Goran Stanzl/PIXSELL

Zagorčeva prazna puška

Objavljeno u Nacionalu br. 653, 2008-05-19

Vladimir Zagorec u austrijskom tjedniku News zaprijetio je Austrijancima da će objaviti dokaze o njihovoj umiješanosti u šverc oružja u Hrvatsku 90-ih

Bivši pomoćnik ministra obrane Hrvatske i umirovljeni general Hrvatske vojske Vladimir Zagorec prošlog je tjedna austrijskom tjedniku News izjavio kako će objaviti dokaze o kršenju embarga o isporuci oružja Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata. Pritom je Zagorec rekao kako nije potrebno biti previše inteligentan da bi se znalo da je Hrvatska imala austrijske puške Steyr Mannlicher, njemačke puške G3 firme Heckler & Koch, njemački Armbrust, argentinske haubice, ruske avione MIG i helikoptere Mi 24.

Očito je da je Zagorec svjestan skorog izručenja Hrvatskoj i da je njegova izjava očajnički potez i ucjena kako bi zauzvrat kupio svoju slobodu u Austriji. Zagorec je svoje poteze objasnio željom da zaštiti svoj život, što je apsurdno, jer će se upravo objavljivanjem tajnih dokumenata zamjeriti svjetskim trgovcima oružja i posrednicima od kojih je Hrvatska kupovala oružje, što bi ga moglo dovesti u vrlo nezgodnu situaciju opasnu po život.

S druge strane, ako Zagorec posjeduje ovu dokumentaciju i planira je objaviti, to je veliki propust hrvatskih državnih tijela koja su mu dozvolila da kod kuće godinama skuplja privatnu kolekciju strogo zaštićenih dokumenata, pa makar i preslika. Dokumenti se ne bi smjeli nalaziti kod Zagorca, jer MORH nije bio njegova privatna firma, a koliko je poznato nitko ga u Hrvatskoj nije oslobodio čuvanja bilo kakve tajne. Istovremeno, to je dovoljan dokaz da se protiv Zagorca podnesu nove kaznene prijave za neovlašteno prikupljanje dokumenata i objavljivanje njihova sadržaja koji je zaštićen određenim stupnjem tajnosti, tim više jer se, očito, dokumenti nalaze u inozemstvu.
Pored toga, ako Zagorec polaže ekskluzivno pravo na ove dokumente u kojima su navedeni detalji prodaje oružja Hrvatskoj, a neke od spomenute dokumentacije nema u Hrvatskoj, moglo bi ga se optužiti i za prikrivanje dokaza i ometanje istrage Državnog odvjetništva koje pokušava utvrditi trag novca koji je nestao iz Hrvatske. Zagorčeve prijetnje da će razotkriti od koga se nabavljalo oružje za Hrvatsku ne treba shvatiti previše dramatično, jer su tijekom posljednjih deset godina u hrvatskim i svjetskim medijima zapravo razotkriveni najveći kanali kojima je oružje stizalo u Hrvatsku.

Zasigurno, Zagorec će pokušati najviše pritisnuti austrijsku državu s objavom dokumenata koji bi navodno ukazivali na austrijsko kršenje embarga. To je već učinio u studenome prošle godine kako bi pokušao utjecati na sudsku odluku bečkog suda o izručenju. Tada je ustvrdio kako je Austrija pomogla Hrvatskoj pri osamostaljenju nabavom naoružanja. Rekao je da je Hrvatska vojska koristila snajper SSG 69 tvrtke Steyer s Hirtenbergerovim streljivom austrijske proizvodnje. Također je izjavio da je 2000. predao nadležnim hrvatskim vlastima dokumentaciju o kupnji oružja, a da se preslika dokumenata nalazi kod njegova odvjetnika. Austrijska novinska agencija APA tada je objavila izjavu vlasnika tvrtke Steyr-Mannlicher, Franza Holzschuha koji je opovrgnuo Zagorčeve tvrdnje. “Gospodin Zagorec htio je tada dogovoriti termin kod nas, ali je to u međuvremenu bilo otkazano”, rekao je Holzschuh. Glasnogovornik austrijskog ministarstva unutarnjih poslova Rudolf Gollia, rekao je da ministarstvo nije izdalo dozvolu za izvoz ratnog materijala ni u Jugoslaviju ni u Hrvatsku između 1990. i 1995. Nisu ni podnošeni zahtjevi za takvu vrstu dozvole.

Samo tjedan dana poslije tjednik News i autor teksta Kurt Koch objavili su dokumente kojima dokazuju isporuke oružja pod kodnim imenima “Hans 6”, “Hans 8”, “Hans 9” i “Hans 10” iz Austrije u Hrvatsku tijekom 1992. godine. Prema njegovim tvrdnjama vozači hrvatskog ministarstva obrane su iz Austrije preko prijelaza Ljubelj iz Slovenije u Hrvatsku isporučili ukupno 830 snajpera SSG i više od 68 tisuća komada streljiva te laserske uređaje. Također objavljeni su računi, doznake i izvadci s računa fiktivnih poduzeća u Austriji preko kojih se, kako navodi, odvijala međunarodna trgovina helikopterima i raketama za Hrvatsku. Oružje je plaćeno gotovinom, viza čekovima i putem banaka, pisao je News. Plaćanje se i kod drugih velikih poslova s naoružanjem s drugim državama odvijalo preko austrijskih banaka, kao npr. nabava ruskih helikoptera tipa “MI-8” i “MTV-1” u vrijednosti od 3,2 milijuna američkih dolara.

Tjedniku News priložen je predračun koji je potpisao tadašnji ministar obrane Gojko Šušak, zahtjev kojim je tražio financijska sredstva od Ministarstva financija te pisma kojima je njegova suradnica Biljana Sučić (danas Terezija Barbarić) naložila trima hrvatskim bankama da prebace sredstva u Austriju na račun tvrtke iz Graza pod nazivom Hemerson International Trading Company, za koju autor članka tvrdi da je bila samo izmišljen naziv za poduzeće. Još postoje potvrde o uplatama i serijskim brojevima helikoptera, te račun od 23. srpnja 1993. godine prema kojem je iznos od 3.240.000 američkih dolara prebačen na račun broj 0188-03221/00 u banci Creditanstalt-Bankverein, filijali u Grazu na adresi Griesplatz.

Iako se radilo o ruskim helikopterima, kod plaćanja je kao razlog navedeno “dijelovi konstrukcija za razrušene kuće u Republici Hrvatskoj”. Plaćeno je preko tri banke po nalogu firme RH Alan. Dakle, Zagorec je još prošle godine pokušao izvršiti pritisak na austrijsku državu kako bi austrijsko pravosuđe osiguralo da ne dođe do njegova izručenja Hrvatskoj. Međutim, nigdje se ne spominje izravno austrijska vlada i nema dokaza o njezinoj umiješanosti u kršenje embarga što ne odgovara Zagorcu.

Kad je riječ o nabavci oružja iz Argentine, bivšem predsjedniku Argentine Carlosu Menemu 8. lipnja počet će suđenje zbog krijumčarenja oružja u Ekvador i Hrvatsku u razdoblju od 1991. do 1995. godine tako da je to općepoznata stvar. Prema optužnici Menem je osumnjičen da je u periodu od 1991. do 1995. godine prodao 6500 tona oružja koje se u Ekvador i Hrvatsku prebacivalo preko Venecuele i Paname. Menem je potpisao tri ugovora prema kojima se dozvoljava isporuka pušaka, topova, haubica, raketa i streljiva. Izvoz naoružanja obavljan je u nekoliko navrata putem brodskih veza i hrvatskog brodara Croatia Linea, ali pod panamskom zastavom.

U Argentini je utovar nadzirao predstavnik Croatia Linea Ratko Mihovilović. Jedan od brodova je nakon prolaska Otrantskih vrata zaustavila talijanska policija, ali je na nagovor Austrijanaca pušten. U zadnjoj pošiljci, krajem 1994., bilo je ukupno 39 spremnika. Na hrvatskoj vojnoj paradi na Jarunu u Zagrebu 1995., dio kupljenog argentinskog oružja kao što su haubice, topovi i slično bio je prikazan javnosti, pa se već tada moglo zaključiti kako je Argentina nezakonito prodala oružje Hrvatskoj, kršeći time zabranu UN-a o izvozu oružja na područje bivše Jugoslavije.

Bivši hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u studenome 1994. posjetio je Čile i Argentinu. Tuđman je tada uručio odličje kneza Trpimira hrvatskom iseljeniku Androniku Lukšiću, a zauzvrat je od čileanske države primio Veliki križ zasluga za Čile, te su mu u kao počasnom građaninu Santiago de Chilea uručene plaketa i ključevi toga grada. Poznato je da je velika pošiljka oružja krenula iz Argentine u prosincu 1994., samo mjesec dana nakon posjeta hrvatskog predsjednika Tuđmana Argentini i Čileu. Nacionalovi izvori su rekli kako se u luci Rijeka u vrijeme dolaska brodova radilo u tri smjene.

Istovarivanje iz spremišta na kamione obavljali su radnici izvana, uglavnom prognanici, a ne zaposlenici lučke kapetanije. Otpremnicima i prijevoznicima novac je bio isplaćivan preko tršćanske banke, ali nije bio isplaćen do kraja. Procjenjuje se da je u prijevozu oružja iz Rijeke u unutrašnjost Hrvatske sudjelovalo približno 120 kamiona raznih prijevoznika. Zagorec pokušava utjecati i na Njemačku spominjući puške G3 koje proizvodi Heckler & Koch. Međutim, njemačka tvrtka nema nikakve veze s kršenjem embarga na uvoz oružja u Hrvatsku, jer su to tada bile u svijetu vrlo rasprostranjene pušake, pa ih se moglo nabaviti bilo gdje.

Isto tako, Zagorec govori o njemačkom protuoklopnom raketnom sustavu Ambrust. Premda je to njemački proizvod, Hrvatska je ovo naoružanje nabavljala također preko posrednika i trgovaca oružjem i to ne iz Njemačke već iz Singapura. Kad je riječ o zrakoplovima, helikopterima i proturaketnom sustavu S-300, ni tu nema tajni. Jedan od najvećih izvoznika oružja u Hrvatsku bila je tvrtka Zdravka Zubaka Winsley. Među najvrednijim stvarima nabavljenim preko Winsleyja su helikopteri Mi-24, zrakoplovi MIG-21 i protuzračni raketni sustav S-300, te jurišne puške Kalašnjikov 7,62 mm. Hrvatska je kupila i naručila raketni sustav S-300, pa čak i za dio raketa 5V55R za taj sustav tri puta platila transporte. Isporučeno je šest kompleta s po četiri rakete i za to je plaćeno 11,5 milijuna dolara. Zubak je pri nabavama angažirao i svoje partnere Čeha Petra Perničku i Nijemca Josefa Rothaichnera. Očito je da će se Zagorec morati prilično potruditi da kaže nešto novo o kršenju embarga na uvoz oružja u Hrvatsku, jer sve ono što najavljuje je zapravo već nekoliko puta objavljeno u različitim tiskovinama, a pored toga, nigdje se još nije, osim u argentinskom slučaju, pojavila bilo kakva optužba ili povezanost neke vlade koja bi izravno sudjelovala u kršenju embarga.

Komentiraj

Source:Eduard Šoštarić