Zbog korone prvi put u Hrvatskoj online treninzi za vrtićarce

Pandemija koronavirusa ostavila je djecu bez mogućnosti za igru na otvorenom, bez aktivnosti. Sve je na internetu pa je i grupa zagrebačkih trenera prva u Hrvatskoj uvela online treninge prilagođene djeci u vrtićima i školarcima. Psihologinja Žana Pavlović smatra da to pozitivno djeluje na njihovu motivaciju

Aktualna situacija oko pandemije koronavirusa primorala je cijele obitelji na provođenje sigurnosnih mjera, socijalnu izolaciju i dulji boravak u zatvorenom prostoru. Djeca su ostala bez igre na otvorenom i druženja na dječjim igralištima. Potreba za kretanjem jedna je od primarnih potreba djece rane i predškolske dobi i u okviru te djetetove prirodne želje potrebno je poticati tjelesnu aktivnost. Kroz potrebu za kretanjem dijete zadovoljava i ostale svoje potrebe, za istraživanjem, zabavom, igrom i opuštanjem. Djeca vole biti u pokretu. Posjeduju urođenu želju za tjelesnom aktivnošću: trčanjem, skakanjem, igranjem i plesom. Uz zadovoljavanje socio-emocionalnih potreba, spoznajnog i komunikacijskog razvoja, to su važne razvojne zadaće za ostvarivanje motoričkih funkcija. U toj dobi postoji uska povezanost između njihova tjelesnog i psihičkog razvoja. Kretanje je izuzetno važno i za pravilan psihički razvoj jer pomaže djetetu u oslobađanju frustracija i neugodnih emocija. Razvoj se odvija u određenim fazama, a svaka nova vještina temelji se na već usvojenim postignućima. Zato im je potrebno omogućiti kretanje i unutar zatvorenog prostora koliko je to moguće. Istovremeno, kod kreiranja aktivnosti za djecu treba voditi računa o razvojnoj primjerenosti sadržaja i sposobnostima djece. Motoričke vještine ne smiju se požurivati, već trebaju pratiti djetetove razvojne mogućnosti. Riječi su to Žane Pavlović, splitske psihologinje za djecu koja tvrdi da je igra temeljna dječja aktivnost putem koje dijete uči, napreduje i razvija se. Sve se motoričke aktivnosti za djecu predškolske dobi, istaknula je Pavlović, moraju odvijati kroz igru jer igra djetetu pruža mogućnost istraživanja, razvijanja misli, ideja i učenja na temelju pokušaja i pogrešaka.

Upravo vođen tim smjernicama zagrebački trenerski tim Svijet Sporta prvi put u Hrvatskoj uveo je online treninge za vrtićarce, dakle za djecu predškolskog uzrasta. Kako je rekao Danijel Bolčević, profesor kineziologije te osnivač Svijeta Sporta, prvi su krenuli s online treninzima za vrtićku djecu zato što su svjesni važnosti kineziološke aktivnosti u toj dobi:

“Kroz istraživanja je dokazano da nedovoljno aerobnih aktivnosti može smanjiti djetetove kognitivne sposobnosti. Naši treninzi koncipirani su tako da se zadaci odrađuju kroz igru jer smo kroz 13-godišnji rad s djecom uvidjeli da se tako dobiju puno bolji rezultati. Tijekom karantene, na koju smo svi natjerani, dobili smo puno upita od roditelja o tome što da rade s djecom, tražili su savjete kako višak energije usmjeriti u aktivnosti za njihov uzrast. Na temelju puno upitnika iznad glave oko toga kako trenirati, gdje trenirati, koliko rekvizita imati, naš stručni tim riješio je probleme roditelja jer Facebook stranica ‘Trening koji stane u dječju sobu’ zadovoljava sve potrebe za aktivnošću djeteta. Treninge za djecu vode profesori kineziologije, grupne treninge za odrasle vode licencirani treneri s dugogodišnjim iskustvom, a kondicijske treninge vodi profesor kineziologije, kojem je specijalizacija kondicijska priprema kroz koju dolazimo vrlo lako do postavljenog cilja – oblikovanja tijela.”

‘Aktivnost je bitna za dijete. Iskorištena energija omogućava bolje spavanje. Naglasak stavljamo na ostvarivanje ciljeva kroz igru, nikako kroz natjecanje’, kaže trener Matija Rodić

Trener Matija Rodić, koji vodi online treninge za školarce, rekao je da su povratne informacije roditelja i djece nakon odrađenih online treninga nevjerojatno pozitivne. Djeca puno bolje spavaju, nisu nervozna te su i roditelji zadovoljniji, dobivaju svoje vrijeme na raspolaganje:

“Kroz video-uratke koje nam roditelji svakodnevno šalju, prilikom odrađivanja treninga drago nam je vidjeti osmijeh, radost, veselje i sreću, a naš se tim osjeća sretno i ispunjeno. Kineziološka aktivnost za dijete je bitna, i to ne samo hodanje već i motorička aktivnost djeteta – ruku, glave, koordinacija, postizanje ravnoteže i slično. Iskorištena energija omogućava bolje spavanje. Poseban naglasak stavljamo na to da djeca ostvaruju ciljeve kroz igru, nikako kroz rezultat ili natjecanje.”

Iako trenutačno održavaju online treninge, Danijel Bolčević i trenerski tim – Matija Rodić te Kristijan i Katarina Blažević – imaju dvije lokacije na kojima inače održavaju „fizičke” treninge za djecu i odrasle – na lokaciji u podsljemenskoj zoni u Jazbini te na novoj lokaciji na istoku Zagreba. Bitno je napomenuti da tim Svijet Sporta nudi savjete o prehrani te priručnike o jačanju imuniteta za djecu i odrasle, što je u Hrvatskoj također novost. Kako su istaknuli, uz trening, formulu za pravilan rast i razvoj djece, a i odraslih, čine prehrana i san. Zato ovim projektom žele svima omogućiti da tri ključne stvari – trening, prehranu i san – uvedu u svoje obitelji.

Psihologinja Žana Pavlović pojasnila je kako treba izgledati prostor za vježbanje za vrtićarce i školarce. Tijekom tjelesne aktivnosti djeci treba omogućiti mnoštvo pozitivnih iskustava kroz zabavu, pjevanje i smijeh, naglasila je, a pozitivna iskustva dodatno će pojačati njihovu želju za kretanjem. Prostor za tjelesne aktivnosti trebao bi biti siguran, bez zabrana i opasnih prepreka:

“Zanimljiva su istraživanja uzroka slabijeg rasta i razvoja djece, prema kojima slabiji rast i razvoj mogu biti rezultati nedovoljne prehrane, ali i smanjene pokretljivosti djeteta. Kvalitetno osmišljeni poligoni odlično zadovoljavaju potrebu za kretanjem djeteta s eventualnim puno kompleksnijim pokretima za nešto stariju predškolsku dob. Dobro je podržavati već postojeći ili novi interes za sportske aktivnosti kod djeteta, koji se može nastaviti i nakon perioda socijalne izolacije.”

U ovo vrijeme kad je većina ljudi zbog pandemije koronavirusa primorana biti kod kuće, najteže je predškolarcima. Oni su aktivni, a još uvijek ne razumiju zašto moraju ostati kod kuće i zašto ne smiju van igrati se s prijateljima. Žana Pavlović pojasnila je i kakve osjećaje predškolarci trenutačno imaju, koje su njihove želje i strahovi:

“Kriza u svima nama izaziva osjećaje straha i nesigurnosti. Ne znamo što misliti ni kako reagirati uslijed potpuno nepoznatih, a često i nepredvidivih okolnosti. Kada se ujedine osjećaj neizvjesnosti, straha i opasnosti, naša se potreba za uspostavom osobne emocionalne sigurnosti pojačava. Iste potrebe imaju i djeca. Potrebne su im jasne informacije o onome što se događa u skladu s njihovom dobi i mogućnosti razumijevanja, kao što im je potrebna i jasna poruka roditelja da ih volimo i da ćemo uvijek biti tu za njih. Od pojave prvih informacija o koronavirusu do danas, djeca doživljavaju velike promjene i različite gubitke. Ostanak kod kuće, neodlazak u vrtić i školu, nemogućnost druženja s prijateljima, s bakom i djedom, izloženost zastrašujućim prizorima preko medija i uznemirenost roditelja, mogu rezultirati stresom, anksioznošću, tjeskobom, pojačanom razdražljivošću, agresivnošću i drugim teškoćama. Potrebno je da roditelji pruže više razumijevanja i ljubavi svojoj djeci u ovim teškim vremenima. Djeci predškolske dobi teško je objasniti što je to ‘socijalna distanca’ te zašto se ona događa i zašto se više ne mogu igrati i družiti sa svojim prijateljima. Potrebna im je jasna poruka da imaju pravo na sve emocije u ovoj kriznoj situaciji, da nema loših osjećaja te da ćemo im omogućiti da iskažu sve svoje osjećaje, strahove i brige koje nećemo negirati i minimizirati, nego ćemo o njima razgovarati.”

‘Za vrijeme tjelesne aktivnosti djeci treba omogućiti mnoštvo pozitivnih iskustava kroz zabavu, pjevanje i smijanje. Prostor bi trebao biti siguran, bez zabrana i prepreka’, kaže Žana Pavlović

Psihologinja je istaknula veliku ulogu roditelja koji mogu pomoći, prije svega razgovorom, i to primjerenom dobi djeteta. Djeca mlađa od šest godina ne trebaju mnogo detalja, poput iscrpnih informacija o globalnim prijetnjama bolesti:

“Trebaju voditi računa o razgovorima koje roditelji vode s partnerom ili starijom djecom, odnosno trebaju biti vjerodostojni, ne bi ih trebali zbunjivati kontradiktornim informacijama ili neprestano izlagati zabrinjavajućim vijestima s TV ekrana. Umjesto toga, trebaju razgovarati o onome što mogu učiniti da ostanu zdravi, prije svega o važnosti temeljitog pranja ruku. U situaciji krize djeci najviše treba sigurnost. U razgovoru s djecom nikad nemojte lagati, djeca cijene našu iskrenost. Ako ne znate odgovor na neko pitanje, možete ga potražiti zajedno, reći da trenutačno ne znate, ali nikad nemojte lagati. Laž samo trenutačno stvara prividan osjećaj smirenosti, ali dugoročno vodi u gubitak povjerenja djeteta te budi nesigurnost i strah kod djece. Usmjerite se na aktivnosti koje mogu sami napraviti u borbi protiv virusa, poput pranja ruku, kašljanja u lakat, izbjegavanja bliskog kontakta s ljudima do uzimanja vitamina i zdrave hrane radi jačanja imuniteta. Tako im jačamo samopouzdanje i učimo ih odgovornosti, a kroz preuzimanje kontrole nad situacijom, s njima poštujemo pravila prevencije.”

Ovakvi online treninzi mogu biti, smatra Žana Pavlović, odličan vid pomoći, jer treneri se obraćaju izravno njima pa djeca odgovaraju na njihova pitanja misleći da se treneri obraćaju njima ponaosob. U predškolskoj dobi dječje razmišljanje je konkretno, usmjereno na predmete u blizini ili predmete koji su povezani s trenutačnom situacijom:

“Djetetovo razmišljanje i kognitivni razvoj još uvijek nemaju sposobnosti logičkog povezivanja i uspoređivanja predmeta i pojava. U ovoj dobi dijete ima razvijeno egocentrično mišljenje odnosno gleda na svijet isključivo iz vlastite perspektive. Početkom rane školske dobi dijete prerasta fazu egocentričnog mišljenja i svijet počinje promatrati iz perspektive druge osobe. Iz ovog razloga sam mišljenja da je ovakav vid komunikacije prihvatljiv te pozitivno djeluje na njihovu motivaciju. Djeci nisu strani ovi kanali komunikacije te ih u uvjetima izolacije treba koristiti na najbolji mogući način u svrhu održavanja kontakata s prijateljima i bliskim članovima obitelji. I nadalje voditi računa o prekomjernom njihovom korištenju i vremenskim okvirima. U ovoj kriznoj situaciji i situaciji fizičkog distanciranja i izolacije, komuniciranje putem elektroničkih uređaja može biti od velike pomoći u održavanju socijalnih odnosa djece i mladih. Iako su nam dobro poznate negativne strane i loš utjecaj tehnologije i prekomjernog korištenja svih vrsta ekrana, trenutačne okolnosti dovode nas u situaciju gdje su elektronički uređaji gotovo jedini način socijalnih kontakata s drugima. Roditelji bi kod djece trebali poticati održavanje kontakata s vršnjacima iz škole i prijateljima radi socijalne povezanosti i veće emocionalne otpornosti u situacijama krize. Fenomen zrcalnih neurona i mogućnost gledanja izraza lica osobe s kojom razgovaramo, prednosti su videopoziva u odnosu na audiopoziv ili slanje SMS-a. S druge strane, vrijeme u učenju i praćenju nastave preko elektroničkih uređaja bilo bi dobro odvojiti od vremena u kojem će kontaktirati s prijateljima u zabavi i opuštanju.”

‘U kriznoj situaciji i fizičkog distanciranja komuniciranje putem elektroničkih uređaja može biti od velike pomoći u održavanju socijalnih odnosa djece i mladih’, tvrdi Žana Pavlović

Žana Pavlović na svojoj stranici na Facebooku često organizira susrete uživo i nudi stručne savjete, posebno u vremenima kriza kad je nesigurnost izraženija. Osjećaji neizvjesnosti i opasnosti ujedinjeni djeluju na pojačanu potrebu za uspostavom osobne emocionalne sigurnosti.

“Kod ljudi koji su ranije imali osobito teška traumatska iskustva – rat, zatočeništvo, izbjeglištvo, prirodne katastrofe – već sama pomisao da postoji netko tko će saslušati, djeluje umirujuće. Ljudima je potrebno omogućiti da iskažu sve svoje osjećaje, strahove i brige koje ne treba negirati i minimizirati, nego o njima razgovarati. Namjera mi je poslati jasnu poruku da svi imamo pravo na sve emocije u kriznoj situaciji, da nema ‘krivih’ osjećaja i da nismo sami. U posljednje vrijeme puno je priče o gubicima, ljudima treba pomoći da usmjere fokus na pozitivno. Dani koji su pred nama bit će teški za sve. Oni ne moraju nužno biti loši ako iskoristimo ovu priliku da razmislimo i napravimo neke pozitivne promjene unutar sebe. Od pojave prvih zaraženih u Hrvatskoj i promijenjene svakodnevice, praćenja nastave i vrtića na daljinu, puno je uputa, smjernica, preporuka, pravila kojih se moramo pridržavati. Puno kolega psihologa ponudilo je edukativne filmove, brošure i materijale o očuvanju psihičkog zdravlja. Smatrala sam da ljudima nedostaje nešto što bi ih podsjećalo na normalan život ili jedan od rituala koji u nama izazivaju ugodne emocije. Zato sam osmislila virtualno druženje ‘Na kavi sa psihologom’. Tim načinom želim približiti psihologiju kao znanost široj javnosti i time razbiti stereotipe o potrebi za psihologom isključivo kod onih sa psihičkim poremećajima. Komentari i reakcije ljudi su odlični, ne preostaje mi drugo nego skuhati još kava u narednom periodu. Više nego ikad trebaju nam međusobna podrška i solidarnost”, zaključila je Žana Pavlović.

Komentiraj