VOJKO BRAUT: ‘Veliki je izazov naslijediti Zlatka Komadinu, a nimalo se ne bojim opstrukcija iz vrha SDP-a’

Autor:

Petar Fabijan

Kandidat za predsjednika SDPa Primorsko-goranske županije govori zašto je uvjeren da mu podrška Zlatka Komadine neće odmoći u kampanji i zašto se ne slaže s brisanjem tisuća članova iz zagrebačkog SDP-a koje je proveo Peđa Grbin

Zamjenik župana Primorsko-goranske županije, SDP-ov Vojko Braut, na unutarstranačkim izborima za vodstvo stranke, koji se održavaju 27. studenoga, kandidirao se za predsjednika SDP-a Primorsko-goranske županije. Jedan je od dvojice kandidata za dužnost koja je 21 godinu bila u rukama Zlatka Komadine, SDP-ova seniora koji je odlučio da se neće više kandidirati za vođenje stranke jer smatra kako je došlo vrijeme da mlade snage preuzmu upravljanje sigurno najsnažnijom županijskom stranačkom organizacijom. Podršku za kandidaturu dao je upravo Vojku Brautu. Prije nego što je postao zamjenik župana, 38-godišnji Braut radio je kao odvjetnik, u stranci je od 2004. godine, a od 2005. u njoj je obnašao različite dužnosti. U prošlom mandatu bio je riječki gradski vijećnik, a u pretprošlom vijećnik u Skupštini Županije.

NACIONAL: Što vas je motiviralo na kandidaturu za čelnika SDP-a Primorsko-goranske županije?

Osnovna motivacija mi je to što vidim da SDP može više i bolje na svim razinama, pa tako i u mojoj županiji. Puno sam razgovarao sa Zlatkom Komadinom nakon što je odlučio da se više neće kandidirati za mjesto predsjednika županijske organizacije i moram reći da se nakon 17 godina u stranci osjećam spremnim za taj angažman i smatram kako imam energiju i znanje da dužnost predsjednika obavljam kvalitetno i efikasno. Osim toga, iz razgovora s članovima i građanima osjećam da imam široku podršku kako novih generacija koje tek dolaze tako i naših stranačkih veterana s velikim iskustvom. Nakon godina rada u odvjetništvu na lokalnim izborima ove godine prihvatio sam poziv župana Komadine i SDP-a da postanem zamjenik župana i smatram kako mi je dužnost da u sljedeće četiri godine ojačam organizaciju i pripremim stranku za sljedeće lokalne izbore.

NACIONAL: Što želite mijenjati, s kakvim programom izlazite pred članice i članove stranke?

Moj je program okrenuti SDP građanima i njihovim potrebama, izgraditi nove socijaldemokratske politike, posvetiti se osnaživanju naših organizacija i zaštititi pravo svakog člana da otvoreno i bez zadrške na stranačkim tijelima progovara o unutarstranačkim pitanjima i politikama, bez straha da će zbog toga biti kažnjen. Program već neko vrijeme kroz razgovore komuniciram s našim članovima i izravno i preko web stranice i društvenih mreža.

NACIONAL: Vašu kandidaturu podržao je sadašnji predsjednik županijskog SDP-a i župan Zlatko Komadina, otežava li ta podrška ili olakšava vaše izglede na unutarstranačkim izborima i u kojoj mjeri?

Meni ta podrška puno znači i uopće se ne opterećujem time kako će ona utjecati na moje izglede na unutarstranačkim izborima. Kandidat sam s iskustvom i stažom u stranci, dobro poznat članovima, s jasno artikuliranim programom i smatram da su to kriteriji prema kojima će članovi odlučivati o svom favoritu. Nisam jedan od onih koji smatraju da je baš sve prije njega bilo loše, upravo suprotno, smatram da moramo sačuvati ono dobro što smo učinili u proteklih 20 godina u svojoj županiji i da je to dobar temelj za dalju izgradnju i jačanje primorsko-goranskog SDP-a. Općenito mislim da je jedan od temeljnih problema u našoj stranci to što svako novo rukovodstvo smatra da je najpametnije, a da ono prethodno ništa nije valjalo. To nije put prema uspjehu, to je put koji vodi u podjele i slabljenje stranke. Uostalom, takav način rada nije ni socijaldemokratski.

 

‘Smatram da je odgovornost predsjednika stranke Peđe Grbina i Predsjedništva sačuvati jedinstvo stranke i saborskog kluba. To je moje demokratsko pravo kao člana stranke i nitko mi ga neće oduzeti’

 

NACIONAL: Ipak, naslijediti na toj funkciji Zlatka Komadinu, koji je „čovjek kontinuiteta“, neće biti laka zadaća. Razmišljate li o tome?

Naslijediti čovjeka koji je šest puta doveo našu stranku do pobjede na lokalnim izborima i koji je uvijek kao nositelj SDP-ovih lista pobjeđivao na parlamentarnim izborima, velika je čast, još veća odgovornost i naravno da o tome razmišljam. Zlatko Komadina je čovjek dijaloga, čovjek koji spaja ljude i smatram da je to ključ njegova političkog i osobnog uspjeha. Takvu ću, inkluzivnu politiku, nastojati i sam voditi.

NACIONAL: Kako ćete zadržati lijevi svjetonazor građana Primorsko-goranske županije i ojačati poziciju SDP-a u Rijeci i Županiji?

Građani Primorsko-goranske županije već desetljećima žive socijaldemokraciju, što se i vidi na rezultatima svih dosadašnjih izbornih ciklusa. Međutim, naši su građani zahtjevna publika, imaju visoke kriterije i nije lako ispuniti njihova očekivanja. To je dobro jer nas potiče da radimo, da se mijenjamo i prilagođavamo novim vremenima i okolnostima. Čeka nas puno posla. Prije svega, moramo građanima pokazati da smo tu zbog njih, što znači da se moramo manje baviti samima sobom, a puno više rješavanjem njihovih problema. Moramo se bolje koordinirati tako da imamo usklađene stavove oko toga kakav razvoj želimo u svojoj županiji, moramo biti glasniji u zaštiti interesa svojih građana, posebno u Gorskom kotaru i na otocima. Moramo se izboriti za to da naši poduzetnici i jedinice lokalne samouprave dobiju veći dio kolača iz europskih fondova, što nam je sad onemogućeno penalizacijom zbog indeksa razvijenosti. Ključno je da i dalje njegujemo slobodu, jednakost i tradicionalnu uključivost svog kraja, posebno kroz odgoj i obrazovanje svoje djece, što i radimo kroz uvođenje građanskog odgoja u sve naše škole.

NACIONAL: Zašto ste bolji kandidat od stranačkog kolege Ivice Lukanovića, SDP-ovca s dugim stranačkim stažom?

Prije svega, moram reći da cijenim Ivicu kao dugogodišnjeg stranačkog kolegu i mislim da je za stranku dobro kada se više kandidata natječe za čelna mjesta. Njegovu kandidaturu neću previše komentirati, jer iako se već nalazimo u finišu kampanje, još nisam vidio njegov program. Moje su prednosti vrlo jasno artikuliran program i vizija budućeg rada naše organizacije, činjenica da sa svojih 38 godina života za sobom imam 17 godina iskustva aktivnog bavljenja politikom te volje i želje da se svakoga dana aktivno bavim našom organizacijom. Ovdje želim istaknuti i svoj tim koji predvode kandidati za potpredsjednike Mario Kružić i Marko Mataja-Mafrici, ljudi koji su uvijek radili u korist naših građana i koji, za razliku od nekih drugih, nisu sudjelovali u stranačkim podjelama i izbacivanju članova.

‘Naslijediti čovjeka koji je šest puta doveo našu stranku do pobjede na lokalnim izborima i koji je uvijek kao nositelj SDP-ovih lista pobjeđivao na parlamentarnim izborima, velika je čast’, kaže Braut o Zlatku Komadini. FOTO: Petar Fabijan

NACIONAL: Kako komentirate brisanje članova stranke, osnivanje Kluba socijaldemokrata te izbacivanje istaknutih primorsko-goranskih SDP-ovaca Erika Fabijanića i Sanje Udović iz stranke?

Točno je da se ne slažem s brisanjem tisuća članova iz zagrebačkog SDP-a i drugih organizacija, kao i da smatram da je odgovornost predsjednika i Predsjedništva sačuvati jedinstvo stranke i saborskog kluba. To je moje demokratsko pravo kao člana stranke i nitko mi ga neće oduzeti. Mogu prihvatiti tezu vrha stranke da je u Zagrebu bilo ljudi koji nisu radili u interesu stranke, ali smatram da se u tom slučaju trebala utvrditi individualna odgovornost, a ostale članove i samu organizaciju zaštititi. Tim potezom nismo izgubili samo tri tisuće članova, izgubili smo tri tisuće obitelji od kojih su velika većina bili naši birači. Moramo biti svjesni da će bez jake organizacije u Zagrebu biti jako teško osvojiti vlast u državi. Što se tiče saborskog kluba, smatram da se moralo puno više raditi i razgovarati sa svim članovima Kluba, neovisno o nekim osobnim odnosima, simpatijama ili razlikama, i pod svaku cijenu izbjeći raskol. Gubitak Sanje Udović, koja je načelnica Viškova, najveće općine u Hrvatskoj, i Erika Fabijanića koji je jedan od osnivača stranke, veliki je udarac za primorsko-goranski SDP. Međutim, uvijek naglašavam da oni ostaju naši drugovi i siguran sam da će se vratiti u stranku kad se za to steknu uvjeti.

NACIONAL: Strahujete li da će Peđa Grbin opstruirati vašu kandidaturu, s obzirom na to da vrlo jasno i otvoreno govorite da se ne slažete s postupcima vodstva stranke?

Što se tiče opstrukcija, od njih ne strahujem, a o kandidatima koji podržavaju takve poteze vrha stranke konačni sud izreći će naši članovi na ovim unutarstranačkim izborima.

NACIONAL: Gdje se u SDP-u pogriješilo, radi li se raspadu stranke ili krizi koja predugo traje?

Smatram da smo još uvijek jako daleko od raspada stranke i vjerujem da neće doći do konačnog razlaza ako u vodstvu bude barem malo mudrosti. Počeci problema manifestirali su se u vrijeme dok smo obnašali vlast na državnoj razini u mandatu 2011. – 2015., kada se potpuno zanemario terenski rad s našim osnovnim organizacijama, slabo se radilo na socijaldemokratskim politikama i potpuno se izgubio aktivizam u stranci, zbog čega su nas u konačnici birači i kaznili. Osim toga, upravo na tome što smo mi nekad imali a zanemarili, nastali su neki drugi lijevi politički pokreti koji su nam sada konkurencija.

Ozbiljan sistemski problem u funkcioniranju stranke nastao je u trenutku kada se dio onih koji su izgubili parlamentarne izbore 2015. godine nije mogao pomiriti s time da netko drugi vodi stranku i stvorili su ozbiljne podjele na svim stranačkim razinama. U svakom slučaju, nakon izbora ovog vodstva propuštena je prilika, u periodu od unutarstranačkih pa do lokalnih izbora, da se radi na politikama, kadrovskoj obnovi i konsolidaciji stranke. Očito da SDP mora proći temeljitu političku i kadrovsku obnovu, ali prije svega trebaju prestati podjele i izbacivanja.

 

‘Vrijeme pomirbe na ljevici doći će kada se mi prestanemo baviti sami sobom te kad druge lijeve opcije kao što je Možemo! shvate da bez SDP-a nemaju dovoljno kadrovskog kapitala da upravljaju državom’

 

NACIONAL: Što biste vi učinili?

Što bih ja učinio? Upregnuo bih sav intelektualni kapital SDP-a i pokrenuo izradu novog programa koji treba definirati ključne ciljeve hrvatske socijaldemokracije do 2030. godine, pokušao bih dijalogom pomiriti razlike između ljudi u Klubu SDP-a i Klubu Socijaldemokrata tako da zajednički obrađuju teme i nastupaju u Saboru. Smatram da je ključno osnovati vladu u sjeni i angažirati stranačke ljude s iskustvom kako bi mogli predlagati konkretna rješenja, a ne samo kritizirati.

NACIONAL: Kažete da su zbog problema u SDP-u nastali drugi lijevi pokreti. Tko zapravo danas predstavlja ljevicu u Hrvatskoj?

I dalje vjerujem da se jedina prava ljevica u Hrvatskoj može manifestirati kroz SDP. Nažalost, problemi u našoj stranci prijete da prerastu u sistemski problem demokratskog sustava cijele države, jer kriza SDP-a nužno znači i krizu demokracije u Hrvatskoj. Naime, upravo je SDP posljednjih 30 godina bio jedina stabilna institucionalna protuteža HDZ-u te jedina politička stranka s intelektualnim, kadrovskim i organizacijskim potencijalom za vođenje države. Vrijeme je da SDP po uzoru na zapadne socijaldemokratske stranke, posebno njemački SPD, osuvremeni svoje politike tako da one odgovaraju na izazove 21. stoljeća. U tom procesu odlučnu ulogu moraju imati ljudi iz naših lokalnih organizacija jer upravo na lokalnoj razini postoje ogromno znanje i iskustvo o problemima funkcioniranja države i rješenjima za te probleme. Također, postoji niz socijaldemokratskih politika koje se provode na lokalnoj razini, a koje mogu poslužiti kao model politikama na nacionalnoj razini.

NACIONAL: Kakva je onda budućnost ljevice u nas?

Ne želim da ovo zvuči kao floskula, ali zbilja vjerujem da socijaldemokracija u budućnosti nema alternativu jer jedino ona može pružiti adekvatna rješenja za probleme današnjice kao što su klimatske promjene, sve veće raslojavanje društva, novi pojavni oblici kapitalizma koji se manifestiraju kroz nove tehnologije i ljude tretiraju kao robu kojom se trguje. Mislim da će vrijeme velike pomirbe na ljevici doći kada se mi prestanemo baviti sami sobom te kad druge lijeve opcije kao što je Možemo! shvate da bez SDP-a nemaju dovoljno kadrovskog kapitala i izbornog potencijala da upravljaju državom i većim sredinama.

‘Upravljanje pandemijom dovelo je do krize povjerenja u sustav, u kojoj se mnogi ljudi ne žele cijepiti’, rekao je Braut Nacionalovoj novinarki. FOTO: Petar Fabijan

NACIONAL: Kako komentirate aktualna zbivanja na državnoj razini i u HDZ-u te poteze premijera Andreja Plenkovića?

Mislim da se način na koji premijer vlada može okarakterizirati kroz dvije sintagme – demokratski deficit i galopirajuća centralizacija. Nažalost, čini se da premijer odgovore na sve izazove nalazi isključivo u daljnjoj centralizaciji Hrvatske, što dovodi do koncentracije odlučivanja u uskom krugu ljudi i plodno je tlo za korupciju. To se vidi kroz nedavne poteze Vlade, primjerice, nacrt zakona o izmjeni Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kojim je predviđena potpuna centralizacija zdravstvenog sustava, a da o tome uopće nije konzultirana šira stručna javnost ni regionalne samouprave, a vidi se i kroz afere u kojima su se našli bivša ministrica Žalac i ravnatelj SAFU-a. Međutim, očito nema razloga da se to promijeni jer je rejting HDZ-a, unatoč svim aferama, stabilan. To je porazno jer znači da su se građani jednostavno pomirili s takvim načinom rada i kadroviranja. Upravo zato smatram da posao opozicije nije samo vikati: korupcija, korupcija! Građani traže od nas da kritici pristupimo konstruktivno i jasno pokažemo što bismo mi to i kako drugačije radili.

NACIONAL: Koliko se takav način vladanja ogleda u upravljanju koronakrizom?

Upravo se demokratski deficit o kojem sam prije govorio manifestira kroz upravljanje pandemijom, gdje Stožer često donosi odluke bez zakonske podloge i mimo demokratskih užanci. Pa upravo smo mi u samoupravama i poslodavci svjedočili tome kako se donose odluke i nameću obveze od danas do sutra, bez vremena za prilagodbu i bez ikakvih konzultacija. Naravno da sam svjestan da krizne situacije zahtijevaju krizno upravljanje, ali krizno upravljanje ne smije biti čista improvizacija. Tu moram reći i kako sam duboko uvjeren da je upravo takvo upravljanje pandemijom dovelo do krize povjerenja u sustav i do situacije u kojoj se mnogi ljudi ne žele cijepiti.

NACIONAL: Po struci ste pravnik, radili ste kao odvjetnik, kakvim ocjenjujete stanje u hrvatskom pravosuđu?

Više nije nikakva vijest da je stanje u pravosuđu loše. Najbolji su pokazatelji toga koliko je državi stalo do pravosudnog sustava stanje sudskih zgrada i uvjeti rada pravosudnih djelatnika. Radi se o zapuštenom i ozbiljno poljuljanom sustavu i čini mi se da neki imaju interes da tako i ostane. Neovisno o tome radi li se o kaznenom ili građanskom postupku, najveći problemi su, bez sumnje, duljina trajanja postupka i kvaliteta odluka koje se donose. Moj je stav da se to ne rješava, odnosno, da nema volje da se to riješi. Kad se dogodi nekakav skandal, država to “rješava” tako što mijenja propise i zagušuje sustav prenormiranjem. Ili, još gore, tako da se određeni odnosi izuzimaju iz sudske nadležnosti i prenose u nadležnost upravnih tijela, što je, u najmanju ruku, s ustavnopravnog gledišta sporno. Ako me pitate što poduzeti, mogu vam odgovoriti u dvije rečenice. Treba uložiti višestruko veća sredstva u pravosuđe. Također, sustav treba otvoriti tako da se iskusnim odvjetnicima i pravnicima omogući da ulaze izravno u sustav bez da ih se ograničava obvezom pohađanja državne škole za pravosudne dužnosnike i ostalim birokratskim zaprekama. To bi bio dobar početak.

 

‘Rezultat sukoba između predsjednika s jedne strane i premijera, odnosno njegovih ministara, s druge, samo je dodatan pad povjerenja građana u državu i njezine institucije’

 

NACIONAL: O sukobu premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića mnogo je rečeno. Što mislite, kakve su ili će tek biti posljedice takvog odnosa dvojice najvažnijih političara u državi?

Čini mi se da je jedini rezultat takvih sukoba između predsjednika s jedne strane i premijera, odnosno njegovih ministara, s druge, samo dodatan pad povjerenja naših građana u državu i njezine institucije, a razina tog povjerenja ionako je na niskoj razini.

Shvaćam namjeru predsjednika Milanovića da svojim istupima ukazuje na nepravilnosti i apsurdnosti u sustavu, međutim, ne mogu reći da podržavam takav način javne komunikacije ni s jedne ni s druge strane. Ljudima je možda zabavno pratiti kako se predsjednik i premijer javno prepucavaju i vrijeđaju, ali je pitanje što zapravo korisno ostane nakon toga. Uvijek kažem da se uopće ne čudim što građani ne cijene političare, jer kako da nas građani cijene kada mi jedni prema drugima nastupamo bez imalo poštovanja. Ovdje je stvar još ozbiljnija jer se ne radi o iskazivanju poštovanja osobama, već o pitanju poštovanja prema dvjema od triju najviših institucija ove države – predsjedniku i premijeru. Govoru ulice nije mjesto u javnom prostoru, stavovi se i primjereno mogu jasno i snažno artikulirati.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.