Pravi početak uspješne i duge karijere Olivere Marković i njena zanesenost kazalištem, datiraju iz dana okupacije, kada s grupom mladih entuzijasta, gimnazijalaca i studenata, među kojima je i njen budući muž i tada najčešći partner na sceni Rade Marković, na Kolarcu, a potom po raznim beogradskim stanovima, priprema kazališne predstave. Išla je iz uloge u ulogu, sve do odlaska u partizane, noseći u torbici tuš za trepavice, ruž i puder.

Glumica Ružica Sokić, jednom prilikom je rekla o Oliveri: “Nisam se trudila da imam uzore, jedino sam mnogo volela Oliveru Marković. Gledala sam je kad je bila na vrhuncu, bože šta je sve ta žena odigrala… Toliko divnih uloga. Samo kad se setim ‘Karoline Riječke’! Ne znate da li je bila lepša ili šarmantnija. Čudo jedno! Obožavala sam je.” Rade Marković, njen prvi suprug je konstantirao: “Po čemu se Olivera izdvajala? Ona je plenila. U početku svojom mladošću, temperamentom, izgledom, svojim ritmom, a posle – dubinom talenta, bogatstvom i raznovrsnošću”.

Poznata kao vrstna interpretatorica romansi, Olivera Marković je nastupala širom zemlje, potom u Bugarskoj, Njemačkoj, SSSR-u, Alžiru. Poslije jednog gostovanja u Bugarskoj 1964. godine, s ansamblom “Frula”, nije imala vremena sačekati dolazak Kirka Douglasa, koji je izrazio želju da se upoznaju. Pored poziva da pjeva u čuvenoj pariškoj Olimpiji, dobila je ponudu da u Berlinu, u Brehtovom kazalištu, igra u predstavi “Majka Hrabrost”.

Olivera Marković umrla je 2. srpnja 2011. godine.