskog zastoja”.

U tom kontekstu i u diplomatskim krugovima propituje se što uopće premijer Plenković planira napraviti po pitaju Ine, s obzirom na to da je još u prosincu 2016. godine najavio da će Hrvatska otkupiti dionice Ine od MOL-a, ali se to još uvijek nije dogodilo, a u te tri i pol godine nije još dovršena ni analiza vrijednosti Ine. Pitanje Ine zanimljivo je tu isključivo u kontekstu mađarsko-hrvatskih odnosa jer se propituje postoje li u pozadini hrvatske popustljivosti prema Mađarskoj neki skriveni dogovori vezani uz Inu.

Jedno od pitanja koja se postavljaju je i kako će se Mađarska odnosno MOL postaviti prema Ini ako se nastavi pad vrijednosti nafte, a time i pad vrijednosti kompanije: hoće li ta situacija potaknuti MOL na pregovore o prodaji dionica ili će, posve suprotno, nastaviti svoju grubu poslovnu praksu na štetu Ine. Nacionalovi izvori iz naftnih krugova tvrde da se scenarij u kojem se MOL odriče Ine neće dogoditi jer oni na Inu gledaju kao na svoj strateški plijen i kompaniju preko koje imaju pristup Jadranskom moru. Ako je tako, tim više je nelogično Plenkovićevo ponašanje i snishodljivost prema Mađarskoj i njezinu premijeru Viktoru Orbánu – što je sada postalo pitanje o kojem se naveliko raspravlja u diplomatskim krugovima.

Diplomatski krugovi smatraju da ovakav stav hrvatske vlade prema Orbánu stvara negativnu percepciju o Hrvatskoj koja bi mogla loše utjecati na imidž Hrvatske u EU-u, ali i na investicijsku klimu

Mađarski premijer Viktor Orbán iskoristio je pandemiju koronavirusa da bi svoje ionako ogromne ovlasti još proširio te je nakon prolaska zakona u mađarskom parlamentu krajem ožujka dobio de facto diktatorske moći pa sam može odlučiti koliko će trajati izvanredno stanje i hoće li ga ikada ukinuti. Usvajanje tog zakona izazvalo je niz kritika i osuda drugih država članica Europske unije, a javila se i šefica Europske komisije Ursula von der Leyen koja je istaknula da je „od najveće važnosti da izvanredne mjere koje zemlje članice poduzimaju u borbi protiv pandemije koronavirusa budu u skladu s temeljnim načelima i vrijednostima EU-a“.

I dok mađarski zakon i najnoviji potez Viktora Orbána, kojim samo još više utvrđuje svoju autoritarnu vladavinu Mađarskom, nailaze na gotovo jedinstvenu osudu država članica Europske unije, Hrvatska se u cijeloj toj situaciji drži postrani, a hrvatska diplomacija vrlo je suzdržana kada je u pitanju otvorena kritika mađarske politike i premijera Viktora Orbána. Iz javnih istupa ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana čak bi se moglo zaključiti upravo suprotno, odnosno da je Hrvatska jedna od rijetkih članica Europske unije koje podržavaju politiku Viktora Orbána i njegove autokratske metode. Grlić Radman je prošloga tjedna u dva navrata iznio stavove koji su u potpunoj suprotnosti s politikom Europske komisije i Europskog parlamenta. Prvo je početkom prošloga tjedna na televiziji N1, na pitanje o stanju demokracije u Mađarskoj, rekao da je to stvar percepcije i da u različitim zemljama postoje različiti pristupi te je dodao: „Dopustimo da druge zemlje to drugačije gledaju. Treba ocijeniti kakav je zakon i koje su posljedice. To je unutarnjopolitičko pitanje svake zemlje. Vladavina prava treba se ocjenjivati kod svake zemlje.“

Samo nekoliko dana kasnije Grlić Radman se susreo s mađarskim ministrom vanjskih poslova Peterom Szijjártóm koji se zahvalio svom hrvatskom kolegi što „Hrvatska nikada, unatoč pritisku međunarodnog ‘liberalnog mainstreama’, nije stala u zbor onih koji uporno napadaju Mađarsku“. Na Szijjártóvu izjavu „Hrvatska je stala uz Mađarsku, nećemo to nikada zaboraviti“, hrvatski šef diplomacije uzvratio je poslovicom: „Brat uz brata, Mađar uz Hrvata.“

Nacional je od hrvatske vlade pokušao doznati jesu li stavovi ministra vanjskih poslova službeni stavovi vlade i znači li to da se oni razlikuju od službenih stavova Europske komisije u trenucima kada Hrvatska predsjeda Vijećem EU-a, ali do zaključenja ovoga broja iz Vlade nije stigao odgovor koji bi pojasnio stavove Gordana Grlića Radmana.

Pitanje je i jesu li se Grlić Radman, ali i premijer Andrej Plenković, tom prilikom konzultirali sa Zoranom Milanovićem, koji je kao predsjednik države sukreator hrvatske vanjske politike te je u prošlosti često kritizirao poteze mađarskog premijera. Ako bi predsjednik Milanović i dalje insistirao na kritici mađarskog premijera, to bi moglo dovesti do prvog većeg sukoba između predsjednika i Vlade u njegovu mandatu. Od Ureda predsjednika zatražili smo očitovanje o toj problematici te o tome slaže li se predsjednik države sa stavovima ministra vanjskih poslova i Vlade o Mađarskoj i Orbánovoj politici, ali oni su odgovorili da to u ovom trenutku još ne žele komentirati.

Zato se na riječi i stavove Gordana Grlića Radmana osvrnula bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, koja je rekla da je vjerojatni cilj takvih izjava ministra vanjskih poslova ne zamjeriti se negativcima, ali da takvi stavovi istovremeno predstavljaju prijetnju cijelom projektu Europske unije te je dodala: „Andrej Plenković je malo sim, malo tam. Smatram da je liberalni mainstream njegov položaj, bliskost europskoj većini. Zašto pušta svog ministra da tu drži ruku u Orbánovu bazenu? Možda misli da može, ne kompromitirajući se baš osobno, zadržati dobre odnose s neliberalnim demokratima, odnosno korona-diktatorima.“

Sličnog razmišlja i zastupnik SDP-a u Europskom parlamentu Tonino Picula, koji je rekao da mu se čini kako je Orbán prešao neke granice, što je dovelo do toga da ga se otvoreno kritizira u okviru Europske pučke stranke. Picula je zaključio i da je bjeloruski predsjednik Lukašenko dobio društvo i da više nije posljednji diktator na europskom kontinentu.

Picula se referirao na najavu predsjednika Europske pučke stranke i bivšeg predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska, koji je u razgovoru za Der Spiegel izjavio da mađarski izvanredni zakon možda nije sporan s pravnog gledišta, no da „nema nikakve veze s duhom demokracije“ te je najavio da će EPP do kraja godine iz svojih redova izbaciti stranku Fidesz mađarskog premijera Viktora Orbána. Kakav će biti stav Hrvatske demokratske zajednice prilikom odlučivanja o izbacivanju Orbánove stranke iz EPP-a, trenutno nije poznato. Nacional je od glasnogovornika HDZ-a zatražio da pojasni stav HDZ-a prema izjavama Donalda Tuska te se izjasni o tome hoće li HDZ podržati zahtjev za izbacivanjem Fidesza iz EPP-a, ali do ponedjeljka poslijepodne iz HDZ-a nije stigao odgovor na naš upit.

Zanimljivo je da je jednu od žešćih kritika uputila i bivša hrvatska ministrica vanjskih poslova i aktualna glavna tajnica Vijeća Europe Marija Pejčinović Burić, koja je kazala da „zemlje članice moraju očuvati temeljna demokratska načela, a vremenski neodređeno i nekontrolirano izvanredno stanje to ne može osigurati“ te je dodala da je debata u medijima bitan element slobodarskog i demokratskog poretka.

Sagledavaju se sve relacije između Hrvatske i Mađarske, prije svega odnos hrvatske vlade prema pitanju Ine i MOL-a. Diplomatski krugovi ne razumiju popustljivost Plenkovića prema Orbánu i MOL-u

Kritike u gotovo svim europskim organizacijama na račun Orbánova zakona toliko su brojne jer se tim zakonom predviđaju zatvorske kazne za navodno lažne informacije o koronavirusu, pa i za one informacije koje objavljuju novinari, a postoji i bojazan da bi se time moglo sankcionirati ili čak spriječiti svaku vrstu izvještavanja koje se Vladi ne sviđa. Protestirala je i OESS-ova organizacija za zaštitu građanskih prava jer smatra da to nije u skladu s međunarodnim standardima. Nadležni odbor u Europskom parlamentu podsjetio je na to da mjere u borbi protiv koronavirusa ne smiju kršiti temeljna prava, načela pravne države i demokratske principe te su od Europske komisije zahtijevali da provjeri ispunjava li Mađarska još uvijek svoje obveze koje je preuzela Europskim ugovorima.

Naime, tzv. postupkom iz članka 7. EU može pokrenuti provjeru u slučaju da sumnja u kršenje vladavine prava i vrijednosti EU-a. Moguća sankcija je privremena suspenzija prava glasa. Ili „rezanje” sredstava iz fondova EU-a. Taj postupak u praksi se nije pokazao najučinkovitijim zato što se odluka mora donijeti jednoglasno. Postupak protiv Mađarske traje od 2018., a prijeti i Poljskoj, što znači da se te dvije zemlje u Europskom vijeću mogu, dakle, međusobno „štititi“. Postupak protiv Mađarske praktički je zamrznut, a nova Komisija pod vodstvom Ursule von der Leyen najavljivala je da se želi pozabaviti tom temom, ali do sada se ništa nije dogodilo. To zapravo znači da EU u ovom trenutku nema u rukama nikakva konkretna sredstva kojima bi mogao djelovati protiv Orbánovih ovlasti, dok oporba u Mađarskoj od EU-a očekuje da jasno formulira svoje stavove i sumnje te pokrene mehanizam koji bi promatrao poštuje li Mađarska još uvijek načela pravne države.

Nakon tih poziva na reakciju europskih institucija, 13 članica Europske unije potpisalo je 1. travnja zajedničku izjavu u kojoj ističu da mjere u borbi s pandemijom koronavirusa moraju biti vremenski ograničene, razmjerne i pod redovitim nadzorom. Izjavu je objavila nizozemska vlada, a uz Nizozemsku, svoj potpis su na nju stavile i Belgija, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Irska, Litva, Latvija, Švedska, Portugal, Španjolska i Luksemburg. Kao što se može primijetiti, među potpisnicima nije bilo Hrvatske, a iz MVPEI-a su prilikom objave ove izjave komentirali da se država predsjedavajuća Vijećem EU-a, zbog svoje uloge neutralnog posrednika, uobičajeno ne pridružuje izjavama skupine država članica, ali da su bili upoznati s činjenicom da se izjava priprema. Međutim, postavlja se pitanje gdje se pozicija neutralnog posrednika izgubila protekloga tjedna, kada je ministar Gordan Grlić Radman davao izjave podrške prijateljskoj Mađarskoj te sipao poslovice o mađarskoj braći.

Ono što je zanimljivo u priči oko izjave 13 država članica Europske unije jest mudar politički potez Viktora Orbána, koji se samoinicijativno pridružio listi zemalja te je stavio svoj potpis na izjavu koja je osmišljena da kritizira upravo njega. Međutim, problem je u tome što je navedena izjava bila toliko mlaka i općenita da je Orbánu zapravo poslužila kao savršena prilika da jednim udarcem ponizi članice koje se nisu ni usudile napasti ga kako treba.

Komentiraj