Ususret NATO-ovu summitu u Madridu 29. i 30. lipnja, na kojem će jedna od glavnih tema biti i aktualni rat u Ukrajini uzrokovan ruskom invazijom na tu drugu po veličini europsku zemlju, razgovarali smo s Vlatkom Cvrtilom, nekadašnjim savjetnikom za obranu i nacionalnu sigurnost predsjednika Mesića, a danas rektorom na privatnom zagrebačkom sveučilištu VERN. Cvrtila, sveučilišni profesor i politolog specijaliziran za sigurnosna pitanja, došao je na VERN neposredno nakon što mu je završio mandat dekana na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a u razgovoru za Nacional ocijenio je da će rat u Ukrajini dugo trajati, ali i da će ekonomski iscrpljivati ne samo Ukrajinu i Rusiju nego i Europsku uniju. Prema njegovim riječima, Bruxelles očito nije svjestan konfliktnih potencijala i u regiji jugoistočne Europe u kojoj je Hrvatska. Naglasivši da je u sadašnjoj situaciji „posve jasno da će Rusija svoje veze prema nekim državama i vladama na Balkanu koristiti kako bi otežavala eurointegracijske procese“, ocijenio je da je u hrvatskom susjedstvu „jako složena situacija“ i da „može doći do poremećaja s kojima se Europska unija opet neće znati nositi“. U razgovoru za Nacional Cvrtila se osvrnuo i na aktualnu javnu polemiku između predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića.

NACIONAL: Kako komentirate optužbe HDZ-a na račun predsjednika Zorana Milanovića, a djelomice i dvojice njegovih prethodnika Ive Josipovića i Stjepana Mesića, kojem ste bili savjetnik za obranu, da rade za nekog drugog? Taj netko drugi za koga navodno rade, prema tom narativu premijera Plenkovića i HDZ-a, trebali bi biti Rusi?

Ruska agresija na Ukrajinu odredila je glavne narative Zapada prema kojima se određuju i rasprave i interpretacije onoga što se tamo događa, odnosno onoga što je do toga dovelo. Uobičajeno je da u sličnim okolnostima nema previše prostora za temeljitiju raspravu o tim pitanjima, pa se svaki stav koji odudara od glavnih narativa može interpretirati kao suprotan i time neprimjeren trenutnoj situaciji. To je jedna strana medalje. Druga je da u našoj političkoj stvarnosti glavni politički akteri koriste svaku priliku za ozbiljne optužbe, bez obzira na to koliko one jesu točne, pa me ne čude takve kvalifikacije koje zapravo nemaju neki čvrsti temelj, ali su prigodne zbog političke dinamike koja se trenutno odvija između predsjednika i premijera. Predsjednik “tuče teškom artiljerijom” odgovornosti za status i sudbinu Hrvata u BiH, a premijer i HDZ njega da je “ruski igrač”. U biti, sve je to daleko od istine.

‘Predsjednik ‘tuče teškom artiljerijom’ odgovornosti za status i sudbinu Hrvata u BiH, a premijer i HDZ njega da je ‘ruski igrač’. U biti, sve je to daleko od istine’, smatra Vlatko Cvrtila. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Kako se drugačije može govoriti o ratu u Ukrajini?

Ukrajina je sada žrtva brutalne agresije i logično je da smo na njenoj strani. Ipak treba kazati da bi za razumijevanje cjelokupne situacije trebalo analizirati odnose Rusije i Ukrajine prije i poslije aneksije Krima, kao i odnose Rusije i SAD-a od raspada hladnoratovskog poretka. Primjerice, Zapad je propustio šansu drugačije postupati prema Rusiji kad je anektirala Krim, a Ukrajina je potpisala neke sporazume koje nije ispunila.

NACIONAL: Mislite li tu na dva sporazuma iz Minska? Tko su bili potpisnici tih sporazuma?

Sporazume Minsk 1 i Minsk 2 potpisali su ukrajinski i ruski predsjednik, njemačka kancelarka Merkel i francuski predsjednik Hollande. Ukrajina je preuzela određene obveze, a te obveze nisu ispunjavane predviđenom dinamikom.

NACIONAL: Postoji li racionalno utemeljenje ukrajinske odluke da ne implementira sporazume iz Minska?

Ukrajina je te sporazume potpisala kada je na istoku zemlje u vojnom smislu stajala jako loše. Dakle, tada je Ukrajina i pod pritiskom saveznika iz Europe prihvatila te sporazume iz Minska kako bi se zaustavili oružani sukobi. Tada SAD nije bio posebno angažiran u tom procesu, ali je bio prisutan na druge načine. Govorim o Sporazumu Minsk 2 iz 2015. godine. Izostanak implementacije Sporazuma bio je logičan s obzirom na ukrajinsku unutarnju političku situaciju. Nije postojala politička volja da se određene stvari odrade, a i ukupna javnost nije baš bila sklona davanju bilo kakvih koncesija odmetnutim pokrajinama Donjeck i Luhansk koje su, temeljem sporazuma Minsk 2, trebale dobiti visoku razinu kulturne, ali i političke autonomije.

NACIONAL: Je li smisao tih političkih autonomija dviju pokrajina bio onemogućiti Kijevu, dakle, središnjoj vlasti, da donese odluku o pristupanju Ukrajine u NATO?

Gledajući na taj sporazum s pozicije ruskih ambicija, cilj je bio Ukrajinu dugoročno vezati uz Rusiju kako ne bi mogla donositi političke odluke o priključenju NATO-u, ali i o priključenju Europskoj uniji. Visoka razina političke autonomije tih dviju pokrajina trebala je biti politički alat Vladimira Putina i Kremlja da onemogući ikakve političke pomake Ukrajine prema zapadu. Ovdje treba govoriti i o ciljevima europskih jamaca tog sporazuma čiji su ciljevi bili izbjeći daljnje konfrontacije između Rusije i Ukrajine, u čemu se, kao što svjedočimo, nije uspjelo.

NACIONAL: Kako se Hrvatska odnosila prema svojim sporazumima potpisanima tijekom Domovinskog rata?

Tijekom Domovinskog rata Hrvatska je cijelo vrijeme, dijelom i zbog pritiska EU-a i SAD-a, pregovarala s predstavnicima tzv. SAO Krajine u Republici Hrvatskoj. Iz tih pregovora proizašao je i sporazum Z4 koji je podrazumijevao skoro pa državu u državi. Nakon što je propao Z4, Hrvatska je opravdano pokrenula vojne akcije Bljesak i Oluju da bi uspostavila kontrolu nad svojim teritorijem. Tada je Hrvatska imala vojnu snagu i zamah da osvoji i istočnu Slavoniju, ali nije krenula u tu akciju, već smo prihvatili mirnu reintegraciju. Takvi sporazumi su uvijek veliki kompromisi, koji imaju za cilj prekinuti ratovanje i sačuvati ljudske živote, a dugoročno dovode do mira i stabilnosti. U tom trenutku predsjednik Tuđman je vodio mudru politiku bez obzira na to što je zbog toga trpio kritike. Istočna Slavonija i Prevlaka među najuspješnijim su mirovnim operacijama UN-a, koje su završile sporazumima bez konfliktnih potencijala.

‘U geopolitičkom narativu Kremlja uvijek se isticalo širenje NATO-a prema Ruskoj Federaciji kao element njihove sigurnosne ugroze, a nikada se nije govorilo o Europskoj uniji kao sigurnosnoj ugrozi’

NACIONAL: Kažete da na hrvatskoj granici s Crnom Gorom nema konfliktnog potencijala, ali ima li ga na morskoj granici sa Slovenijom u Savudrijskoj vali?

Mislim da više ni tamo nema konfliktnog potencijala. Treba riješiti još neke detalje u kopnenom dijelu te granice, a jurisdikcija na moru nije nešto što bi trebalo biti kamen spoticanja između Slovenije i Hrvatske u budućnosti.

NACIONAL: Kako će se prošlotjedno davanje statusa kandidata za članstvo u EU-u Ukrajini i Moldaviji odraziti na sigurnosnu situaciju u crnomorskoj regiji? Može li to dati poticaj Ruskoj Federaciji da osim invazije u Ukrajini krene i prema Pridnjestrovlju u Moldaviji, odcijepljenoj moldavskoj pokrajini s ruskom manjinom?

U geopolitičkom narativu Kremlja uvijek se isticalo širenje NATO-a prema Ruskoj Federaciji kao element njihove sigurnosne ugroze, a nikada se nije govorilo o Europskoj uniji kao sigurnosnoj ugrozi. Kada se govorilo i o kandidaturi Ukrajine za ulazak u Europsku uniju, Putin je rekao da on nema ništa protiv toga da Ukrajina uđe u EU. Ukrajina vjerojatno ne bi postala tako skoro kandidat da nema ruske agresije na Ukrajinu. Europska unija nikada nije davala status kandidata nijednoj državi koja je bila u ratu. Sada su specifične okolnosti i isto znači za Moldaviju. Ona je dobila status kandidata u situaciji kada je dio njenog teritorija, Pridnjestrovlje, odmetnuto uz potporu nekadašnje 14. brigade bivšeg Sovjetskog Saveza, koja se danas popunjava lokalnim stanovništvom. U Pridnjestrovlju je ostao dio sovjetske vojne infrastrukture i dio sovjetskih vojnika iako je prošlo više od 30 godina od raspada nekadašnjeg Sovjetskog Saveza. Ta postrojba se spominjala u kontekstu mogućeg ruskog napada na Odesu, koja bi potencijalno mogla održavati jedan od pravaca tog ruskog napada.

NACIONAL: Koliko ta kandidatura za članstvo u EU-u pomaže Moldaviji u slučaju ruske invazije?

Ta kandidatura za članstvo u EU-u Moldaviji ne znači neku posebnu zaštitu osim što je jaka politička poruka Putinu, ali i politička poruka Moldaviji da nije zaboravljena te da se podržava njezin europski put.

NACIONAL: U kontekstu davanja kandidature Ukrajini i Moldaviji, kako gledate na odnos Europske unije prema Zapadnom Balkanu, posebno prema Bosni i Hercegovini, koja nije dobila takav status unatoč činjenici da i tu postoje konfliktni potencijali?

Zapadni Balkan već je dugo zaboravljen, ali odgovornost za to je na objema stranama. Dvije države Zapadnog Balkana, Crna Gora i Srbija, u pregovorima su za ulazak u Europsku uniju, a Albanija i Sjeverna Makedonija trebaju započeti pregovore. Te države su istodobno zarobljenici europskog zamora proširenjem i svojih unutarnjih političkih zastoja. Albanija ne može početi pregovore jer mora riješiti problem korupcije i kriminala, a Sjeverna Makedonija zbog blokade nametnute od Bugarske. Sad je očito da bez obzira na to tko je na vlasti u Bugarskoj, oni imaju zahtjeve prema Sjevernoj Makedoniji koji su njoj neprihvatljivi. Nekada nismo razumjeli grčke razloge za blokadu Sjeverne Makedonije, a danas ne razumijemo bugarske razloge za sličnu blokadu. Europska unija se nije bavila puno Zapadnim Balkanom računajući da je dovoljna postojeća razina stabilnosti. Bruxelles očito nije svjestan konfliktnih potencijala koji još uvijek egzistiraju na Zapadnom Balkanu. U sadašnjoj situaciji posve je jasno da će Rusija svoje veze prema nekim državama i vladama na Balkanu koristiti kako bi otežavala eurointegracijske procese. Rekao bih da je u našem susjedstvu jako složena situacija i može doći do poremećaja s kojima se Europska unija opet neće znati nositi.

‘Velika je solidarnost prema žrtvi rata, a to je Ukrajina. Ali ako rat bude dugo trajao, a mi ćemo osjećati ekonomske posljedice tog rata, onda će ta solidarnost slabjeti’, smatra Vlatko Cvrtila. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Je li sada na djelu i iscrtavanje novog međunarodnog poretka u odnosu na poredak uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata?

To je točno, ali stari međunarodni poredak se nije raspao sada, nego se to dogodilo 2014. godine kada je Rusija anektirala Krim. Rusi se danas pozivaju na neovisnost Kosova kao pravnu osnovu za samostalnost, a potom i aneksiju Krima. Ruska politika, međutim, u ovom slučaju skače sama sebi u usta. U međuvremenu Kremlj je osporavao pravo Kosova na samostalnost, a sada se poziva na taj primjer kao ključni argument nakon aneksije Krima. Vladimir Putin je rekao da je pročitao sve dokumente i pravne interpretacije kosovskog slučaja i da upravo na kosovskom slučaju postoji opravdanje za ono što se dogodilo na Krimu, ali i u Donbasu na istoku Ukrajine. Globalni poredak nakon hladnog rata bio je obilježen globalnim geopolitičkim, ali i ekonomskim i trgovinskim interesima velikih i malih država. Mi sada imamo visoku razinu geopolitičkog suparništva među velikim silama koje lako može prerasti u otvorena neprijateljstva, što znači visoku razinu konfliktnih potencijala u svijetu. A takvi uvjeti ne odgovaraju globalizaciji i globalnoj trgovini. Razdoblje ugodne geopolitičke i gospodarske trgovine je iza nas.

NACIONAL: Vodi li se u Ukrajini zapravo proxy, posrednički rat između SAD-a i Ruske Federacije?

U Ukrajini je sada na djelu neka vrsta posredničkog, proxy rata u kojem se svijet dijeli na one koji podržavaju Ukrajinu i one koji je ne podržavaju. Možemo slobodno reći da je to posrednički rat između Rusije i SAD-a. Ovo nije lokalna kriza između Ukrajine i Rusije, nego globalna kriza između Rusije i SAD-a. Prema teoriji ofenzivnog realizma, ako želite oslabiti suparničku veliku silu koja smeta vašim interesima, najbolje je pronaći mjesto i državu koja će protivničku veliku silu uvući u rat da u njemu iskrvari, a da ti ostvariš konkretan dobitak bez vlastitih ljudskih žrtava. Nakon izvjesnog vremena Rusija više neće biti u vojnom i političkom smislu jaka sila koja može diktirati uvjete u svojem okruženju i međunarodnom poretku i cilj će tako biti postignut. Gdje je opasnost takvog raspleta? Opasnost je u tome da Rusija ode u politički zagrljaj Kini, što će još više ojačati konfliktne potencijale između velikih sila.

NACIONAL: U čemu je opasnost takvog geopolitičkog zagrljaja Rusije i Kine?

Ako Rusija i Kina naprave veliku političku, ekonomsku i vojnu koaliciju, ostatak svijeta imat će problem. Primjerice, one bi mogle jačati svoje ekonomske i političke veze s državama iz skupine BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika) te s drugim velikim i regionalno strateški važnim državama s ciljem podjele interesnih zona i jačanja otpora zapadnom utjecaju u svijetu. Slijedom toga, mogli bismo se naći u situaciji nove podjele svijeta. Postoji veliki dio svijeta, koji nije pokriven američkim ili zapadnim interesima. Trenutno smo fokusirani samo na situaciju u Ukrajini, ali u pozadini je globalna geopolitička igra u kojoj u SAD-u pozorno prate što Kina radi, što će napraviti, kakvi će biti politički pomaci u samoj Kini te kakvi su njezini budući potezi u indo-pacifičkom prostoru.

NACIONAL: Europska unija zbog sankcija Rusiji odustaje od nabave ruske nafte, ali i jeftinog ruskog plina. Ruski Gazprom je, međutim, pronašao nove potrošače u dvjema najmnogoljudnijim državama svijeta Kini i Indiji. Imaju li te sankcije ikakav učinak s obzirom na to da se rubalj, ruska valuta, i dalje dobro drži na tečajnim listama?

Sankcije Ruskoj Federaciji poremetile su odnose u globalnoj ekonomiji, posebno u opskrbi energentima, a čini se da su malo naštetile i ruskoj ekonomiji, ali nisu utjecale na ruske geopolitičke i ratne ambicije u Ukrajini. Ako gledamo konkretne posljedice sankcija, onda će najveće posljedice imati Ukrajina, a nakon toga Europska unija, pa tek onda Rusija. Dakle, Europska unija, koja je uvela sankcije protiv Rusije, možda će u određenom trenutku imati veće štete nego što će ih imati ruska ekonomija. Paradoksalno je da je Europska unija uvela sankcije Ruskoj Federaciji, ali je uplatila skoro 100 milijardi eura za plin i naftu uvezene iz Rusije. Dali smo više novca Rusiji plaćajući energente nego što se dalo Ukrajini kroz humanitarnu i vojnu pomoć.

‘Europska unija nije se puno bavila Zapadnim Balkanom računajući da je dovoljna postojeća razina stabilnosti. Bruxelles očito nije svjestan konfliktnih potencijala koji još uvijek egzistiraju na Zapadnom Balkanu’

NACIONAL: Kako će Europska unija nadomjestiti ruski plin i naftu?

Europska unija mora tražiti alternativu, ali u uvjetima visokih cijena energenata nijedna od tih alternativa neće imati iste učinke na europsku ekonomiju kao u vrijeme neometane opskrbe ruskim plinom. Mora se graditi i nova infrastruktura za ukapljeni plin, jer plin više neće dolaziti plinovodima, a morat će se graditi i nove distributivne mreže. Neke ekonomske grane bit će ozbiljno ugrožene, kao što je kemijska industrija koja je jako ovisna o plinu. Europska unija će imati ozbiljne posljedice uključujući inflaciju, stagnaciju i recesiju i opet se našla u jednoj kriznoj situaciji. Krizne situacije događat će se i u drugim dijelovima svijeta, jer osim što imamo krizu energije, imamo i krizu hrane. Rusija i Ukrajina zajedno na svjetsko tržište izvoze više od 30 posto žitarica, a sama Ukrajina izvozi 46 posto uljarica. Neke afričke države imat će ozbiljne probleme s prehranjivanjem svog stanovništva. Već ove, ali posebno sljedeće godine događat će se ozbiljne političke i ekonomske krize u nekim dijelovima Afrike, koje će potaknuti brojne migracijske procese prema Europi.

NACIONAL: Izvoz hrane iz Ukrajine i Rusije onemogućen je Crnim morem zbog plutajućih mina koje su postavili Ukrajinci. Može li se taj morski put deminirati radi opskrbe hranom u svijetu?

Nemogućnost izvoza žitarica Crnim morem izravna je posljedica rata u Ukrajini. Govori se da u ukrajinskim silosima postoji 40 posto prošlogodišnjeg žita, koje je trebalo biti izvezeno. Sada je pitanje hoće li se u ovim ratnim okolnostima moći obaviti nova žetva. Ne samo da će biti nedostatak prošlogodišnje, nego će se pojaviti i nedostatak ovogodišnje žetve. Taj će problem biti sljedeće dvije, tri godine dok se ne stabilizira situacija. Kad je riječ o minama u Crnom moru, zna se zbog čega su one postavljene. U ratnim planovima Rusije bila je planirana pomorska invazija na Odesu i prateći kopneni napad, a tako bi se Ukrajini onemogućio izlazak na Crno more pa bi prestala bi biti pomorska zemlja. Azovsko more je pod potpunom kontrolom Rusije, kao i Krim, pa ako bi se još okupirala Odesa, Ukrajina više ne bi imala izlaz na more i postala bi zatvorena država kao što je i Moldavija.

NACIONAL: Postoji li uopće rješenje za tu situaciju? Ugroženo je snabdijevanje hranom na globalnoj razini.

Rusi su rekli da oni ne sprječavaju ukrajinski izvoz, ali da Ukrajinci moraju razminirati pristupe svojim lukama te da zapad ukine sankcije, pa će Rusija omogućiti izvoz ukrajinskih žitarica preko Crnog mora. Ukrajinci neće baš tako skoro pristupiti razminiravanju jer se boje da će Rusi to iskoristiti za napad na Odesu. Rusija će, prema dostupnim informacijama, ove godine imati jako dobru žetvu, ali će izvoz biti ograničen zbog sankcija. To znači da jedan dio svijeta neće imati na raspolaganju onu količinu hrane koja im je potrebna, a zbog toga bi se mogli suočiti s novim vrlo nepovoljnim posljedicama.

NACIONAL: Sir Patrick Sanders, general koji je preuzeo zapovjedništvo britanske vojske, upozorio je prije 10 dana svoje vojnike i časnike da su „generacija koja mora pripremiti vojsku da se još jednom bori u Europi“ jer ruska invazija na Ukrajinu narušava globalnu stabilnost. Jesu li Europa i svijet pred vratima novog velikog rata ili je, sudeći već i po dosadašnjim posljedicama, treći svjetski rat već počeo?

Uz rusku agresiju na Ukrajinu vezuju se strahovi da bi se taj rat mogao proširiti ponajprije na baltičke zemlje. Treba biti oprezan s tezom o velikom svjetskom sukobu, ali da je agresija Rusije na Ukrajinu izazvala tektonske promjene u svijetu i da je na djelu novo svrstavanje u blokove, to je točno. Razina neprijateljstva je trenutno vrlo visoka i može voditi prema još većim krizama. Međutim, nismo još došli do granice kad ne postoje druga sredstva osim ratnog sukoba. Rusija i Zapad trenutno se nalaze u sukobu koji se ne vodi vojnim sredstvima, ali se vodi i vodit će se ne-vojnim sredstvima kao što su hrana, opskrbni lanci, energenti, politički utjecaji u pojedinim regijama, podržavanje političkih prevrata i slično. Može se reći da je svijet u nekakvom novom obliku globalnog sukobljavanja koje nije rat, ali postoji visoka razina suparništva i neprijateljstva.

‘Nismo još došli do granice na kojoj ne postoje druga sredstva osim ratnog sukoba. Rusija i Zapad trenutno su u sukobu koji se ne vodi vojnim sredstvima, ali se vodi i vodit će se ne-vojnim sredstvima’

NACIONAL: Kada možemo očekivati završetak rata u Ukrajini?

U interesu je Europske unije da se što prije uđe u prostor izvjesnosti. To znači prekid sukoba i neku vrstu dogovora. Europska unija tu može jako malo napraviti. Kao što sam ranije rekao, to nije sukob između Rusije i Ukrajine. Kada je Putin planirao avanturu u Ukrajini, sigurno je računao na nejedinstvo Zapada, a posebno unutar EU-a. SAD je puno učinio na tome da se ipak postigne jedinstvo informirajući dovoljno rano europske saveznike o Putinovim namjerama. Rat neće tako brzo završiti jer Putinu odgovara dugotrajni rat kojim će potpuno promijeniti geopolitičku sliku Europe, ali i utjecati na formiranje novog globalnog poretka sa smanjenim utjecajem SAD-a. Pored toga, posljedica tog rata je da je Europska unija ostala bez strateške samostalnosti. Ojačat će se NATO, koji je uvijek bio pod kontrolom SAD-a, a neće se jačati obrana u okviru Europske unije. Sve želje Europske unije da ojača svoju obranu i postane strateški akter pale su u vodu. Plus će Europska unija imati velike ekonomske posljedice tako da će EU sve više ovisiti o energentima iz SAD-a, odnosno država koje su na ovaj ili onaj način ovisne o SAD-u. Skupi ukapljeni plin uvozit će se iz Amerike, a SAD će jamčiti i osiguravati transportne puteve nafte i plina.

NACIONAL: Kažete da je ruski predsjednik Putin računao na nejedinstvo Zapada, ali se u tome ipak prevario.

Nejedinstvo se nije dogodilo, dobrim dijelom zbog pravovremenog djelovanja SAD-a, ali kako bude rat odmicao, nejedinstvo će biti sve veće. Kao što vidimo, najnovije sankcije koje su uključivale energente, podijelile su EU i uključile neke kompromise koji Rusiji više koriste nego štete. Kad već nije uspio u početnom dijelu sukoba podijeliti EU, Putinu je jasno da će dugotrajni sukob izazvati s vremenom dublje podjele na Zapadu. Računa s tim da će javnost vršiti sve veći pritisak na političke aktere kako se ekonomska situacija u nekim državama EU-a bude pogoršavala. Posljedice će biti visoka inflacija, recesija, gubitak radnih mjesta, socijalni nemiri, možda i promjene političkih paradigmi, odnosno dolazak na vlast onih koji će imati drugačije mišljenje o tom ratu i odnosu prema Rusiji. Rat se neće zaustaviti tako da netko prisili Ukrajinu da pregovara s Putinom i potpiše nešto što opet neće biti u stanju ispuniti. Dugotrajnost sukoba strategija je Rusije, a situacija se može promijeniti samo tako da Rusija promijeni svoje geopolitičke ambicije. Je li to moguće? Teško, i to neovisno o eventualnom mogućem odlasku Putina s političke pozornice.

NACIONAL: Što to u konačnici znači?

Putin je jako puno naučio iz propasti Sovjetskog Saveza. Propast Sovjetskog Saveza nije bila iz političkih, nego iz ekonomskih razloga. Očekivalo se da će sankcije uništiti rusko gospodarstvo. Točno je da će Rusija dugoročno biti siromašnija, ali neće doći do njenog pucanja. Rusija se dobro pripremila. Rusi su nakon Krima, kada su im prvi put uvedene sankcije, uspjeli vratiti svoj međunarodni dug pa su danas među najmanje zaduženim zemljama kod zapadnih banaka. Nagomilali su devizne pričuve i zlatne rezerve. Imaju, dakle, ekonomsku, kao i vojnu osnovicu za vođenje dugotrajnoga rata. Zato mislim da nije realno očekivati da će se u kratkom vremenu nešto promijeniti uvođenjem sankcija Rusiji i davanjem oružja Ukrajini. Moramo se pripremiti na dugotrajniju nestabilnost. Rat neće brzo prestati. Kad nije mogao brzo osvojiti Ukrajinu, sada je Putin preformulirao strateški cilj na sljedeći način: ‘ajmo uništiti Ukrajinu. Okupirao je 20 posto Ukrajine, a sada je ekonomski uništava, pa neka onda bude članica Europske unije. Tko će onda obnoviti Ukrajinu? Tko će dati te silne stotine milijardi da bi se Ukrajina obnovila? Volodimir Zelenskij i Ukrajina u jednom će trenutku doživjeti duboko razočaranje. Velika je solidarnost prema žrtvi rata, a to je Ukrajina. Ali ako rat bude dugo trajao, a mi ćemo osjećati ekonomske posljedice tog rata, onda će ta solidarnost slabjeti. U kombinaciji s teškom ekonomskom i energetskom situacijom, zapadne javnosti mogle bi proizvesti neke nove narative i paradigme koje mogu dugoročno ugrožavati sve ono što se mukotrpno gradilo u okvirima EU-a. U svakom slučaju, čeka nas jako neizvjesna budućnost.