Prvi nogometni slučaj koji je Ured švicarskog državnog odvjetnika uspio dovesti pred sud, ovoga tjedna odlazi u zastaru. Prestižno suđenje u slučaju „njemačke ljetne bajke” završilo je debaklom. Zauvijek će ostati nejasno je li Svjetsko nogometno prvenstvo 2006. godine u Njemačkoj kupljeno sumnjivim uplatama od 10 milijuna CHF i je li FIFA pomogla to prikriti. Saveznom tužiteljstvu trebalo je previše vremena za podizanje optužnice, kazneni sud predugo je oklijevao, a epidemija koronavirusa dodatno je zakomplicirala stvari.

Ured švicarskog glavnog odvjetnika “žali što kazneni sud nije mogao na vrijeme dosuditi u slučaju”. Međutim, povjerljivi dokumenti sada pokazuju da tužiteljstvo možda ipak nije time previše razočarano. Igra je završila prekidom i tako je spriječen mogući još veći poraz. Ako je suditi prema dosad nepoznatim elektronskim porukama i bilješkama odvjetnika, u cijelom slučaju postojali su mnogi upitni dogovori – s još više eksplozivnog sadržaja od ranije poznatih i s još većim posljedicama. U nekim slučajevima istražitelji i FIFA-ini odvjetnici dogovarali su se na dnevnoj bazi, što je trebalo ostati skriveno od javnosti.

Kada su krajem 2018. objavljeni dokumenti Football Leaksa, otkriveno je da su predsjednik FIFA-e Gianni Infantino i savezni državni odvjetnik Michael Lauber održavali tajne sastanke. Sama ta činjenica kompromitirala je tužiteljstvo i dovela u pitanje sve tada aktualne istrage, a Lauber je smjesta odletio s dužnosti. Novi e-mailovi prikazuju Infantinove kontroverzne sastanke s glavnim odvjetnikom, u ožujku i travnju 2016. i lipnju 2017., u još gorem svjetlu. Jasno sugeriraju da se u luksuznim restoranima Züricha i Berna nije razgovaralo samo o bezopasnim stvarima.

Iako je savezni odvjetnik Lauber do sada ustrajno tvrdio da se na tajnim sastancima govorilo isključivo o neproblematičnim, općim i strateškim proceduralnim pitanjima, ostaje činjenica da su se održavali u tajnosti. Osim toga, jasno je da je Infantino imao sasvim drugačije namjere: htio je da se njegovo ime ni na koji način ne povezuje s kaznenim postupkom koji je za njega mogao biti izrazito opasan. Postupak se odnosio na upitni ugovor o TV pravima koji je potpisao dok je još bio glavni tajnik UEFA-e.

Ubrzo nakon što je Infantino u veljači 2016. godine izabran za vodećeg čovjeka FIFA-e, taj je opskurni ugovor otkriven. Lauberovi istražitelji tada su započeli istragu, što je jako zabrinulo novog svjetskog nogometnog šefa. Infantino se putem e-maila savjetovao sa svojim prijateljem iz djetinjstva Rinaldom Arnoldom, koji ga je trebao spojiti s glavnim odvjetnikom. Infantino je 12. travnja 2016. Arnoldu napisao sljedeće: “Pokušat ću to objasniti glavnom državnom odvjetniku jer mi je u interesu da se sve što prije razjasni i da bude jasno rečeno da s tim nemam nikakve veze.”

Arnold je dotad Infantinu već bio dogovorio prvi tajni sastanak s Lauberom i trebao je uslijediti još jedan pa je u svom e-mailu odgovorio: “Sada je najvažniji sastanak za dva tjedna. Ako želiš, mogu opet ići s tobom.”

Drugi tajni sastanak Infantina i Laubera dogodio se 22. travnja 2016. Je li Infantino tada mogao iznijeti svoj obrambeni govor i je li mu Lauber odgovorio?

Švicarski ured državnog odvjetnika nije želio komentirati ta pitanja. FIFA je samo općenito navela da se Infantino susreo s Lauberom “kako bi pokazao spremnost – i svoju i FIFA-inu – za suranju u svim istragama vezanima uz događaje u FIFA-i prije nego što je on preuzeo dužnost”.

Ono što je ipak jasno jest da je Infantino postigao svoj važan cilj. Savezno tužiteljstvo zaustavilo je postupak o UEFA-i, koji je bio opasan za Infantina, u studenome 2017., bez ikakva objašnjenja. Bilo je to nekoliko mjeseci nakon trećeg tajnog sastanka. Također je jasno da je 25. travnja 2016., tri dana nakon tajnog sastanka, FIFA pisanim putem obavijestila saveznog tužitelja da želi postati privatni tužitelj u postupku „njemačke ljetne bajke”. To se dogodilo samo tri dana nakon drugog tajnog sastanka i bio je to važan korak za savezno tužiteljstvo. Jer voditi postupak za prevaru bez oštećene strane i nije idealno.

Zbog zastare će zauvijek ostati nejasno je li Svjetsko nogometno prvenstvo 2006. godine u Njemačkoj kupljeno sumnjivim uplatama od 10 milijuna franaka

Ali čak ni to ne dokazuje mogući “džentlmenski sporazum” između Laubera i Infantina, od kojeg bi obojica imali koristi. Nema dosjea, a kamoli zapisnika tajnih sastanaka – suprotno svim propisima. Prema Zakonu o kaznenom postupku, takvi razgovori moraju biti dokumentirani, što je Lauber sada također priznao.

Elektronske poruke razmijenjene između Infantina i Arnolda pronađene su među dokumentima Football Leaksa koje je njemački magazin Der Spiegel podijelio s Europskom mrežom za istraživačku suradnju (EIC), kojoj pripada i Nacional. Među njima je još jedan do sada nepoznati dokument koji ukazuje na činjenicu da je Ured državnog odvjetnika Švicarske sustavno kršio pravila u nogometnim procesima, i to na svim razinama. Navedeni dokument zapravo je popis usluga koje je velika odvjetnička tvrtka u Zürichu vršila za FIFA-u u vezi s procesima švicarskog tužiteljstva. Prvi put pokazuje da Lauber i Olivier Thormann, tadašnji šef odjela za financijski kriminal u Uredu državnog odvjetnika Švicarske, nisu održavali izravan, neformalni odnos samo s predstavnicima FIFA-e, nego i s odvjetnicima zaduženima za slučajeve.

Intenzivni razgovori s jednom stranom teško da su kompatibilni s nepristranošću tužitelja. Unatoč tome, prema spomenutom popisu, odvjetnici iz Berna i Züricha telefonirali su međusobno više od 20 puta između srpnja i rujna 2016. godine. FIFA-ina izravna linija često je vodila prema tužitelju Cédricu Remundu koji je, između ostalog, odgovoran za tužiteljstvo u slučaju „njemačke ljetne bajke” i koji je odbacio slučaj UEFA-e koji je prijetio Infantinu, kao i prema Markusu Nyffeneggeru, tadašnjem šefu FIFA-ine radne skupine u Uredu saveznog tužitelja.

Razgovori su se ticali različitih slučajeva, uključujući upravo odbačeni postupak za prevaru oko Svjetskog prvenstva 2006., pa su, prema tome, trebali biti zabilježeni u kaznenom spisu za „njemačku ljetnu bajku”. Ali u elektronskim dokumentima slučaja, koje smo temeljito analizirali, nema nijedne zabilješke o tim razgovorima. Podneseni su sažeci ostalih telefonskih razgovora, na primjer s FIFA-inom etičkom komisijom.

Popis odvjetničke tvrtke pruža dodatne informacije o sadržaju nekoliko razgovora. Prema njima, rasprave su se odnosile i na FIFA-in status privatnog tužitelja u postupku. Očigledno je da je Ured glavnog odvjetnika u Švicarskoj savjetovao FIFA-ine odvjetnike prilikom obrazlaganja zahtjeva za tu poziciju kako bi ih Ured državnog odvjetnika Švicarske kasnije mogao prihvatiti.

Debakl procesa za „njemačku ljetnu bajku” i sve veća zaobilaženja i kršenja pravila u nogometnim istragama, ne znače samo gubitak imidža za odvjetnika Laubera. Neuspjeh u pompozno najavljenom kaznenom progonu sportskih dužnosnika ima i financijski učinak. U slučaju ljetne bajke savezna vlada najvjerojatnije će morati nadoknaditi troškove četvorici njemačkih i jednom švicarskom optuženiku. Potraživanja za troškove obrane, ostale troškove i naknadu za duševne boli vjerojatno će iznositi nešto više od pola milijuna švicarskih franaka. Tome treba pridati ogromne pravne troškove, o kojima savezno tužiteljstvo šuti, a sve na teret poreznih obveznika.