Priča o zelenoj ekonomiji nije samo priča o očuvanju okoliša, nego i o promišljanju o tome kakvo društvo želimo, zbog čega su znanstvenici s Instituta za društvena istraživanja pokrenuli projekt sufinanciran iz Europskog socijalnog fonda koji bi trebao doprinijeti postavljanju temelja zelenoj ekonomiji u Hrvatskoj.

Cilj projekta koji vodi grupa društvenih znanstvenika – antropologa, sociologa i filozofa, pronaći je primjere prakse zelene ekonomije u Hrvatskoj, otkriti zašto se ljudi odlučuju njima baviti, otkriti koji su motivi i vrijednosti u njihovoj pozadini i doprinose li oni osobnoj dobrobiti osoba koje su uključene u njih.

“Možemo reći kako se nalazimo u situaciji u kojoj si intenzivno režemo granu na kojoj sjedimo”, kaže Branko Ančić, voditelj EU projekta “Zelene ekonomije i dobrobit mladih: Nove paradigme u istraživanju održivosti”, koji provodi Institut za društvena istraživanja u Zagrebu uz sufinanciranje iz Europskog socijalnog fonda.

Ančić ukazuje na rad švedskog stručnjaka za održivi razvoj Johana Rockströma koji je 2009. godine sa skupinom akademika iz cijelog svijeta stvorio sustavni okvir koji treba poslužiti kao preduvjet za održivi razvoj na planetu Zemlji.

U radu je predstavljeno devet ograničenja planeta koja, ako se prekrše, dovode do nepovratnih promjena u okolišu s vrlo mogućim katastrofalnim posljedicama – to su promjena klime, kiseljenje oceana, oštećenje stratosferskog ozona, biogeokemijski ciklusi dušika i fosfora, razina gubitka bioraznolikosti, globalna upotreba slatke vode, atmosfersko opterećenje aerosolima, kemijsko zagađenje i promjene u gospodarenje zemljištem.

Pet godina kasnije, Rockström upozorava kako su prekršena četiri od devet ograničenja, no nije pesimist – “Naša poruka je pozitivna, a ne poruka sudnjeg dana”, rekao je na TED-u, programu konferencija posvećenim tehnološkim inovacijama i novim idejama, dodajući kako po prvi puta imamo okvir za “rast, iskorjenjivanje siromaštva i gladi i poboljšavanje zdravlja”.

“Kao civilizacija nikada nismo imali veći zadatak pred sobom, onaj u kojem moramo ozbiljno promisliti i promijeniti svoje društvene i ekonomske prakse”, smatra Ančić.

 

• Očekuje se da će na 35. Svjetskom kongresu geologa koji će se održati u kolovozu u Južnoafričkoj Republici struka potvrditi da se geološko razdoblje u kojem živimo nazove antropocen, kao period u kojem najznačajniji utjecaj na prirodu čini čovjek.

 

“Kako ćemo zaustaviti daljnji gubitak biološke raznolikosti, intenzivnu tropsku deforestaciju i dezertifikaciju, rapidnu klimatsku promjenu i rastuće društvene nejednakosti, pitanja su na koje moramo hitno tražiti odgovore”, dodao je.

Pojam zelene ekonomije

Jedan od odgovora na to pitanje je zelena ekonomija, fokus ovoga istraživanja.

U teoretskoj literaturi taj se pojam pojavio krajem osamdesetih godina. Grupa britanskih ekonomista iz Londonskog centra za okolišnu ekonomiju 1988. godine objavljuje izvještaj Blueprint for a Green Economy koji je predložio kako smanjiti zagađenje okoliša odgovornim politikama i planiranjem.

UNEP (Program Ujedinjenih naroda za okoliš) definira zelenu ekonomiju kao ekonomiju koja rezultira poboljšanom ljudskom dobrobiti i društvenom jednakošću, uz značajno smanjenje rizika za okoliš i daljnje okolišne degradacije.

U zelenu ekonomiju spadaju prakse poput ekološke poljoprivrede, razvoja zelene tehnologije, područja recikliranja ili upravljanja otpadom, vodnog gospodarstva i upravljanja vodom, zelene arhitekture i dizajna i njima srodne djelatnosti.

No Ančić naglašava kako priča o zelenoj ekonomiji nije samo priča o očuvanju okoliša, nego i o promišljanju o tome kakvo društvo želimo. Ona mora voditi računa o rastućoj društvenoj nejednakosti i voditi prema jačanju demokratizacije unutar samog ekonomskog sustava – “Treba razmišljati više u kategorijama ekonomije koja doprinosi dobrobiti ljudi, a ne ekonomiji kojoj je imperativ ekonomski rast, pogotovo ne ekonomski rast koji ima štetne posljedice po okoliš i daljnja društvena raslojavanja”.

Naglasak istraživanja stavili su na mlade kao jedne od ranjivijih društvenih skupina unutar koje intenzivno raste stopa nezaposlenosti. Ekonomski i ekološki gledano, ako je vjerovati prognozama znanstvenika koji govore kako će turbulencije u okolišu biti sve jače, zelena ekonomija (p)ostati će jedini put društvenog razvoja, a mladi ljudi, kao nasljednici zatečenog stanja, biti će ti koji će to stanje morati mijenjati.

Europska komisija prepoznaje velike mogućnosti koje zelena ekonomija daje mladim ljudima, zbog čega ohrabruje vlade država članica Europske unije da se usredotoče na zelenu ekonomiju kao ključnu točku svojih politika zapošljavanja. Komisija prognozira da će do 2020. godine u zelenoj ekonomiji biti stvoreno 20 milijuna poslova.

Strategija Europa 2020. prijelaz na zelenu ekonomiju vidi kao jednim od ključnih strukturnih transformacija kako bi se postigao pametan, inkluzivan i održiv razvoj.

Zelena Hrvatska

Zelena ekonomija velika je prilika i za Hrvatsku koja je nakon procesa deindustrijalizacije, započete devedesetih godina, u poziciji da promisli o novom smjeru društveno-ekonomskog razvoja, smatra Ančić.

“U tom smislu u Hrvatskoj sada imamo priliku da intenziviramo nekakve napore i orijentiramo se prema vrijednostima koje promovira zelena ekonomija”.

Hrvatska je u u siječnju po indeksu skrbi za okoliš (Environmental Performance Index – EPI) proglašena 15. državom na svijetu. EPI se izračunava na temelju aktivnosti države na dvama širokim područjima, skrbi za ljudsko zdravlje i brizi za ekosustave. Ukupno se ocjenjuju dosezi države u devet područja s više od 20 kazala.

Preciznija slika stava Hrvata o zelenoj ekonomiji bit će jasnija s rezultatima ovog istraživanja, no iz dosadašnjih radova može se pretpostaviti da će oni biti pozitivni. U jednom istraživanju u kojemu su ispitivani stavovi Hrvata o preferiranom primarnom izvoru energije njih više od 60% odabralo je Sunce (ISSP, 2001. godine), kaže Ančić i zaključuje kako možemo govoriti o plodnom tlu za razvoj zelene ekonomije u Hrvatskoj.

Projekt

U projektu osim Ančića sudjeluje antropologinja dr.sc. Lana Peternel, sociolog dr.sc. Nikola Petrović, suradnica s Instituta Ivo Pilar dr.sc. Jelena Puđak te administratorica Katarina Grbavac. Projekt ima i tri mentora – dr.sc. Mladen Domazet, dr.sc. Irena Martinović Klarić i dr.sc. Dinka Marinović Jerolimov.

Na općoj i lokalnoj društvenoj razini projekta istražit će primjeri zelene ekonomije u malom i srednjem poduzetništvu i nositelje zelene ekonomije u lokalnim akcijskim grupama (LAG-ovima) i obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (OPG-ovima).

Osim toga, u projekt je uključena komponenta mobilnosti – boravak u Engleskoj i Austriji gdje će se uspostaviti suradnja s tamošnjim znanstvenim organizacijama.

 

• Održavaju se i održavat će se uključena i razvojno orijentirana predavanja otvorena za javnost, međunarodna radionica i snimanje kratkog dokumentarnog filma koji će se osvrnuti na sam projekt i služiti kao obrazovni materijal u visokim institucijama, ali i srednjim školama.

 

Sa završetkom projekta održat će se konferencija kojoj je cilj okupiti znanstvenike iz Hrvatske i inozemstva, ali i praktičare zelene ekonomije, kako bi se stvorio forum na kojem će se moći dijeliti iskustva i pomoći sudionicima u zelenoj ekonomiji da se umreže i stvore suradnju.

U Hrvatskoj velik problem predstavlja deficitarnost istraživačkih podataka na kojima se mogu stvarati nove politike, smatra Ančić, pa će ovo istraživanje poslužiti kao odlična smjernica budućim ekonomskim politikama ako odluče krenuti u zelenom smjeru.