Skandalozno iscrtavanje kukastog križa koji je primijećen tijekom odigravanja kvalifikacijske utakmice nogometnih reprezentacija Hrvatske i Italije na poljudskom stadionu, zbog kojega hrvatskoj reprezentaciji prijete drastične sankcije UEFA-e, ozbiljno je zabrinulo vodstvo Hrvatskog nogometnog saveza, njegova predsjednika Davora Šukera, izvršnog direktora Damira Vrbanovića te, pogotovo, povjerenika za sigurnost Zorana Cvrka. Svi oni sa strepnjom iščekuju povratak Tomislava Karamarka s njegova putovanja u Kanadu, jer su iz najveće oporbene stranke dobili neslužbeni signal da više ne uživaju beskompromisnu podršku HDZ-a.

[quote_box_center]

• Za skandalozno iscrtavanje kukastog križa odgovornost bi trebao preuzeti Zoran Cvrk

• No, u HNS-u nikome ne pada na pamet tražiti njegovu ostavku

[/quote_box_center]

Tvrdi se da je i u HDZ-u odlučeno da rješavanje nagomilanih problema u hrvatskom nogometu, koji svoje ishodište imaju upravo u ponašanju vrhuške HNS-a, treba postati jedna od središnjih točaka predstojeće predizborne kampanje, iako je Karamarko u svom novom ideološki obojenom žestokom javnom istupu u Kanadi iscrtavanje svastike na poljudskom stadionu prigodno propustio komentirati. Moguće je da bi se problemi u hrvatskom nogometu nametnuli kao tema i bez sramotne splitske diverzije, s obzirom na to da će već ovog ili najkasnije idućeg tjedna, Sabor raspravljati i odlučivati o hitnim izmjenama Zakona o sportu, no “afera svastika” samo je ubrzala razvoj događaja.

Tomislav Karamarko već prije nekoliko mjeseci detaljno je upoznat sa stanjem u hrvatskom nogometu i uzrocima otvorenog rata koji traje između HNS-a s jedne te Hajduka, Dalmacije i velike većine navijačkog korpusa s druge strane. Između ostalog, o tome je razgovarao i s vodstvom udruge Naš Hajduk, koja sustavno vodi bitku za promjenu odnosa snaga unutar hrvatskog nogometa i čišćenje tog sporta od netransparentnosti i korupcije. Tvrdi se da se šef oporbe uvjerio da u samoj promjeni zakona nema spornih detalja, dok su ga članovi HDZ-a iz Splita i Dalmacije upozorili da bi daljnje čuvanje leđa vrhuški HNS-a moglo izrazito negativno utjecati na imidž te stranke na jugu države, a posljedično i na izborne rezultate.

U HDZ-u su uvjereni da će SDP pokušati iskoristiti sadašnju situaciju i početi sve učestalije upozoravati na vezu HDZ-a i HNS-a, budući da je Nogometni savez pod izravnim utjecajem te stranke i da su čak 11 od 17 članova Izvršnog odbora njeni članovi ili dužnosnici. Bude li i dalje pasivan po tom pitanju, nogomet bi mogao postati prevelik uteg za Tomislava Karamarka, a po skorašnjem glasovanju oko izmjena Zakona o sportu, bit će vidljivo je li odlučio promijeniti taktiku.

Spomenuti zakon neće donijeti revolucionarne promjene u sportu, pogotovo ne u kratkom roku, ali će dodatno oslabiti poziciju vrha HNS-a i natjerati ga da se u roku od šest mjeseci potpuno reorganizira, odnosno, smanji utjecaj Zdravka Mamića na rad Saveza. Hrvatska demokratska zajednica u početku se protivila uvrštavanju prijedloga Zakona u hitnu saborsku proceduru, no nakon toga prestala se oglašavati po tom pitanju. Kada je ministar uprave Arsen Bauk, angažiran oko izmjena Zakona, uspio slomiti otpor ministra sporta Vedrana Mornara i dobiti pozitivno mišljenje Vlade, procedura je nastavljena u saborskim odborima na kojima se HDZ-ovci nisu ni pojavili.

U Hrvatskom nogometnom savezu, po svemu sudeći, pomirili su se s činjenicom da će zakonom biti prisiljeni na promjene i shvatili su da je to najmanji mogući udarac koji mogu podnijeti. Za cijelu njihovu piramidu moći puno opasnija bila bi sve izglednija Karamarkova odluka da u predizbornoj kampanji doista iskoristi nogomet kao temu i otvoreno se distancira od vodstva HNS-a.

Šefa HDZ-a, naime, u Hrvatskom nogometnom savezu doslovce nazivaju “šefom” i zasad bespogovorno slušaju njegove naredbe: kad je Karamarko nakon sastanka sa splitskim HDZ-ovcima naredio da nogometna reprezentacija prestane bojkotirati Dalmaciju, Davor Šuker i Zdravko Mamić stvar su shvatili ozbiljno i dodijelili Splitu domaćinstvo za čak dvije utakmice, i to u roku od nekoliko sati i mimo procedure, bez odluke Izvršnog odbora. Potom je stigla kazna UEFA-e i odluka o igranju pred praznim tribinama, što je u Karamarku pobudilo ozbiljnu sumnju da je vodstvo HNS-a to isposlovalo ili barem unaprijed znalo.

Najnoviji poljudski incident sa svastikom pokazao je da će se situacija i dalje radikalizirati jer se u djelo provodi plan neformalno ujedinjenih najradikalnijih nogometnih huligana iz redova Torcide i Bad Blue Boysa, da se vodstvu HNS-a nanese što veća šteta i tako ga se pokuša prisiliti na odstupanje. Po izvorima Nacionala, u tome čak i nema velike organiziranosti ili sistema, već je takav, većini hrvatske javnosti nerazumljiv i posve neprihvatljiv, stav iskristaliziran u posljednjih godinu dana kroz rasprave na internetskim forumima i društvenim mrežama. Te radikalne grupe spremne su žrtvovati reprezentaciju i njen nastup na Europskom prvenstvu dogodine u Francuskoj, nadajući se da bi to moglo dovesti do ostavki Davora Šukera i smanjenja utjecaja Zdravka Mamića. Oni u međuvremenu počinju koristiti sve destruktivnije metode i zasad se čini da jednostavno ne postoji način da se to spriječi. Prvi nagovještaji takve destrukcije pojavili su se tijekom otvorenog pokušaja prekida utakmice između Italije i Hrvatske u Milanu, kada je teren sinkronizirano zasut desecima baklji. Iako je potom na utakmici protiv Norveške na Maksimiru zbog iznimnih mjera sigurnosti izostao dolazak i angažman radikalnog dijela navijača, svoje je odradila ‘obična’ publika skandiranjem ustaških pokliča. Na koncu, prošlog petka je s ‘akcijom svastika’ zadan novi teški, možda čak i presudni udarac.

Zasad nepoznati huligani u svojoj borbi protiv HNS-a, ne mare što usput nanose tešku sramotu kompletnom hrvatskom nogometu i samoj hrvatskoj državi. U trenutku zaključenja ovog teksta, splitska policija još uvijek tapka u mraku i ni blizu nije na tragu počiniteljima.

Splitska policija tijekom cijelog prošlog tjedna provodila je opsežne akcije osiguranja utakmice, što je uključivalo iznimno visoke mjere sigurnosti na splitskim ulicama. Oko Poljuda je aktiviran signal koji je trebao onemogućiti letenje “dronova”, na krovovima okolnih zgrada dežurali su policajci spremni spriječiti lansiranje bilo kakvih raketa prema stadionu, a u obližnjim kvartovima vladala je prava opsada. Čak je i “otvorenom” treningu reprezentacije pristup bio moguć samo s pozivnicama, a redari su temeljito pretresali čak i šestogodišnju djecu. HNS je, pak, angažirao sebi blisku zaštitarsku tvrtku.

Stadion Poljud pokriven je s 84 kamere i najnovijim nadzornim sustavom, instaliranim prije samo godinu dana, koji omogućava apsolutno zumiranje iznimno visoke rezolucije, dovoljno da se raspoznaju čak i najsitniji detalji na svakom dijelu stadiona – što uključuje jasnu identifikaciju osoba, pa čak i marku cigareta koje eventualno puše ili vrstu mobitela koji drže u ruci. Uređena je posebna kontrolna prostorija u kojoj se prikupljaju svi podaci, uključujući i snimke svih stadionskih ulaza i ostalih bitnih dijelova Poljuda, koja je pod kontrolom policije.

Problem je, međutim, u tome što postoji jedan dio stadiona koji nije dovoljno pokriven nadzornim kamerama – a to je sam travnjak. Još uvijek nije razjašnjeno na koji način su izgrednici došli u priliku iscrtati kukasti križ na samoj travi, kako su se uvukli u utrobu Poljuda i jesu li eventualno imali logističku podršku. Dosadašnja istraga sugerira da nisu, jer je svastika iscrtana dosta nepravilno i, očito, u žurbi.

DAMIR VRBANOVIĆ (LIJEVO), DAVOR ŠUKER I ZORAN CVRK (DESNO) NA KONFERENCIJI ZA MEDIJE ODRŽANOJ DAN NAKON UTAKMICE HRVATSKE I ITALIJE
FOTO: Ivo Cagalj/PIXSELL

Provedena analiza pokazala je da je za iscrtavanje kukastog križa dimenzija 11 puta 11 metara korištena poljoprivredna prskalica, uobičajeni alat u poljima, dok je kao sredstvo upotrebljen herbicid koji površinski nagriza travu i čije djelovanje nije odmah vidljivo. Unatoč tome, nisu točne informacije da je intervencija postala vidljiva tek za vrijeme utakmice protiv Italije, već je naknadnim pregledom snimki uočena i puna dva dana ranije pa se može pretpostaviti da je diverzija obavljena najvjerojatnije u utorak – što je vrlo neugodna činjenica za HNS, a prije svega povjerenika za sigurnost i “match managera” Zorana Cvrka.

On je u prvim reakcijama nakon incidenta neuvjerljivo pokušao svaliti odgovornost na klub Hajduk i lokalnu tvrtku zaduženu za održavanje travnjaka, iako je upravo on osobno preuzeo kontrolu nad stadionom u ponedjeljak, 8. svibnja, dakle puna četiri dana prije same utakmice. Dodatno, upravo je Cvrk doveo na Poljud Miljenka Sakomana, sebi bliskog šefa održavanja stadiona na Maksimiru, kako bi obavio kontrolu travnjaka. Dakle, incident sa svastikom dogodio se pod Cvrkovom nadležnošću i jednostavno ne postoji niti jedan razlog da on ne podnese ostavku ili bude smijenjen, dakako, kada bi HNS bio organizacija u kojoj se njeguju principi, profesionalna odgovornost i moralni standardi.

Još skandaloznija je činjenica koja je otkrivena u nedjelju navečer: Cvrk je priznao da je uočio kukasti križ na terenu “neposredno uoči same utakmice”, no on, kao ni itko iz HNS-a, nije zatražio da se susret prolongira za nekoliko minuta, već je odlučeno da će se šteta pokušati otkloniti tijekom poluvremena. Ako UEFA doista drastično kazni Hrvatsku, bit će to zato što je “match manager” – namjerno ili zahvaljujući svojoj nesposobnosti – osobno dopustio da sramotan prizor iz Splita bude odaslan u cijeli svijet. Drugim riječima, odlučio je da hrvatska reprezentacija igra utakmicu uz nacističku ikonografiju.

Pedesetogodišnji Zoran Cvrk predstavlja jednu od najodanijih i najvažnijih karika vrhuške Hrvatskog nogometnog saveza, i to već dulje od desetljeća pa je očito da će iz njega otići samo ako se dogodi prava i temeljita čistka.

U hrvatskom nogometu pojavio se sredinom devedesetih, još dok je bio zapovjednik specijalne policijske postrojbe Alfe, te se u početku bavio sigurnosnim aspektima organizacije nogometnih utakmica. Još od tog doba blizak je sa svojim sugrađaninom iz Osijeka, Davorom Šukerom.

U vrijeme dok je Tomislav Karamarko obavljao dužnost šefa Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS) i savjetnika tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića, Cvrk je imenovan načelnikom Stožera osiguranja predsjednika Republike. S Pantovčaka odlazi 2003. godine uz povlaštenu predsjedničku mirovinu, a potom radi i u tvrtki Soboli, čiji je jedan od suvlasnika bio upravo Tomislav Karamarko. Posao cvjeta, no njih dvojica navodno se razilaze nekoliko godina kasnije, kada se današnji predsjednik HDZ-a počinje ozbiljno aktivirati u javnoj politici, dok Zoran Cvrk profesionalizira svoj angažman u Hrvatskom nogometnom savezu. Zapamćen je kao jedan od ključnih aktera kandidature za domaćinstvo Europskog nogometnog prvenstva 2012. godine i fijaska koji je Hrvatska doživjela ne osvojivši niti jedan glas. Javnosti je poznat i po tome što je u Nacionalu detaljno opisano kako je pokušao podmititi tadašnjeg predsjednika Uprave Nacionala, Ivu Pukanića da se ne kandidira za predsjednika HNS-a nasuprot Vlatku Markoviću. U novije vrijeme Cvrk je glavni operativac u poslu sastavljanja “crnih lista” za navijače, na koje HNS stavlja apsolutno sve građane koji su prisustvovali bilo kojoj utakmici na kojoj je zabilježen neki incident, poput spomenutog pokušaja prekida susreta protiv Italije u Milanu. Tada je na popisima završilo preko tisuću ljudi, mahom bez ijednog prekršaja ili dosjea, čime su im ozbiljno narušena ustavna i građanska prava.

Zoran Cvrk prešućuje svoj ratni put: kako je Nacional otkrio još prije nekoliko godina, on je kao pripadnik JNA na samom početku rata zarobljen od Zbora narodne garde prilikom osvajanja vojarne Slatina blizu Zaboka. Kao i drugim oficirima hrvatskog porijekla, bilo mu je ponuđeno da prijeđe u ZNG, no to je odbio, a jedan od hrvatskih branitelja nazvao ga je smećem i šutnuo nogom u stražnjicu. Cvrk potom odlazi u Austriju, a tek u travnju 1992. godine po njega odlazi tadašnji zapovjednik Alfi, Vladimir Faber s još jednom ponudom za prelazak na hrvatsku stranu. Tog puta ju je prihvatio.

Neki svjedoci tvrde da se po dolasku u Zagreb sistematski iživljavao nad braniteljem koji ga je zarobio kao pripadnika JNA, toliko da je ovaj nekoliko mjeseci kasnije bio primoran napustiti službu.

Svejedno, Hrvatski nogometni savez nastavlja beskompromisno štititi Zorana Cvrka, iako je nakon incidenta sa svastikom na Facebooku javno istupio s neprimjerenim opaskama o Ranku Ostojiću i brojnim drugim javnim osobama. Slično nekritički HNS štiti i ostale svoje članove bliske vladajućem klanu. Jedan od simptomatičnih primjera jest slučaj Alojzija Šuprahe, bivšeg šefa splitskog centra SZUP-a, koji je krajem devedesetih potpisivao naloge za prisluškivanje neposlušnih ili “oporbeno nastrojenih” novinara. Šupraha je, naime, kao savjetnik za sport splitskog župana Zlatka Ževrnje lako iskoristio HDZ-ovu infrastrukturu u desecima lokalnih nogometnih klubova i postao najprije predsjednik Županijskog nogometnog saveza, a potom je obećao vjernost Davoru Šukeru i ušao u Izvršni odbor HNS-a. Prije nešto više od godinu dana on je u Dugopolju, pod utjecajem alkohola, dodjeljivao nagrade na jednoj utakmici mlađih selekcija, nakon koje je fizički nasrnuo na Marina Brbića. Predsjednik Hajduka s ozljedama je završio u bolnici, dok je Šupraha proveo noć na otrježnjenju i naknadno je nepravomoćno osuđen, ali samo za narušavanje javnog reda i mira.

Uoči susreta s Italijom predstavnici Hajduka su na sastanku kojemu je prisustvovalo devet osoba, nekoliko puta zatražili da Šupraha ne bude među malobrojnim povlaštenim uzvanicima na utakmici bez gledatelja, no HNS je ignorirao taj zahtjev i smjestio Šuprahu u prve redove svečane lože. Zato predstavnici Hajduka nisu htjeli prisustvovati utakmici. Predstavnici Hajduka uvjereni su da su u HNS-u to napravili iz inata njima, prigodno se pravdajući protokolom. Možemo pretpostaviti da će se slično prikladno objašnjenje pronaći i kada se bude objašnjavalo zašto Zoran Cvrk i dalje uživa povjerenje vrhuške HNS-a.