Zastavu najviše mijenjali SAD i Afganistan, Mozambik na svojoj uz knjigu ima i kalašnjikov

SAD i Afganistan zemlje su koje su najviše puta mijenjale svoju zastavu, a jedna od zanimljivijih je i ona Mozambika, koja na sebi ima simbole knjige, motike i kalašnjikova, kaže zastavoslovac Željko Heimer, koji je, kao prvi iz Hrvatske, izabran za predsjednika Međunarodne federacije veksilologa.

Pukovnika HV-a i doktora sociologije Željka Heimera na 28. kongresu Međunarodne federacije veksiloloških udruga u srpnju su u San Antoniju jednoglasno za predsjednika izabrali predstavnici 52 nacionalne i regionalne udruge.

Heimer je i predsjednik Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva, a u razgovoru za Hinu otkriva čari proučavanja zastava.

Država koja je najviše puta mijenjala svoju zastavu u suvremeno doba je Afganistan, čak 15 puta, što i ne čudi s obzirom na više ili manje neprekinuto ratno stanje u kojem se godinama nalazi.

Država koja je najviše puta dodavala nove simbole jest SAD, gdje su čak 27 puta dodavali nove zvjezdice koje označavaju savezne države. Prva službena zastava nakon revolucije 1776. godine imala je na sebi 13 prvotnih saveznih država, a sada ih je 50.

Što se oblika tiče, većina zastava su pravokutnog ili kvadratnog oblika. Jedina država koja odstupa od forme jest Nepal, koji za zastavu ima dva trokuta (dvostruki pavon). Savezna država Ohio u SAD-u također odstupa jer je njena zastava u obliku raskoljenog plamenca.

Najstariju zastavu ima Danska

Najstarija zastava koja je i dalje u neprekidnoj upotrebi je Danska, a koja se koristi u istom obliku od 13. stoljeća. Slijede je Nizozemska (1572.) i Nepal (1743.).

Najnovije promijenjena zastava je ona Mauritanije, kojoj je 2017. godine, s gornje i donje strane dodana crvena linija. Prethodno je imala samo zelenu podlogu. Mijanmar je svoju mijenjao 2010. godine, kada su odlučili da više neće upotrebljivati onu iz doba Burme.

Najmlađu zastavu ima i najmlađa europska država Kosovo, koja je svoju zastavu odredila 2008. godine prilikom jednostranog proglasa neovisnosti od Srbije.

Države na svoje zastave nerijetko stavljaju i simbole, a koji bi trebali olakšati prepoznatljivost zastave u svijetu.

Najčešći simbol je zvijezda, koja se nalazi na 60-ak državnih zastava, a nju slijedi grb, križ, sunce te mjesec.

“Mnoge zastave sadrže simbole koji nam mogu izgledati neobični, poput Mozambika, koji na zastavi uz knjigu i motiku prikazuje i juišnu pušku AK-47, poznatiju kao kalašnjikov”, rekao je Heimer.

Brazil dodaje savezne države u obliku zvjezdica čiju veličinu određuje površina regije

Od ostalih istaknuo je Bermudu, na čijoj je zastavi brod koji tone. Dominikana ima ljubičasto-zelenu papigu, kirgistanska prikazuje ukrštene grede tradicionalnog nomadskog šatora koje se vide gledajući iznutra prema gore. Jedna od zanimljivijih je brazilska zastava, gdje se dodaje po jedna zvjezdica za svaku saveznu državu, ali su prikazane u različitim veličinama s obzirom na površinu regije.

Zastava s najviše simbola je zastava Turkmenistana, koja ih na sebi broji čak 12.

Hrvatska zastava, kaže Heimer, također ih ima mnogo. Hrvatska trobojnica prikazuje po jednu kozu, kunu i polumjesec, dvije zvijezde, dvaput po dvije grede, tri okrunjene leopardove glave, pet štitova i 25 šahovskih polja.

Što se tiče pruga, većina država ih ima vodoravno. Tek dvadesetak zemalja, većinom prema uzoru na Francusku, imaju uspravne pruge, dok ih svega desetak ima zastavu podijeljenu na koso.

Dr. Heimer ima i svoje favorite, a zanimljivima smatra sve zastave čije ga proučavanje “obuzme”. Trenutno su mu u vrhu interesa upravo one zastave koje proučava, izraelske i riječke zastave, a o kojima priprema i monografije koje će uskoro biti i objavljene.

Heimerov najljepši lokalni i međunarodni dvojac – Grad Zagreb iz 1916. i Sjeverna Makedonija

“Što se tiče najljepše, moram biti u potpunosti subjektivan i lokalpatriotski istaknuti zastavu Grada Zagreba iz 1916. godine, za vrijeme krunidbe posljednjeg hrvatsko-ugarskog kralja Karla VI. u Budimpešti, a koja se do sredine 20. stoljeća rabila kao jedina gradska zastava”, kazao je Heimer.

Ta se zastava danas čuva u Muzeju grada Zagreba.

Najljepša međunarodna zastava, Heimeru je ona Sjeverne Makedonije.

“Ona je izazvala mnoge kontroverze 1990.-ih godina te je morala biti promijenjena. Usvojena je današnja zastava jednostavnog, ali vrlo prepoznatljivog dizajna”, kazao je Heimer.

Makedonija je prvotno imala na zastavi ‘Sunce iz Vergine’, obilježje koje se može pronaći na grobnici Filipa II. ili Filipa III. Makedonskog u mjestu Kutleš, a koji su bili otac i polubrat svjetski poznatog osvajača Aleksandra Velikog. No, uslijed spora oko imena Makedonija s Grčkom, zastava se mijenja u onu koja se danas koristi.

Termin, veksilologija, po prvi puta 1958. godine upotrijebljava američki autor Whitney Smith. Nešto kasnije osnovana je i Međunarodna udruga veksilologa, 7. rujna 1969. godine, s ciljem stvaranja centra informacija i znanja o zastavama svih vrsta, njihovih formi i funkcija.

Heimer otkriva kako je potreba za jedinstvenim pristupom u proučavanju zastava dovela do osmišljavanja naziva veksilologija 1967. godine.

Prve zastave kao mjesto okupljanja vojnika na bojištu

“Veksilologija se bavi proučavanjem zastava, njihove uloge u društvu, odnosa društva i šire zajednice prema njima, utjecaja koje one imaju na pripadnike zajednice koju predstavljaju, ali i na pripadnike drugih, pa i antagoniziranih zajednica”, kazao je Heimer.

Dodaje kako se prve zastave pojavljuju u Starom vijeku, periodu između otkrića pisma i Srednjeg vijeka, a gdje vojnici tada nisu imali posebne uniforme te je razlikovanje prijatelja od neprijatelja bilo otežano, i stoga su se počeli skupljati oko svojih zastava na bojištu.

Naglašava kako je veksilologija još uvijek u svojem nastajanju, a još ne postoji ni jedno sveučilište koje ima predmet ili katerdru koja se njome bavi. U Hrvatskoj, kaže, postoji nekolicina znanstvenih istraživača zastava, no najpopularnijima smatra grboslovce ili heraldičare. Napominje kako je upravo to uloga Međunarodne federacije, koja za cilj ima promicanje, i podupiranje razvoja znanstvene discipline veksilologije.

Dr. Heimer objašnajva i kako nastaje proces određivanja zastave jedne zemlje.

“Najjednostavniji odgovor bio bi na različite načine. Europske države imaju simbole koji se naslanjaju na srednjovjekovnu heraldiku i vladarske simbole feudalnog doba. Države nastale u 20. stoljeću, koje su, da tako kažemo „siromašnije“ poviješću, posežu za inspiracijom u geografiji, flori, fauni, ali i etničkim i kulturnim simbolima svoje baštine. U najnovije dobe države nerijetko posežu za raspisivanjem javnog natječaja i izborom tako dobivenih simbola kroz stručna povjerenstva i javne rasprave pa i referendume”, kazao je Heimer.

Smatra kako je upravo dokumentiranje procesa i okolnosti nastanka zastava jedno od glavnih područja interesa među veksilolozima.

Školarac zastavu mora znati nacrtati po sjećanju

Kod državnih zastava postoje neka načela koja su se pokazala kao sigurna.

“Izabrano rješenje mora biti jednostavno, tako da ga, kako se kaže, školarac može nacrtati po sjećanju. Uporabljeni simboli i boje moraju imati smisla, odnosno prepoznatljivost u društvu”, naglasio je Heimer.

Prepoznatljivost u društvu i svijetu dobiva se spomenutim sigurnim rješenjima, a jedno od njih je boja.

“Među zastavama nezavisnih država u svijetu najčešće se pojavljuje crvena boja, najčešća dvobojna kombinacija je crvena i bijela, a trobojna crveno-bijelo-plavo”, kazao je Heimer.

Dodaje kako se nešto rjeđe pojavljuje zelena boja te žuta i crna. Ostale boje smatra izuzecima, a neke su pak geografski specifične poput država Oceanije gdje prevladava plava boja, u Aziji i Africi to su zeleni elementi, pretežito kao simbol islama.

Jedine zemlje koje su “pretjerale” bojama na zastavi su Južnoafrička Republika i Južni Sudan, one broje čak šest boja. Jedina zastava koja se sastojala od samo jednog polja bila je zastava Libije do 2011. godine, imala je samo jedno zeleno polje i ništa drugo.

Heimer: Službenu zastavu u javni prostor, ostale ne zabranjivati

U zadnje vrijeme, uslijed mnogobrojnih pokušaja revizionizma povijesti Hrvatske, gdje se između ostalih vladajući, sudovi i policija dvoume oko kažnjivosti pozdrava “Za dom spremni”, a zastava Nezavisne Države Hrvatske često se puta pojavljuje na koncertima i obljetnicama.

Radi se o zastavi NDH gdje šahovnica počinje prvim bijelim poljem, i uz koplje ima crvenu viticu bijele površine u kojem je plavo slovo U.

“U posljednje vrijeme imamo sve više agresivnih nastojanja u medijima da neke od njih (zastave) predstave kao ‘povjesnije’ od nekih drugih, meni su one naprosto sve jednako ‘povijesne’ hrvatske zastave, i jednako zanimljive i vrijedne proučavanja.

Heimer je dodao kako osobno smatra da takvim zastavama nije mjesto u javnom prostoru umjesto službene državne zastave.

Komentiraj

Source:Antonio Rašpolić