Vučić ne štiti ‘srpske interese’ nego pokušava zadržati Crnu Goru pod beogradskim patronatom

Srpski predsjednik navodno smiruje napetu situaciju koju je potaknulo usvajanje crnogorskog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, ali istovremeno radi i na destabilizaciji Crne Gore

Moja ključna poruka našem narodu u Crnoj Gori je da smo jedinstven narod i nećemo nikome dozvoliti da nam uništi prošlost i budućnost niti da nam satre ognjišta. Borit ćemo se istinom, ne oružjem, ne lažima kojima se oni služe. Željet ćemo razgovore s njima jer oni su naša braća, ali morat će i oni poštovati svoju braću.”

Tim riječima se predsjednik Srbije Aleksandar Vučić upustio u, na samo sebi svojstven način, još jedno smirivanje napetosti na brdovitom Balkanu, ovoga puta potaknuto usvajanjem crnogorskog Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Novi zakon je, zbog tvrdnji da predstavlja napad na Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) i ugrožavanje “srpskih svetinja”, izazvao višednevne ulične proteste u Crnoj Gori, ali i skupove podrške Srbima u Crnoj Gori održane u Beogradu, Nišu, Kruševcu, Kragujevcu. Studenti beogradskog pravnog fakulteta organizirali su 27. prosinca skup ispred Ambasade Crne Gore, smještene na najvišem katu poslovne zgrade u pješačkoj zoni, u Ulici kneza Mihaila. Sudionici prosvjeda su zgradu gađali jajima, uzvikivali su parole protiv Vučića i predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, noseći srpske zastave, ikone svetaca i slike crnogorskog vladara iz 19. stoljeća Petra Petrovića Njegoša i četničkog vojvode iz Drugog svjetskog rata Pavla Đurišića. Organizator protesta Nemanja Vučković izjavio je da vlasti u Podgorici planiraju otimati hramove SPC-a i da im “neće oprostiti što su priznali Kosovo i ušli u NATO“.

Nekoliko stotina prosvjednika je skandiralo “Milo, Šiptare, ne damo ti svetinje”, “Crna Gora i Srbija, to je jedna familija”, “Milove ustaše iz Srbije”, “Nema podjele”, “Izdaja” i ime bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića, osuđenog na doživotnu robiju zbog genocida u Srebrenici.

Iznijeli su i ambiciozne zahtjeve: sazivanje sjednica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe posvećenih crnogorskom zakonu, svođenje na minimum diplomatskih odnosa između Beograda i Podgorice, otkazivanje gostoprimstva crnogorskim diplomatima koji koriste srpske ambasade u svijetu, odluku da se ambasador Crne Gore u Beogradu Tarzan Milošević proglasi za persona non grata. Prilikom “protestne šetnje” napali su Pride info centar LGBT zajednice, uz uzvike: “Ubij pedera.”

Među prosvjednicima je bio i jedan od lidera srpske opozicije, iz pokreta Dveri, Boško Obradović, koji je nekoliko sati ranije u predvorju zgrade u kojoj je crnogorska ambasada sprejem ispisao poruku: “Milo, lopove, ne damo ti svetinje.”

U četvrtak, 2. siječnja, na sličnom prosvjedu pred crnogorskom ambasadom okupilo se nekoliko stotina navijača Crvene zvezde, poslije košarkaške utakmice protiv minhenskog Bayerna. Skup je bio sličan prethodnom “studentskom”, s tim što su navijači raketama za vatromet ciljali i pogađali crnogorsku zastavu na vrhu zgrade.

Vučić tvrdi da Beograd ne snosi krivnju jer ni u čemu nije sudjelovao u Crnoj Gori, osim što izražava brigu za srpski narod i SPC te kaže da prihvaća i da bude izdajnik jer nije poslao tenkove u Crnu Goru

U međuvremenu se oglasila “druga strana” – 88 javnih osoba iz regije u svom “Apelu” ocijenilo je da je Crna Gora izložena pokušaju destabilizacije, ugrožavanju mira, teritorijalnog integriteta, ustavnog poretka, jednakosti građana i ravnopravnosti vjerskih zajednica i za to optužilo, kao nalogodavca, vlast u Beogradu. Među potpisnicima su nekadašnji istaknuti političari s područja Jugoslavije Latinka Perović, Stipe Mesić, Milan Kučan, Budimir Lončar, Bogić Bogićević, Raif Dizdarević, Haris Silajdžić, Azem Vllasi i Ivo Vajgl, režiseri Veljko Bulajić i Dino Mustafić, košarkaški trener Bogdan Tanjević, povjesničar Ivo Goldstein, pisci Vladimir Arsenijević, Filip David i Svetislav Basara, glumac Emir Hadžihafizbegović…

Oni su konstatirali da je “strateg, pokrovitelj, logističar i naredbodavac pokušaja destabilizacije Crne Gore službeni Beograd, odnosno vlasti Srbije, SPC-a i najveće opozicijske stranke”. U apelu se tvrdi da Beograd ponovo pokušava vratiti Crnu Goru u državni okvir Srbije i spriječiti njenu konsolidaciju kao samostalne i suverene države. Crna Gora je usvajanjem Zakona o vjerskim zajednicama, koji je pripremljen u suradnji s Venecijanskom komisijom, izmijenila zakon od prije pola stoljeća i poništila Dekret regenta Aleksandra Karađorđevića iz 1920. godine, kojim je “ukinuta autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva”. Time se zaokružuje državno-pravni okvir Crne Gore. Otuda napadi velikosrpskih nacionalista na Zakon, koji je i povod za novi pokušaj državnog udara, navodi se u Apelu.

Tvrdi se da je cilj novog pokušaja destabilizacije Crne Gore zadržavanje te zemlje “pod beogradskim velikodržavnim patronatom”, što je “najsigurniji način očuvanja ideje Velike Srbije”.

Vučić je odgovorio da Beograd ne snosi krivnju jer ni u čemu nije sudjelovao u Crnoj Gori, osim što izražava brigu za srpski narod i SPC. Ako je to moj grijeh, prihvaćam ga, a prihvaćam i grijeh da sam istovremeno i izdajnik zato što nisam zaratio, jer nisam poslao tenkove prema Crnoj Gori, rekao je Vučić i izrazio želju da u ponedjeljak, 6. siječnja, kad vjernici SPC-a obilježavaju Badnji dan, ode u privatni posjet sjeveru Crne Gore, gdje većinu stanovništva čine Srbi. Vučić je izjavio da je za odlazak u Crnu Goru dobio blagoslov poglavara SPC-a patrijarha Irineja, koji je “bio sretan što misli na srpski narod”.

Iako je od prvog trenutka bilo malo vjerojatno da će Vučić zaista krenuti u Crnu Goru, on je dramatično najavio da će odluku o posjetu donijeti u sljedećih 24 do 36 sati. Zatim je, naglasivši da je “Badnji dan vrijeme za mirenje i praštanje”, vlastima u Podgorici poručio: “Nitko vam ne ugrožava neovisnost, samo nemojte uzimati srpske svetinje. Mi ne želimo ratovati i nemojte lagati svom narodu da vam je ugrožena neovisnost. Vi ste ugrozili svetinje koje nisu vaše, već pripadaju narodu i srpskoj crkvi.”

Potom je zaključio da Srbija želi najbolje moguće odnose s bratskom Crnom Gorom.

Sljedećeg jutra, u subotu, 4. siječnja, Vučić je imao novi razgovor s patrijarhom Irinejem, čiji je stav bio da se “krupni događaji” događaju u Crnoj Gori, gdje su “Srbi u velikom problemu”. To nije problem samo Crne Gore, već i Srbije, ali i šire na ovom prostoru, rekao je Irinej i izrazio nadu da će “pobijediti razum”. Uz tvrdnju da “treba stvari smiriti” i da “nema ništa protiv Crne Gore kao države”, patrijarh Irinej je poručio: “Mi smo jedan narod iako postoje ljudi koji to negiraju.” Dodao je da je narod u Crnoj Gori spreman braniti svoje svetinje. Vučić je objavio očekivanu odluku da neće ići u Crnu Goru, jer je “siguran da bi bilo izazivanja sukoba”.

“Neću sukobe, ne zato što ih se bojim, za sebe se ničega ne bojim. E, sad vam ne dam, svima vama hohštaplerima bjelosvjetskim, ne dam vam priliku da optužujete Srbiju. Evo, neću da idem”, poručio je Vučić, navodeći razloge odustajanja od ideje čiji su ciljevi bili “mirenje i praštanje”.

Vučić je izjavio da nije očekivao da će njegov namjeravani posjet izazvati crnogorske vlasti da pozovu NATO. To je dobro, jer je pokazalo kakav bijes crnogorske vlasti pokazuju prema Srbiji, ocijenio je Vučić, iako nije jasno zašto bi Podgorica uputila bilo kakav poziv NATO-u. Jer Crna Gora je članica tog saveza.

Uz tvrdnju da se sedam dana vodi međunarodna hajka na Srbiju, Vučić je naveo da se američka veleposlanica u Podgorici Judy Rising Reinke užasnula nad onim što se događalo ispred crnogorske ambasade u Beogradu i poručio joj: “Nisi užasnuta onim što se zbiva u Crnoj Gori, kad hapse ljude zato što nose srpsku trobojku? Al’ si mnogo pametna da nam soliš svu mudrost ovog svijeta ne bi li se nekome dodvorila.”

Nastavljajući izlaganje porukama u duhu pomirenja i smirivanja napetosti, sličnim onima koje su slane iz Beograda prije tri desetljeća, Vučić je izjavio da u Crnoj Gori nema nijednog važnog Srbina na nekom važnom mjestu i dodao: “Nije li zapanjujuće to što niste pitali narod kada ste priznali neovisnost Kosova?”

Upitao je i je li zapanjujuće to što su iz Crne Gore slali službene delegacije u Knin, na proslavu Oluje, da “slave što je 250.000 Srba prognano iz Hrvatske”. Vučić je rekao da gotovo 29 posto stanovništva Crne Gore čine Srbi, dok je Crnogoraca nepunih 45 posto.

“Namjera je dijela režima u Podgorici da u 2021. godini postotak Srba bude manji, da se smanjenjem srpskog korpusa proglasi država u kojoj Srbi nemaju svoju konstitutivnost, kakvu imaju svi drugi u okruženju”, izjavio je Vučić, uz tvrdnju da srpska zastava nigdje nije zabranjena.

“Smijemo je nositi u SAD-u, Francuskoj, Njemačkoj i nitko nam to ne može zabraniti ni u Crnoj Gori. Čuvat ću srpsko jedinstvo u Crnoj Gori i svuda gdje Srbi žive i neću dopustiti da srpski narod bude vreća za udaranje”, rekao je Vučić, podsjetivši na nekadašnjeg srpskog lidera Slobodana Miloševića čiji je meteorski politički uspon počeo 24. travnja 1987. godine, kada je Srbima u Kosovu Polju poručio: “Niko ne sme da vas bije!”

Srpski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić naveo je da Srbija osuđuje pokušaj paljenja crnogorske zastave u Beogradu, ali je dodao da ne prihvaća optužbe kroz izjave najistaknutijih crnogorskih državnih funkcionera “i kroz organiziranje raznih peticija onih koji su potpisivali peticije protiv srpskog naroda, gdje se odgovornost za krizu u Crnoj Gori prebacuje na službeni Beograd”.

Dačić je rekao da se iz Beograda ne potiču sukobi, već mir i dijalog, uz poruku: “Ali ako netko radi protiv interesa srpskog naroda, ne očekujete, valjda, da ćemo aplaudirati. Sve države na svijetu brane interes svog naroda, pa i Srbija.”

Naveo je da se Beograd protivi crnogorskom Zakonu o slobodi vjeroispovijesti “jer je uperen protiv prava i sloboda srpskog naroda i SPC-a u Crnoj Gori”. Prema Dačićevim riječima, Srbija ima legitimno pravo i obavezu govoriti o Srbima u Crnoj Gori, jer čine 29 posto stanovništva.

Dačić je zaključio da se ne može usporediti položaj Srba u Crnoj Gori i Crnogoraca u Srbiji, koji su “vladali Srbijom iako ih ima 0,5 posto”. Potom je Dačić pozvao Crnogorce u Srbiji da se izjasne, uz diplomatsku poruku: “Onaj koji je sve što ima stekao u Srbiji, ima obavezu ne šutjeti, barem po ovom pitanju, a oni koji podržavaju crnogorski režim po pitanju borbe protiv srpskog naroda, mislim da je veliko pitanje trebaju li i dalje imati srpsko državljanstvo.”

Vučić je optužen da je zbog jeftinih političkih bodova i sebičnih ambicija pokušao zloupotrijebiti situaciju i građane koji se bore za svoja prava, dok Dačića optužuju da je prijetio brojanjem krvnih zrnaca

Oglasila se i srpska opozicija. Lider Dveri Boško Obradović “zahvalio” je Đukanoviću što je “raskrinkao svog političkog brata Vučića” i “rasplamsao nadu” da će poslije njihova pada s vlasti “Srbija i Crna Gora ponovo biti jedna država”.

Koalicija Savez za Srbiju (SZS) osudila je “govor mržnje režima Vučića i Đukanovića”, koji “zapaljivim izjavama pokušavaju sakriti istinu da je sporni zakon usvojen uz njihov prethodni dogovor i apsolutnu suglasnost”.

Kada su se režimi u Beogradu i Podgorici suočili sa zajedničkim, mirnim i dostojanstvenim otporom ogromne većine pravoslavnih vjernika, kojima su se priključili i pripadnici drugih vjeroispovijesti, po starom scenariju iz devedesetih godina počeli su orkestrirani medijski rat, saopćio je SZS. Vučić i Đukanović optuženi su da pokušavaju “svađajući srpski i crnogorski narod, očuvati vlastitu i nekontroliranu vlast”.

Dačićeva prijetnja da će građanima Srbije prebrojavati krvna zrnca i preispitivati državljanstvo, podsjeća na najmračnija vremena, poručio je SZS, uz poziv vlastima u Podgorici da “anticivilizacijski zakon o takozvanim vjerskim slobodama neodložno stavi izvan snage i sva sporna pitanja riješi u dijalogu sa SPC-om”. Od Vučića je zatraženo da “shvati da su neraskidive povijesne veze srpskog i crnogorskog naroda važnije i jače od njegove želje i pohlepe za vlašću”.

Pokret Jedan od pet milijuna, koji duže od godinu dana svake subote organizira antivladine demonstracije u Srbiji, pružio je podršku građanima u Crnoj Gori koji prosvjeduju “kako bi sačuvali tradiciju i višestoljetne svetinje”, kao i borbu “protiv svakog sistema i pojedinca kojima je cilj napad na integritet naroda”.

Vučić je optužen da je zbog jeftinih političkih bodova i sebičnih ambicija pokušao zloupotrijebiti situaciju i građane koji se bore za svoja prava. Identična matrica režimske propagandne mašinerije primijenjena na prosvjednicima u Crnoj Gori, kao i u Srbiji, potvrđuje da su takve kampanje orkestrirane iz istog centra i vođene istom palicom, poručeno je iz Jedan od pet milijuna.

Možda je zaoštravanje odnosa između Srbije i Crne Gore zaista rezultat dogovora Beograda i Podgorice, ali je sigurno da su akteri i postupci slični onima od prije više od 30 godina, na početku raspada SFRJ – apsolutistički lideri, Crkva, nacionalistička opozicija, huligani, tvrdnje o ugroženosti manjinskih prava, jezika, zastava, vjerskih svetinja…

Na kraju tog raspada sve republike SFRJ postale su nezavisne države u postojećim granicama. S izuzetkom Srbije, koja je jedina izgubila teritorijalni integritet, a nezavisna zemlja nije postala svojom voljom, već tek nakon što se 2006. godine Podgorica odlučila odvojiti od Beograda.

Komentiraj