Nacional je od izvora bliskih predsjedniku Milanoviću doznao zašto u Uredu predsjednika smatraju da je glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek u Saboru uoči sjednice saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, vjerojatno nenamjerno, sama potvrdila da je DORH pogriješio u postupanju u aferi JANAF. To su ondje zaključili zbog toga kako je ona obrazložila zašto misli da o istrazi nije trebala obavijestiti premijera. Zlata Hrvoj Šipek u tom dijelu svog javnog istupa izjavila je sljedeće:

“DORH postupa u skladu sa Zakonom o kaznenom postupku i Ustavom. Nemamo obvezu obavještavati premijera. Surađujemo s policijom i SOA-om. Ako bi se došlo do podataka koji bi se ticali ugroze nacionalne sigurnosti, sigurno bismo tada to zajednički razmotrili i postupali u skladu s ovlastima. Komunicirala nisam niti sam obavještavala. Predmet JANAF-a nije doveo u pitanje nacionalnu sigurnost. Radi se o klasičnim kaznenim djelima. Ni u jednom trenutku i ni na koji način nije dovedena u pitanje nacionalna sigurnost da bi se obavještavale druge službe.”

Izvor blizak Uredu predsjednika navodi da je glavna državna odvjetnica time i službeno priznala kako DORH u posebnim situacijama, kada je ugrožena nacionalna sigurnost, itekako o pojedinim slučajevima informira druge službe i, štoviše, diskutira s drugim službama o sadržaju tajnih istraga – ali kad se za to steknu uvjeti. Taj izvor tu njenu izjavu komentirao je ovako:

“Ovdje je glavna državna odvjetnica priznala ono što je očito – da DORH kada je u pitanju zaštita nacionalne sigurnosti surađuje s policijom i SOA-om. Ali su oni tu samostalno procijenili da to ne trebaju učiniti. Drugim riječima, oni to rade, ali sami žele procjenjivati kada je ugrožena nacionalna sigurnost. Ovaj slučaj nikako nije tek klasični kriminal. U prostoru navodne primopredaje mita u vrijeme kada se to zbilo našao se i suprug tadašnje predsjednice države koja je baš tog dan službeno predstavila svoj predizborni program uoči kampanje za drugi predsjednički mandat. U isti taj prostor nastavili su dolaziti drugi visoki državni dužnosnici, uključujući i predsjednika države. Sve je manje prostora za bilo kakvo zaključivanje da zbog toga nije mogla biti ugrožena nacionalna sigurnost. Pa to najbolje pokazuje medijska hajka umalo na svakoga tko je ikada boravio u tom prostoru. A ponajviše je usmjerena na diskreditiranje Milanovića, pa tek onda ministara iz Plenkovićeve vlade.”

Milanović je dan nakon što je glavna državna odvjetnica to izjavila, rekao kako je ona ispravno primijetila da je obavještavanje premijera zadatak drugih tijela državne sigurnosti. O tomu je rekao:

“Ta tijela – Policija, Ministarstvo unutarnjih poslova i, na kraju, SOA, samostalno procjenjuju kada će i hoće li obavijestiti premijera i za svoje postupke odgovaraju izravno premijeru, a SOA i predsjedniku Republike. O tome je ovdje cijelo vrijeme i riječ. Glavna državna odvjetnica upustila se u procjenu prirode postupka i navodno počinjenih djela sa stajališta ugroze nacionalne sigurnosti. To nije njezin posao. Ali kad već slučaj JANAF kategorizira kao klasični kriminal (što god to značilo), ona implicitno daje do znanja da se ovdje radilo o predmetu u koji SOA nije bila uključena. To je ono što ja tvrdim od samog početka. Ako nije bila uključena, nije mogla ni znati, pa o tome ni nije mogla izvijestiti premijera ili predsjednika Republike.”

I drugi izvor iz sigurnosnog miljea podržava takvo razmišljanje i smatra da DORH nije u aferi JANAF trebao samostalno procjenjivati tko ili što potencijalno ugrožava nacionalnu sigurnost. Taj izvor na tu situaciju gleda ovako: “DORH nije taj koji o tomu treba odlučivati samostalno. Ako postoji i najmanja primisao o potencijalnoj ugrozi nacionalne sigurnosti, tada oni trebaju sazvati zajednički sastanak s predstavnicima SOA-e i policije i zajedno o tomu diskutirati. Jer se oni u osjetljivim situacijama mogu i prevariti u procjeni. I ništa od toga ne bi bilo neuobičajeno niti bi ugrozilo tajnost istrage. Pa se ne trebaju čuditi ako netko, pa makar to bio i predsjednik države, kritički propituje njihovo postupanje. Ne znači to odmah da je netko protiv borbe protiv korupcije. Takve ocjene opasna su generaliziranja.”

Taj izvor navodi i da je izjava Darka Kliera, zamjenika glavne državne odvjetnice, također u jednom dijelu zabrinjavajuća. I to u onomu kada je Klier konstatirao da je “Remetinec prebukiran zahvaljujući nama, a ne premijeru ili predsjedniku”.

Taj izvor navodi kako tako postavljena izjava sugerira da DORH smatra uspjehom ako sudac istrage nekome potvrdi mjeru određivanja pritvora i kaže:

“Tu najčešće priča stane. U aferi JANAF sudski izvori komentiraju da je DORH za dlaku izbjegao pravi debakl, odnosno da se vodila diskusija treba li uopće potvrditi zahtjev za otvaranjem istrage u aferi JANAF. I to ne toliko zato što ne bi bilo sumnje u korupciju, nego zbog katastrofalno loše napisanog zahtjeva za otvaranje istrage. A to ponajbolje ilustrira da DORH, u najmanju ruku, ima puno prostora za poboljšanje kvalitete svog rada. Pa u tom dijelu trebaju biti spremni na javnu kritiku, a ne žaliti se uvijek kada netko argumentirano kritizira njihov rad. Nije to kritika borbe protiv korupcije, nego kritika njihova načina rada, koji se često u nedostatku dokaza usmjerava na ponižavanje osumnjičenika tijekom istražnog postupka, a sve kako bi se pojačao dojam da se radi o kriminalcima.”