MARIJA ČALIĆ

‘Zadovoljna sam karijerom i sretna što pjevam u Zagrebu’

BISERA VELETANLIĆ 5. STUDENOGA U LISINSKOM

Bisera Veletanlić rođena je u Sisku 1942., a odrasla je i školovala se u Zagrebu. Sa sestrom Senkom prve nastupe ostvarila je 60-ih, a tijekom 70-ih izvedbama pjesama koje su za nju pisali Arsen Dedić, Kornelije Kovač, Goran Bregović i drugi postala jedna od najpopularnijih pjevačica u Jugoslaviji. Gotovo da nijedan od tada vrlo popularnih festivala nije mogao proći bez njezina nastupa, a često je osvajala i prve nagrade. Sedam godina provela je pjevajući soul i jazz standarde u američkim klubovima po Njemačkoj. Ona je 2011. s beogradskom grupom Darkwood Dub snimila pjesmu “Nešto sasvim izvesno” s kojom je stekla novu publiku. S nećakom Vasilom Hadžimanovim, sinom njezine sestre Senke koja se udala za tada poznatog makedonskog skladatelja i pjevača Zafira Hadžimanova, već nekoliko godina nastupa širom Srbije izvodeći jazz i soul standarde i svoje najveće hitove. Vasil Hadžimanov jedan je od najcjenjenijih pijanista i jazz glazbenika danas u Srbiji. Uskoro će s njim i Gabi Novak te Matijom Dedićem nastupiti u zagrebačkoj dvorani Lisinski.

NACIONAL: Kako je moguće da nakon toliko godina pjevačke karijere te činjenice da ste odrasli u Zagrebu tek sada prvi put nastupate u Lisinskom?

To nije pitanje za mene, nego za nekoga tko se bavi organizacijom koncerata i programskim shemama u kulturnim i koncertnim ustanovama u Zagrebu. Drago mi je što ću ipak imati prilike poslije toliko godina nastupiti u Zagrebu i to u najboljem mogućem tandemu s Gabi, Matijom i Vasilom.

NACIONAL: Je li točno da niste zadovoljni svojom glazbenom karijerom i da smatrate da ste mogli napraviti puno više, ali niste imali podršku?

Zadovoljna sam svojom karijerom, što govori i činjenica da i danas aktivno nastupam, ali ne može se preskočiti to da smo svi mi koji smo živjeli i radili u zemlji koja se zvala Jugoslavija bili brutalno onesposobljeni da se bavimo našim poslom jer je sve krenulo u potpuno pogrešnom smjeru.

NACIONAL: Vrhunac vaše karijere bio je 70-ih godina, kada ste sudjelovali i često pobjeđivali na festivalima zabavne glazbe. Kako danas gledate na te festivale?

Tada su festivali bili moćne manifestacije sa sjajnim pjevačima, muzičarima i autorima. Danas su pravila drugačija.

NACIONAL: Kako se nosite s poplavom turbofolka i novih glazbenih žanrova upitne umjetničke kvalitete?

Nikako.

NACIONAL: S beogradskom grupom Darkwood Dub 2011. snimili ste pjesmu “Nešto sasvim izvesno”, zahvaljujući kojoj je velik broj mlađe publike prvi put čuo uopće za vas. Kako vam je bilo surađivati s Darkwood Dubom i jeste li bili zadovoljni uspjehom pjesme?

Bilo je to fenomenalno iskustvo. Snimili smo dvije sjajne pjesme i taj materijal promovirali na veoma uspješnoj turneji po Srbiji.

NACIONAL: Nastupate s nećakom i jazz glazbenikom Vasilom Hadžimanovim. Dolazi li na vaše koncerte mlađa publika ili publika koja je odrasla uz vaše pjesme?

Na moje koncerte dolaze svi. I mladi i stari i srednji i zbog toga sam najsretnija.

NACIONAL: Rođeni ste u Sisku, ali ste odrasli i školovali se sa sestrom Senkom u Zagrebu. Po čemu pamtite Zagreb iz tog perioda vašeg odrastanja?

Zagreb mi je ostao u najljepšoj uspomeni iz perioda mog djetinjstva. U njemu sam pohađala prvi razred osnovne škole, ali smo se nakon toga preselili u Sisak zbog tatine službe.

NACIONAL: Surađivali ste s brojnim skladateljima poput Arsena Dedića, Kornelija Kovača i Gorana Bregovića. S kim ste ostvarili najbolju suradnju, a s kim biste voljeli surađivati od skladatelja čiju glazbu poznajete i volite?

S Kornelijem i Arsenom imala sam najplodonosniju suradnju. S Kornelijem ta suradnja traje i danas. Upravo smo snimili još jednu zajedničku pjesmu “Smejem se bez smisla”. Danas bih voljela surađivati sa svakim tko posjeduje iste kvalitete kao navedeni.

NACIONAL: Jeste li razmišljali o tome da nakon uspjeha pjesme “Nešto sasvim izvesno” snimite album s glazbenicima sa scene u Srbiji, ali i regiji?

Nisam razmišljala, ali eto ideje za razmišljanje.

NACIONAL: Prije nekoliko godina u beogradskoj galeriji Singidunum predstavili ste i svoju drugu strast, a to je slikanje. Koliko vam je slikanje važno u životu?

Moje slikanje više nazivam igranje nego zaista slikanje, međutim istina je da su neke od tih igri postale istinske slike koje čak i kritičari hvale. Danas mi je slikanje neka vrsta terapije i iz tog razloga mi je jako važno.

NACIONAL: Postoji li šansa da izložite svoje slike u nekoj zagrebačkoj galeriji?

Hajde da prvo otpjevam nešto u mom rodnom gradu pa ćemo lako pričati o izložbi.

NACIONAL: U Lisinskom ćete uz Vasila nastupiti s Gabi Novak i Matijom Dedićem. Kakav program pripremate?

Program će se sastojati od pjesama koje su obilježile Gabinu i moju karijeru, uz dio autorskog programa Matije i Vasila.

Komentiraj