Započinje 75. filmski festival u Cannesu obilježen agresijom na Ukrajinu

Nakon što 2020. godine nije održan zbog pandemije koronavirusa, dok je prošle godine održan u posebnim uvjetima, filmski festival u Cannesu, najvažniji filmski festival na svijetu, u utorak će se navečer otvoriti po 75. put. Ovog puta 21 film natjecati će se za Zlatnu palmu, među kandidatima su filmovi redatelja koji su je već osvajali poput braće Dardenne, Rubena Ostlunda, Cristiana Mungiua i Hirokazu Kore-ede, elitnih imena poput Davida Cronenberga i Park Chan-Wooka, ali i onih koji vrebaju priliku da se njihov talent potvrdi na velikoj sceni. No, ove godine, važnost filmova jednaka je važnosti političkih događaja koje nisu mogli zaobići festival u Cannesu.

Film koji će otvoriti festival je „Final Cut“ francuskog redatelja Michela Hazanaviciusa čiji je film „Umjetnik“ prije deset godina osvojio Oscara za najbolji film. „Final Cut“ je zombie komedija, remake japanskog filma iz 2017. godine, u kojem glavnu ulogu glumi redateljeva supruga Berenice Bejo. Onog trenutka kada je objavljeno da će film otvoriti festival, došlo je do kontroverze jer se u originalu film zvao „Z“. Kako je to simbol ruske agresije na Ukrajinu tako je Ukrajinski filmski fond zatražio i od festivala i od redatelja da se filmu promijeni ime. U roku od 24 sata njihova je molba usvojena,  Michel Hazanavicius je rekao kako ni na koji način nije želio povrijediti osjećaje svih onih ukrajinskih stradalnika te je „Z“ postao „Final Cut“. To za njega i nije bila prevelika promjena jer je „Final Cut“ bio naslov pripremljen za američko tržište, a sada je to i službeni naslov filma.

U kontekstu rata u Ukrajini, organizatori festivala odlučili su odbiti akreditacije svim ruskim filmašima ali i novinarima koji su na bilo koji način povezanim s ruskom vladom. Novinari su se bunili, tvrdili kako biti oporbenjak u Rusiji znači završiti u zatvoru, na što su iz festivala odgovorili kako su neki novinari ipak dobili akreditacije. Koji, nije objavljeno. Što se tiče filmaša, u konkurenciji za Zlatnu palmu našao se film ruskog redatelja Kirilla Serebrnikova „Žena Čajkovskog“. Priča je to o slavnom kompozitoru koji je bio homoseksualac i njegovoj supruzi s kojom se vjenčao, ali brak nikada nije konzumiran. Bez obzira na to, ona nikada nije pristala na razvod.

Sereberenikov je poznati ruski disident, ujedno je i voditelj kazališta kojeg su optužili za pronevjeru državnog novca te je osuđen na kućni pritvor i oduzimanje putovnice. Početkom godine dolazi do obrata, ponavlja se suđenje, Serebrenikov je sada nevin, vraćaju mu putovnicu a on ubrzo nakon toga prvo odlazi u Berlin a zatim u Pariz. Serebrenikov nije nepoznato ime u Cannesu, njegov film „Petrova gripa“ prošle se godine natjecao za Zlatnu palmu. Kao disident, ne spada među one bliskima Putinovom krugu, te je pozvan u Cannes. Međutim, direktor festivala Thierry Fremaux u ponedjeljak se našao pred novinarima te mu je postavljeno vrlo zanimljivo pitanje.

Film „Žena Čajkovskog“ financirala je i producentska kompanija „Kinoprime“ iza koje stoji ruski oligarh Roman Abramovič koji je nakon početka agresije u Ukrajini sankcioniran od niza zemalja. Zašto je onda film koji je on financirao primljen u Cannes?  Fremaux je na to odgovorio kako je film snimljen prije 24. veljače i početka agresije na Ukrajinu. Oni snimljeni nakon toga nisu ušli u službeni program festivala. „Prije 24. veljače nije postojala zabrana dobivanja ruskog novca. Film je već bio snimljen te smo odlučili držati se tog pravila“, odgovorio je Fremaux.  Kada već spominjemo rat u Ukrajini, u Cannesu će biti prikazan dokumentarac „Mariupolis 2“ litavskog redatelja Mantasa Kvedaraviciusa kojeg su ruske snage 2. travnja ubili u Ukrajini.

Fremaux je odgovorio i na dva pitanja – zašto je malo redateljica u konkurenciji za Zlatnu palmu i zašto je malo tamnoputih autora. U konkurenciji za Zlatnu palmu nalazi se pet filmova redateljica, ali pitanje je išlo za tim kako bi festival trebao odabrati jednak broj filmova redatelja i redateljica. Fremaux je na to odgovorio kako ne postoji ni pravilo ni kvota glede spolne ravnopravnosti na festivalu te je dodao kako se ne slaže s tvrdnjom kako je pet  redateljica mali broj. Što se tiče malog broja filmova tamnoputih autora, Fremaux je rekao kako se u nekim zemljama, zbog pandemije, filmovi gotovo i nisu snimali te da je povećanje broja filmova snimljenih u afričkim zemljama, a time i pozvanih u Cannes, proces koji će trajati godinama.

Komentiraj