Za razliku od predsjednice Milanović nakon pobjede neće na Pantovčak nego u Visoku

Milanovićev prvi udar na Kolindu Grabar Kitarović: ako ona nije održala svoje obećanje tijekom prošle predsjedničke kampanje, on će svoje održati

MILANOVIĆ ŽELI POKAZATI da je predsjednica prevrtljiva osoba kojoj ne treba vjerovati i to će biti njegova stalna linija u predsjedničkoj kampanji. Za Škoru priprema drugu taktiku

Iako svojim glavnim protivnikom smatra pjevača Miroslava Škoru, a ne aktualnu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, bivši premijer, novoproglašeni predsjednički kandidat Zoran Milanović, svoj prvi udar usmjerio je upravo na nju, i to na svoj tipični sarkastični način. Riječ je o osobnom napadu, a već tim prvim svojim potezom Milanović želi pokazati da je predsjednica nekoherentna, neodgovorna osoba, čijim riječima i obećanjima ne treba vjerovati. Nacional je iz izvora bliskih Zoranu Milanoviću saznao da će on obznaniti kako će njegov prvi predsjednički potez – kada nakon pobjede na predsjedničkim izborima dođe na Pantovčak – biti preseljenje Ureda predsjednika s Pantovčaka u Visoku ulicu. Baš kako je to svojedobno glasno najavljivala sadašnja predsjednica, a potom, kada se uselila na Pantovčak, smjesta od toga odustala.

OBJAVOM TE SVOJE ODLUKE već na samom početku kampanje Milanović želi pokazati da će biti drukčiji od Kolinde Grabar-Kitarović, energičan i odlučan, sa stavom i karakterom. On odbacuje sve razloge koje je Kolinda Grabar-Kitarović iznijela kada je obrazlagala odluku da ipak ostane na Pantovčaku. Milanović smatra da je Visoka sasvim prikladna lokacija za Ured predsjednika te da su vrlo lako premostive sve navodne sigurnosne prepreke za preseljenje budućeg hrvatskog predsjednika s Pantovčaka.

Kako je doznao Nacional, Milanović je tu svoju odluku nedavno otkrio u jednom neformalnom razgovoru tijekom kojeg se osvrnuo i na poziv Kolinde Grabar-Kitarović da sljedećeg utorka prisustvuje službenom prijemu u povodu Dana državnosti u Uredu predsjednice na Pantovčaku. Izvor koji je prisustvovao tom razgovoru tvrdi da je Milanović sarkastično prokomentirao taj poziv aktualne predsjednice:

“Milanović smatra da mu tamo uopće nije mjesto jer se ionako tamo okupljaju društvena krema i establishment, a on misli da tim krugovima ne pripada. Ironično je napomenuo da na Pantovčak može doći samo kao ‘procjenitelj nekretnina’ jer je to vrijedna državna imovina koju treba staviti u neku drugu funkciju.”

MILANOVIĆ JE U JEDNOM UŽEMDRUŠTVU izjavio da je dobio pozivnicu za proslavu Dana državnosti, ali da na Pantovčak može doći jedino kao ‘procjenitelj nekrenina’ jer tu državnu imovinu treba staviti u drugu funkciju

Podsjetio je pritom na činjenicu da je njegova vlada svojedobno već donijela odluku o preseljenju predsjedničkog ureda u Visoku, u suglasju s ondašnjom željom Kolinde Grabar-Kitarović, ali je predsjednica tada nije htjela poštovati, unatoč tome što je tijekom kampanje najavila da će se preseliti upravo u Visoku. Sve naknadne izgovore kojima je pokušavala opravdati zašto je odlučila zaboraviti na svoje predizborno obećanje, Milanović je doživio kao jeftinu demagogiju. On smatra da se ona ne može izvlačiti na nepoznavanje specifičnosti tog prostora jer je tijekom svoje karijere jedno vrijeme i radila u tom prostoru.

MILANOVIĆEVA VLADA JOŠ JE PRIJE primopredaje predsjedničke dužnosti početkom 2015. donijela odluku o preseljenju Ureda predsjednika u Visoku. Bio je to provokativan potez s namjerom da se testira jedno od prvih predizbornih obećanja tada novoizabrane predsjednice. Međutim, nedugo prije primopredaje dužnosti ona se usprotivila namjeri dotadašnjeg predsjednika Ive Josipovića da ispoštuje tu odluku, navodeći da bi on time preuzeo odgovornost za ugrožavanje nacionalne sigurnosti i onemogućavanje demokratske primopredaje vlasti. Razvilo se oko toga dinamično javno prepucavanje, ali do preseljenja na koncu nije došlo. Suradnici Kolinde Grabar-Kitarović isticali su u više navrata da su za to ipak postojale brojne prepreke, prvenstveno tehničke i sigurnosne naravi, koje bi usporile primopredaju dužnosti. Čak su optužili Josipovića da bi insistiranjem na preseljenju u Visoku ugrozio osobnu sigurnost novoizabrane predsjednice, navodeći da će vrijeme pokazati kakva je stvarna pozadina tog postupka. A ona je očito bila prikazati Kolindu Grabar-Kitarović već na početku predsjedničkog mandata kao nevjerodostojnu političarku, što Milanović, naravno, smjesta želi aktualizirati. Izvori bliski Milanoviću navode da će on tijekom kampanje pokušati kontrolirati vlastiti temperament, naročito kada je u pitanju način na koji planira kritizirati Kolindu Grabar-Kitarović. No njegov prvi planirani potez uvelike to demantira. “Ne pada mu na pamet mijenjati svoj karakter, ali će barem temperament nastojati zauzdati”, rekla je jedna Milanoviću bliska osoba za Nacional.

NAKON ŠTO SE IZ VISOKE POLITIKE bacio u poslovne vode, nije značajno promijenio svoje loše mišljenje ni o Kolindi Grabar-Kitarović niti o aktualnom premijeru Andreju Plenkoviću. On smatra da je aktualna hrvatska predsjednica imala jako puno sreće u svojoj političkoj karijeri, kao i da apsolutno nema šanse dospjeti na čelo Europske komisije, o čemu se tijekom prošloga tjedna u medijima u više navrata diskutiralo. Sličnog je stava i o premijeru Plenkoviću, o kojem se javno još tijekom prošle predizborne kampanje za parlamentarne izbore već bio upitao što sa svojim svjetonazorom zapravo radi na čelu HDZ-a. Milanović smatra da Plenković nije previše udaljen od onoga za što se zalaže SDP, ali i da je zbog nedostatka hrabrosti i odlučnosti da se konfrontira s protagonistima sve brojnijih afera istaknutih članova HDZ-a, postao njihovim zarobljenikom. Milanoviću blizak izvor otkrio je da je on ovako opisao situaciju koja najbolje ocrtava poziciju u kojoj se Plenković trenutno nalazi, nakon niza afera svojih suradnika koji je pokrenut slučajem ministrice Gabrijele Žalac: “Žalac po žalac, talac.” Osim toga, isti izvor tvrdi kako Milanović misli da je za Plenkovića naročito nezgodno to što mu je upravo Milijan Brkić jako puno pomogao da dospije na čelo HDZ-a te da upravo to dovodi do njegova oklijevanja u brojnim kriznim situacijama s kojima se suočava unutar HDZ-a.

‘ŽALAC PO ŽALAC, TALAC’, tako je, prema izvoru bliskom Milanoviću, on opisao poziciju premijera Plenkovića nakon niza afera svojih suradnika pokrenutih slučajem ministrice Žalac

MILANOVIĆU BLISKI IZVORI naveli su da bivši šef SDP-a smatra da mu veća opasnost u predizbornoj utrci zapravo prijeti od Miroslava Škore nego od Kolinde Grabar-Kitarović. Međutim, Milanović je rekao da se u kampanji na Škoru neće obazirati. O njemu, također, nema baš osobito mišljenje. Naime, on nije na njega ostavio osobiti dojam tijekom svoje kratke političke karijere. Smatra da Škoro nije ostavio značajniji politički trag, da su mu rijetki nastupi u Saboru u kratkom zastupničkom mandatu bili neuvjerljivi, da su mu malobrojne intervencije u Saboru bile bojažljive te da se slično može tvrditi i za Škorin izlet u diplomaciju.

PREMA PROCJENAMA NAJUŽEG Milanovićeva kruga, njemu će za kampanju trebati maksimalno deset milijuna kuna, uz opasku da bi za uspjeh u kampanji mogao dostajati i značajno manji iznos.

“Orsat Miljenić i Nikola Jelić zasad su ključni ljudi njegove predsjedničke kampanje. Što se financiranja tiče, Milanović bi volio da ključni dio kampanje uspije financirati SDP. Još će u tom smislu voditi neke razgovore”, naveo je Milanoviću blizak izvor.

Međutim, od SDP-a on očekuje da otprilike osigura onoliko novca koliko je potrošio i za nedavne izbore za Europske parlament, odnosno oko tri milijuna kuna. Suprotno onome što sugerira veći broj medija, Milanović će pod svaku cijenu nastojati izbjeći značajnu pomoć poduzetnika i generala Ivana Čermaka, o čemu je Milanoviću blizak izvor rekao: “Njih dvojica su prijatelji, ali ga Milanović upravo zato ne želi uvlačiti u svoju kampanju. Smatra da bi mu time napravio medvjeđu uslugu, iako bi mu Čermak doista mogao znatno financijski pomoći. Ali Milanović želi neku drugu priču. Osim toga, Čermak nije jedini uspješni hrvatski poduzetnik iz naftaških krugova s kojim je Milanović u bliskim odnosima. Jedan od njih je i Vedran Runje, utjecajni menadžer u moćnom ruskom Rosnjeftu, koji uživa naklonost ruskog predsjednika Putina. Ali to nikako ne znači da će ga pokušati uvući u svoju kampanju ili graditi svoju poziciju plasiranjem tvrdnji da uživa njegovu podršku. To naprosto nije Milanovićev stil.”

U političkom smislu Milanović svakako računa na značajnu pomoć IDS-a, iako je Giovanni Sponza, predsjednik Kluba IDS – PGS u Saboru, iznio uvjete pod kojima bi najjača stranka Amsterdamske koalicije podržala Milanovićevu kandidaturu, a među kojima je najvažniji onaj koji se odnosi na suradnju SDP-a i HDZ-a u Umagu. Sponza je o tome rekao: “Logično je i jedino ispravno da se najprije SDP jasno odredi i očituje po tom pitanju. Kao drugo, s obzirom na to da je u Istri predsjednik županijskog SDP-a u koaliciji s predsjednikom istarskog HDZ-a, imamo pravo znati je li riječ o svojevrsnom pilot-projektu za potencijalnu veliku koaliciju na nacionalnoj razini”, rekao je Giovanni Sponza, dodajući da prije bilo kakve podrške očekuje jasan stav SDP-a po pitanju velike koalicije.

NAKON TOG ISTUPA MILANOVIĆ je stupio u kontakt s predsjednikom IDS-a Borisom Miletićem. Rekao mu je da mu je potrebna puna podrška kako IDS-a, tako i umaškog gradonačelnika. Milanoviću blizak izvor naveo je da bivši premijer smatra da ne može pobijediti na predsjedničkim izborima ako u Istri i u Međimurju naprosto ne pomete konkurenciju i osvoji barem 85 posto glasova. Osoba bliska Milanovićevu predizbornom timu ovako je opisala tu kalkulaciju: “Svima nam je još u sjećanju situacija u kojoj je IDS obećao Josipoviću sigurnih 70 posto glasova. Toliko su mu garantirali, ali to nije dovoljno. Iz jednostavnog razloga, jer to bi značilo da bi u Istri ili Međimurju, što su sredine naklonjene ljevici, kandidati s desnog političkog spektra osvojili barem 20 posto glasova, uz 10 posto nevažećih.”

O MIROSLAVU ŠKORI Milanović je svojim suradnicima izjavio da nije ostavio značajniji politički trag, da su mu rijetki nastupi u Saboru u kratkom mandatu bili neuvjerljivi i bojažljivi, kao i izlet u diplomaciju

MILANOVIĆ TIJEKOM KAMPANJE nema namjeru pretjerano medijski istupati, a još manje osvrtati se na medijske kritike koje su mu počele stizati već na početku kampanje, i to ne samo s desne medijske scene. Nastojat će dozirati intervjue jer smatra da bi s neumjerenim istupanjem sebe doveo u situaciju sličnu onoj u koju se bio doveo Ivo Josipović, koji je intervjue davao često, ali je zbog toga s vremenom čak i kao predsjednik države postao relativno nezanimljiv sugovornik pa su na koncu ti njegovi intervjui, smatra Milanović, bili plasirani na neprimjerenim pozicijama u medijima. Milanović se ne smatra favoritom u utrci za predsjedničku funkciju, ali to mu ne umanjuje samopouzdanje. Smatra da mu je to čak i neka vrsta prednosti, naročito jer se ranije od njega bezuvjetno očekivala pobjeda.

Više ljudi bliskih SDP-u koji su s njime imali priliku komunicirati, izjavilo je za Nacional da je Milanović prilično opušten. To su ocijenili kao njegovu prednost. Međutim, Milanoviću blizak izvor izjavio je za Nacional da se naprosto radi o njegovoj neopterećenosti: “Milanović je do zadnjeg trenutka čekao da se o svojim mogućim predsjedničkim ambicijama izjasne Ivo Josipović i Tonino Picula. Da se bilo koji od njih dvojice javio, on se ne bi gurao u predsjedničku utrku. Milanović smatra da je u politici jedino bitno da ljudima ne dosadiš, a da je on u tome uspio. Čak i ako scenarij bude takav da ne pobijedi na izborima za hrvatskog predsjednika, vjeruje da ima prostora za nastavak političkog djelovanja. Ako ne pobijedi na predsjedničkim izborima, tko kaže da ne bi mogao osvojiti vlast u Zagrebu?”


Koliko je Milanović zaradio u lobističkom biznisu i od predavanja

Milanović se u poduzetničkim vodama ponajprije bavio savjetovanjem i lobiranjem. Upravo zbog strukture svojih poslova, ne planira o njima tijekom predizborne kampanje puno govoriti. Za to postoji i jedan praktičan razlog – sa svim ključnim klijentima potpisao je ugovor o povjerljivosti, što mu ne ostavlja puno prostora za javnu diskusiju o tim pitanjima. Ali svi ostali detalji o njegovim poslovnim angažmanima uredno su dokumentirani i u svakom trenutku dostupni Poreznoj upravi.

Milanoviću bliski izvori navode da si je on isplaćivao plaću od otprilike pet tisuća kuna te da je vrlo pristojno živio od ostvarene dobiti. Međutim, još uvijek nije otplatio stambeni kredit i vozi auto za koji uredno otplaćuje rate leasinga. Dobit mu se kretala oko 500 tisuća kuna godišnje. Jedan od klijenata bila mu je velika kineska tvrtka za čije je potrebe držao predavanja većim grupama zaposlenika i menadžera. Prije no što je prihvatio taj angažman, raspitao se o tom klijentu kod nekih svojih kolega političara iz drugih zemalja za koje je znao da su imali iskustva s kineskim tvrtkama. Kinu je tijekom tog poslovnog aranžmana posjetio četiri puta. Klijent mu je platio sve putne troškove, luksuzni smještaj i honorar na razini onih koje plaća i drugim savjetnicima njegova ranga iz razvijenih zemalja zapadne Europe. Milanovića su svaki put zvali u drugu kinesku pokrajinu, a okupljenima je ponajviše govorio o situaciji u Hrvatskoj. Nakon predavanja uglavnom bi bio gost na velikim gala večerama i potom se fotografirao s brojnim prisutnima. Bio je angažiran i u Albaniji. Koncem 2017. službeno je bilo potvrđeno da je radio kao savjetnik albanskog premijera Edija Rame, koji je o tome na zajedničkoj konferenciji za novinare s europskim povjerenikom za politiku susjedstva i proširenje Johannesom Hahnom u Tirani u studenom 2017. izjavio:

Hrvatska je velika zemlja koja je primjer u regiji. Zoran je odličan prijatelj, a njegovi savjeti uvijek su dobrodošli. Hoću reći da je tako dobar prema meni, a njegovi su savjeti korisni.”

Međutim, Milanoviću bliski izvori navode da se ponajprije radilo o prijateljskom angažmanu te da je bivši šef SDP-a u Albaniji lobirao za više hrvatskih tvrtki kako bi ondje mogli započeti poslovanje. Prema tvrdnjama Milanoviću bliskih izvora, neke od tih tvrtki kasnije se prema Milanoviću nisu ponijele korektno pa su se vrlo brzo u tišini razišli. Drugim riječima, Milanović je odradio dogovoreni angažman, ali kada je došlo vrijeme za isplatu lobističkih naknada – izigrali su ga i pravili se da se ništa nije dogodilo.

Komentiraj