Književnik i diplomat Miloš Crnjanski rođen je u mađarskom Csongrádu 1893. a umro u Beogradu 30. studenog 1977. godine. Temeljnu naobrazbu stekao je u franjevačkom klasičnom zavodu u Temišvaru, školovanje nastavio u Rijeci, studij filozofije i povijesti umjetnosti započeo u Beču. Godine 1914. mobiliziran je u austrougarsku vojsku. Diplomirao je nakon rata u Beogradu. Radio je kao gimnazijski profesor i novinar u Beogradu, od 1935. bio diplomatski službenik u Lisabonu, Rimu i Londonu, gdje je nakon 1945. ostao u egzilu do 1965., kada se vratio u Beograd i nanovo uključio u javni život.

Nemirna duha, 1920-ih bio je blizak političkoj i književnoj ljevici, u tridesetima se priklonio desnici i uređivao ekstremne Ideje. Prepoznavši njegov talent i objavljujući mu 1917–18. pjesme u Savremeniku, u književnost ga je uveo Julije Benešić.

Miroslav Krleža u razgovoru s Enisom Čengićem (S Krležom iz dana u dan, II)  kaže da je Crnjanskoga upoznao u Zagrebu 1917. te da su mu se svidjeli njegovi radovi objavljeni u Benešićevu Savremeniku. Družili su se i često sastajali po kavanama. Krleža je imao izuzetno visoko mišljenje o njegovoj nadarenosti i ono se nije mijenjalo bez obzira na radikalizaciju desnih ideja M. Crnjanskog tijekom 30-ih godina. Međutim, po tome Krležinu iskazu, nisu se osobno susretali nakon svađe u beogradskom hotelu ‘Moskva’ u prosincu 1925. kad je Crnjanski napao Krležu da pisanjem o Sovjetskom Savezu propagira komunističke ideje te da je moskovski plaćenik.

Na slici je Crnjanski prvi s  lijeva, fotografiran  u Rimu 1938. godine gdje radi i kao savjetnik za tisak pri jugoslavenskom veleposlanstvu.