Objavljeno u Nacionalu br. 823, 2011-08-23

Državni odvjetnici, policija i sudovi nisu spremni na to da se od 1. rujna primjenjuje novi zakon o kaznenom postupku, što će izazvati veliki kaos u pravosuđu

Počinitelji kaznenih djela, od obiteljskih nasilnika pa do ubojica i pljačkaša, mogu računati na višemjesečni predah od kaznenog progona, a uz dobrog odvjetnika velika je vjerojatnost da će biti i oslobođeni ako se on pokrene. Razlog je nespremnost Državnog odvjetništva, policije i Ministarstva pravosuđa na primjenu novog zakona o kaznenom postupku od prvog dana rujna.

Dvije godine i devet mjeseci imala je Vlada da osigura 171 milijun kuna za zapošljavanje i edukaciju ljudi, te adaptaciju i opremanje prostora da bi se Zakon mogao provoditi, ali to uglavnom nije učinjeno. Nakon što je potkraj 2008. Zakon usvojen i usklađen sa zakonodavstvom EU, zaboravilo se na nužnu prilagodbu onih koji ga trebaju provoditi. Državno odvjetništvo, koje od istražnih sudaca preuzima vođenje istrage i prikupljanje dokaza u kaznenim predmetima, bit će zatrpano stotinama novih postupaka za koje još nije ekipirano i opremljeno.

Zakon o kaznenom postupku jedan je od najvažnijih zakona u svakoj državi. On je poveznica između ustava kojim se jamče prava i kaznenog zakona kojim se nameće što je zabranjeno činiti i propisuju kazne. Izmjene koje stupaju na snagu 1. rujna najveće su u povijesti modernog hrvatskog zakonodavstva: potpuno se mijenjaju cijeli postupak i pravila u iznimno kompliciranom zakonu koji sadrži oko 600 članaka. “Nepripremljenost državnih odvjetništava i policije imat će nesagledive i katastrofalne posljedice”, kaže poznati kaznenopravni odvjetnik Branko Šerić.

Državnim odvjetnicima i policiji dane su veće ovlasti, kao što ih već ima USKOK u svojim predmetima. Naš kazneni postupak sad će biti sličniji onomu što gledamo u američkim pravnim serijama i filmovima. Postoje i optužna vijeća i unakrsna ispitivanja. Državni odvjetnik i policija moraju tijesno surađivati, a državno odvjetništvo odlučuje hoće li neki slučaj biti odbačen ili prihvaćen i izdaje naloge policiji što sve treba obaviti, a cijeli bi postupak trebao biti djelotvorniji i brži u prikupljanju dokaza. “Međutim, to ima svoju cijenu. Nedostatak prostora, opreme i kadrova već sada daje osnovu za tvrdnju da će za sva državna odvjetništva nastupiti poteškoće. Bez ispunjenja tih preduvjeta Državno odvjetništvo ne može preuzeti odgovornost za primjenu Zakona i njene štetne posljedice”, eksplicitno je pisao lani Mladen Bajić, glavni državni odvjetnik, u svom izvješću Saboru. Uzalud. U izvješću koje je Sabor usvojio Bajić na sedam stranica upozorava da se ništa ne radi, odnosno da Ministarstvo pravosuđa nije osiguralo novac i uvjete za primjenu Zakona.

A od 2009. do 1. rujna ove godine postupno je trebalo uložiti 60 milijuna kuna u državna odvjetništva. Prema zakonu, treba zaposliti 25 zamjenika županijskih državnih odvjetnika i još 20 savjetnika, 10 zamjenika u općinskim državnim odvjetništvima, 40 kriminalista, 20 daktilografa. U složenim postupcima treba formirati timove i educirati nove ljude, inače će rezultat biti greške koje rezultiraju obustavom postupka. Bajić navodi da je krajnji rok za zapošljavanje prvo tromjesečje ove godine. Međutim, izdvajanja za plaće državnih odvjetništava u proračunu Ministarstva pravosuđa u odnosu na 2009. smanjena su umjesto da su povećana za 52 milijuna kuna, koliko je propisano pri donošenju Zakona. Unatoč tomu, Ministarstvo pravosuđa tvrdi da je novac osiguran i da će zaposliti potrebne ljude. Na naš službeni upit koji smo poslali DORH-u i Mladenu Bajiću on ništa nije htio odgovoriti, nego nas je uputio na Ministarstvo pravosuđa – jasno mu je da bi pred izbore time priznao da pada jedna od najvažnijih agendi HDZ-ove vlade – borba protiv kriminala.

Zato je glavni državni odvjetnik u svom izvješću nesmiljeno kritizirao Ministarstvo pravosuđa, koje mu nije osiguralo ulaganja potrebna za provedbu Zakona. Po novom zakonu, svi svjedoci i osumnjičenici moraju se snimati, za što je trebalo urediti 30 prostorija i nabaviti opremu vrijednu 4,2 milijuna kuna. Ukratko, državna su odvjetništva trebala dobiti 30 soba s opremom poput one koju ima USKOK, kako bi u veoma kratkim rokovima koje propisuje zakon mogli ispitivati. U ovoj godini je trebalo nabaviti i po 20 automobila, laptopa, uređaja za snimanje, mobitela, pisača. “Oprema je zastarjela. Novu treba nabaviti barem četiri mjeseca prije i zaposliti ljude kako bi se mogli pripremiti”, piše Bajić. Ministarstvo pravosuđa je tek sredinom lipnja sklopilo ugovor o nabavi opreme za snimanje pa je pitanje hoće li se stići obučiti ljudi koji bi tu trebali raditi. Bošnjakovićevo ministarstvo u tome ne vidi problem i kaže da će do 1. rujna svi dobiti audiovizualnu opremu.

U odgovoru na pitanje o pripremi za primjenu novog ZKP-a, Ministarstvo ne spominje potrebne adaptacije prostora, ali je Bajić i u vezi s tim jasan i tvrdi da bez njih ne može raditi. Od 53 općinska i 20 županijskih odvjetništava, samo oni u Varaždinu i Zlataru imaju adekvatne prostore za istražne centre. Navodi da ih druga nemaju niti je u izgledu da će im biti osigurana. Bajić piše i da su mnoga odvjetništva u komercijalnim, privatnim zgradama, što će stvoriti dodatne teškoće jer je rizično uhićene osobe, osumnjičene za teška kaznena dijela, voditi u poslovnu zgradu na ispitivanje. “Uvijek mogu biti ugroženi životi drugih osoba i mogu se stvoriti uvjeti za bijeg takve osobe” – ta je Bajićeva tvrdnja ostala bez odjeka kod vladajućih. Od svih DORH-ovih zgrada ove se godine adaptira samo centrala u Gajevoj ulici u Zagrebu.

Ranko Ostojić, SDP-ov predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, kaže da su zadnje dvije godine upozoravali da je nužno osigurati novac. “Proračunske stavke pokazuju da to nije učinjeno, štoviše, Državno odvjetništvo napuštaju kadrovi i pokreću privatnu odvjetničku praksu. To je neshvatljiva nonšalantnost: kad se jednom donese zakon zbog EU, o provedbi se više ne brine”, kaže Ostojić. On napominje da je i dosadašnja praksa USKOK-a, koji za nedjela iz svog djelokruga primjenjuje novi zakon već dvije godine, pokazala probleme. Nema dovoljno opreme, pa ispitivanja svjedoka dugo traju, nema dovoljno osoba koje bi ubrzale procese, a novac za prilagodbu se redovito dobiva od EU, a ne iz proračuna. “Iako se zaklinju u borbu protiv korupcije, mi smo u situaciji da nam rad USKOK-a ovisi o donacijama”, kaže Ostojić.

Za razliku od Bajića, ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko u uvodu svog Izvješća o radu, koje je lani razmatrano u Saboru, nije ni riječju spomenuo novi zakon. Policija je po novom zakonu ključna za njegovu provedbu jer je produžena ruka DORH-a, ali s puno više ovlasti. Ni na naš upit o obavljenim ulaganjima iz MUP-a u roku od šest dana nisu ništa odgovorili. Neslužbeni izvori tvrde da je malo učinjeno. Štoviše, od 2009., kad je trebalo ulagati, u MUP-u se, kao i u ostalim ministarstvima, provode mjere štednje. MUP je, želi li biti iole pripremljen, trebao uložiti 65 milijuna kuna. Trebali su dodatno obučiti ukupno 6000 kriminalističkih policajaca i zaposliti 126 osoba koje bi se bavile provedbom Zakona. Ulaganja u prostore i opremu više su nego zahtjevna. Morali su adaptirati i opremiti čak 207 soba za ispitivanje u policijskim postajama i upravama. Adaptirati je trebalo i još 355 prostorija za zadržavanje uhićenih osoba diljem Hrvatske. Pouzdani izvor iz MUP-a kaže da su u najviše nekoliko postaja adaptirani prostori pa još nema propisanog broja soba za zadržavanje i ispitivanje kako bi se poštovale procedure novog zakona.

Osim što je Ministarstvo pravosuđa trebalo osigurati 60 milijuna kuna za rad državnih odvjetništava, trebalo je osigurati i 25 milijuna kuna u proračunu ove godine za obvezne obrane koje propisuje novi zakon. Također se moralo potrošiti i 18 milijuna kuna za ured savjetnika za žrtve kaznenih djela za koje je propisana kazna dulja od pet godina, te za opunomoćenika koji će pomagati djeci žrtvama kaznenog djela. U Ministarstvu odgovaraju da je novac za obveznu obranu osiguran, a da će savjetnici koji će davati pravnu pomoć žrtvama i opunomoćenici biti imenovani. Navode da su ipak osnovali urede koji pomažu žrtvama osnovnim informacijama i pripremama za suđenje. Ministarstvo pravosuđa navodi i da je do svibnja obučeno 1566 sudaca, policajaca, državnih odvjetnika i odvjetnika za primjenu novog ZKP-a. Najavljuju i nove radionice. Po onome što je Vlada napisala kad je donosila Zakon, taj je broj očito nedovoljan. “Tehnička i kadrovska nepripremljenost”, kaže kaznenopravni odvjetnik Veljko Miljević, “uzrokovat će eroziju zakona jer se neće moći pravilno primjenjivati i poštovati svi propisani procesi, pa su lako moguće zlouporabe.” Ipak, Miljević ne vjeruje da bi to moglo utjecati na status Hrvatske u monitoringu koji će do članstva provoditi Europska komisija: “I njima je dokaz borbe protiv korupcije količina uhićenih i saznanje da su to omogućile zakonske prilagodbe, a manje je bitno hoće li se Zakon moći provoditi.”

Kadrovska i tehnička nepripremljenost samo je posljednji u nizu problema s novim ZKP-om. Već prije su odvjetnici podnijeli ustavnu tužbu da se ukinu dijelovi Zakona koji omogućuju istragu, a da obrana nema uvid u istražni spis.

Tvrdilo se da ZKP omogućuje i torturu, jer se u istrazi mogu iskoristiti i nezakonito pribavljeni dokazi, prikupljeni, primjerice, premlaćivanjem. Prisluškivanje i kontrola elektronske pošte također su dopušteni, ali uz sučevu suglasnost. Policija je trebala sastaviti liste onih koji mogu obavljati novu funkciju istražitelja, a državni odvjetnik može i od tijela državne uprave tražiti da ustupe svoje stručnjake kako bi sudjelovali u istrazi. Sva ta vještačenja i dodatni satovi rada koštaju, a dodatnog novca nema.

Nadalje, o potpuno novom načinu kaznenog postupka treba educirati suce, odvjetnike – a postoji još niz zakona s kojima je on povezan, pa odvjetnik Branko Šerić kaže da bi i inače trebalo vremena za prilagodbe. “Uz tako velike ovlasti policije i Državnog odvjetništva, a uz njihovu nedovoljnu pripremljenost za provedbu zakona, možemo očekivati i brojne žalbe Ustavnom i Vrhovnom sudu za povredu ljudskih prava u kaznenom postupku”, zaključuje Šerić. Posljedica je, naravno, oslobađanje osumnjičenika, čak ako i svi dokazi govore protiv njih. Greške u postupku bit će dovoljne.