VLADIN UDAR NA PRIVREDU 2009: Sanaderovo kupovanje vlasti upropastit će poduzetnike

Objavljeno u Nacionalu br. 689, 2009-01-27

Svaki dan odgode rebalansa proračuna donosi goleme štete ekonomiji, a Vlada ga ne želi provesti da ne bi morala smanjiti socijalna davanja i plaće

“Ako hrvatska vlada ustraje u svojoj namjeri da rebalans proračuna napravi tek nakon lokalnih izbora, koji se održavaju u svibnju, to će biti nedvosmislen dokaz kako je vlada svoje političke ciljeve pretpostavila boljitku hrvatskoga gospodarstva. Sad je potpuno jasno da je država u recesiji, te da je aktualni proračun neodrživ. U takvoj situaciji treba ga promijeniti što prije, jer on u ovakvom obliku čini golemu štetu domaćoj ekonomiji. Doslovno svaki dan odgode rebalansa financijski iscrpljuje hrvatska poduzeća.
Vlada u takvoj situaciji ne smije više čekati. Ja znam da njih muči to što nemaju dovoljno novca, ali s obzirom na to da se premijer Sanader često hvali da je prijatelj s brojnim europskim državnicima, možda je vrijeme da ta svoja prijateljstva materijalizira i dogovori inozemne kredite”, ispričao je za Nacional jedan ugledni hrvatski poduzetnik, reagirajući na izjave ministra financija Ivana Šukera kako Vlada rebalans proračuna neće provoditi dok ne izradi detaljne analize, za što navodno treba između tri i četiri mjeseca.

Zabrinutost poduzetnika ne začuđuje, s obzirom na to da je postalo jasno kako u Vladi nema dovoljno političke volje za provođenje rebalansa. To je posljedica uvjerenja kako bi mogući rebalans morao ići u smjeru smanjivanja troškova države. Ti troškovi uključuju plaće i mirovine državnih zaposlenika, kao i brojna druga socijalna davanja. Njihovo smanjenje neposredno uoči izbora vjerojatno bi loše utjecalo na popularnost vladajuće stranke, pa i na njezine rezultate na lokalnim izborima. Zbog toga su u Vladi bliži stajalištu da je politički oportunije pokušati što dulje odgoditi rebalans i provesti ga nakon izbora. Ipak, takva bi Vladina odluka mogla izazvati katastrofalne posljedice za stanje u hrvatskom gospodarstvu. Razlog je državni proračun koji je napravljen tako da je trenutačno glavni generator nelikvidnosti u Hrvatskoj. Naime, aktualni proračun Vlada je počela izrađivati još u kolovozu prošle godine. Tada je službeni stav Vlade glasio kako Hrvatska nije i neće biti u krizi, te se u skladu s tim stajalištem radio i proračun. Sličan stav Vlada je zadržala idućih mjeseci. U takvim okolnostima prijedlog proračuna za 2009. izrađen je kao i proteklih godina.
Visoka razina državne potrošnje generirala je deficit, koji je trebao biti pokriven zaduživanjem u inozemstvu. Tek početkom prosinca u Vladi su shvatili kako moraju znatno smanjiti proračun i prilagoditi ga novim okolnostima na financijskim tržištima. Ipak, proračun nije bio takav. Prije svega zato što se temeljio na nerealno optimističnim prognozama o gospodarskom rastu od 2 posto. Mnogi danas smatraju kako Vlada nije imala hrabrosti smanjiti socijalna davanja i krenuti u restrukturiranje državnog aparata u izbornoj godini, te je zato namjerno precijenila očekivane stope gospodarskog rasta i izradila proračun u skladu sa svojim političkim potrebama. Ipak, gospodarska aktivnost krajem 2008. i početkom 2009. značajno se smanjila, a država nema dovoljno prihoda iz kojih može financirati goleme obveze što ih je preuzela. Zbog toga se Vlada intenzivno zadužuje u domaćim bankama, ali zato na tržištu ne ostaje dovoljno novca za privatni sektor, odnosno za kompanije kojima su krediti potrebni kako bi preživjele krizu. Upravo zbog toga čelnici velikih hrvatskih kompanija smatraju da Vlada mora ustanoviti uravnotežen proračun, smanjiti potrošnju te prestati s politikom zaduživanja kod domaćih banaka. U tom slučaju banke bi svoj kapital mogle plasirati u gospodarstvo, a hrvatske kompanije mnogo bi lakše prebrodile razdoblje otežanog poslovanja. A o teškoj situaciji u domaćem gospodarstvu svjedoči i to što je u posljednja dva mjeseca 2008. u Hrvatskoj pala industrijska proizvodnja. Samo u prosincu industrijska proizvodnja bila je manja za 1,5 posto u odnosu na isto razdoblje godinu dana prije. Taj trend nastavio se i u 2009., a može se očekivati da će pad u siječnju biti još veći jer će na njega utjecati redukcije plina zbog kojih su brojne kompanije bile prisiljene zaustaviti proizvodnju. Stručnjaci ističu da takvi pokazatelji nisu iznenađenje, pogotovo ako se uzme u obzir da se smanjenje proizvodnje u više zemalja srednje i istočne Europe mjeri dvoznamenkastim brojkama.

Kako kaže Zdeslav Šantić, analitičar Raiffeisen banke, tijekom 2009. može se očekivati daljnje pogoršanje stanja u industriji: “Navedena nepovoljna kretanja nisu zaobišla ni Hrvatsku, malo i otvoreno gospodarstvo koje znatno ovisi o globalnim kretanjima. U posljednja tri mjeseca prošle godine industrijska proizvodnja stalno je padala na godišnjoj razini. Navedena nepovoljna kretanja u posljednjem tromjesečju prošle godine rezultirala su najnižim rastom proizvodnje u ovom desetljeću. Ove godine izgledno je daljnje pogoršanje trendova u industriji te očekujemo da zabilježimo, prvi put nakon 1999., pad proizvodnje. Takva kretanja u 2009. vjerojatno će dovesti i do osjetnog smanjenja kapaciteta i broja zaposlenih u industriji. To se prije svega odnosi na radno intenzivne sektore u kojima je izražena međunarodna konkurencija, kao što su, primjerice, tekstilna i drvna industrija. Nadalje, privatizacija brodogradnje dovest će do smanjenja proizvodnje, ali i broja radnih mjesta u tom sektoru u sljedećem razdoblju. Također, i proizvođači iz drugih sektora s nedovoljno konkurentom proizvodnjom te visokom zaduženošću suočit će se sa značajnim izazovima ove godine. Navedeni trendovi vjerojatno će dovesti do ubrzanog restrukturiranja djelatnosti industrije u nadolazećem razdoblju.” Ipak, takvo restrukturiranje vrlo je teško provesti bez novca, a njega u Hrvatskoj trenutačno nedostaje. Jedan od razloga što novca nema krije se u činjenici da je likvidnost znatno ugrožena mjerama koje Hrvatska narodna banka provodi u želji da spriječi pad tečaja kune. Naime, guverner HNB-a Željko Rohatinski u protekla je dva mjeseca više puta administrativnim mjerama i intervencijama na tržištu spriječio pad vrijednosti kune.
Naime, tečaj kune prema euru određuje na temelju potražnje za tim valutama. Trenutačno u Hrvatskoj potražnja za eurima nadmašuje ponudu, tako da tečaj te valute stalno raste. Rohatinski je prvo promijenio dotadašnju praksu da banke samo polovinu obveznih pričuva drže u kunama, te povećao tu količinu na 75 posto. Tako je Rohatinski pokušao umiriti tečaj, ali kad je postalo očito da ta mjera neće biti dovoljna, HNB je počeo koristiti devizne rezerve i pomoću njih otkupljivati kune na tržištu. Na taj način banke ostaju bez znatne količine financijskih sredstava koja su mogla, putem kredita, biti preusmjerena u gospodarstvo.

Ipak, takva politika HNB-a, iako ima i negativne strane, trenutačno nema alternativu. Naime, pad vrijednosti hrvatske valute u odnosu na euro mogao bi imati katastrofalne posljedice za ekonomsko i socijalno stanje u Hrvatskoj. Iako zasad ne postoji točna projekcija kakve bi posljedice deprecijacija kune izazvala u Hrvatskoj, iz istraživanja koje je 2005. proveo Savez samostalnih sindikata Hrvatske vidljivo je kako bi pad vrijednosti kune od samo deset posto izazvao znatan pad standarda hrvatskih građana, ali i nanio veliku štetu hrvatskim proizvođačima, te državnim financijama. Prema tom istraživanju, ako uistinu dođe do takvog pada vrijednosti kune, prosječna plaća smanjila bi se za 40-ak eura, a mirovina za 20-ak, dok bi se iznos mjesečne rate kredita u protuvrijednosti od 200 eura povećao za čak 150 kuna. Godišnje bi to značilo dodatnih 1800 kuna više troškova, ali uz 480 eura manje primanja za radnike i 240 eura manje za umirovljenike. Uz to, većina robe bi poskupjela, osobito uvozni proizvodi koji nemaju domaću alternativu. Poskupjele bi i režije, benzin i grijanje, jer Hrvatska te energente u znatnoj mjeri uvozi. To bi u konačnici izazvalo i poskupljenje gotovo svih proizvoda u kojima je cijena energije važna komponenta ulaznih troškova. Uz to, deprecijacija kune od 10 posto značajno bi povećala i inozemni dug. Prema proračunu iz 2005. godine, radilo se o čak 15 milijardi kuna, što znači da bi država na godišnjoj razini za otplatu toga morala izdvojiti čak 2,5 milijardi kuna više. S obzirom na to da je hrvatski vanjski dug znatno porastao u protekle tri godine, može se zaključiti kako bi negativni efekti slabljenja tečaja kune u ovom trenutku bili i veći. Također, u trenutačnim okolnostima koje vladaju na financijskom tržištu vrlo je upitno kako bi država uspjela namaknuti dodatni novac za otplatu duga.

Mario Švigir, glavni ekonomist SSSH i jedan od autora istraživanja iz 2005., tvrdi kako brojke iz istraživanja vjerojatno više ne vrijede, ali da bi efekti pada vrijednosti kune danas bili isti i kao 2005. godine: “Kontekst se uopće nije promijenio, svi efekti koje smo opisali tada bili bi apsolutno aktualni i danas. Dapače, ako kuna devalvira za samo deset posto, to bi moglo imati katastrofalne posljedice za socijalno stanje u državi. Zamislite situaciju u kojoj vrijednost plaće i mirovina pada, a rate kredita i cijene većine proizvoda koji su vezani za uvoz rastu. Tako nešto bilo bi neizdrživo za velik broj hrvatskih građana. Čak se usuđujem reći da bi situacija bila i gora nego 2005., jer je tada Hrvatska bila u dobrom ekonomskom razdoblju konjunkture. To znači da su onda građani mogli očekivati rast plaća u idućoj godini, a danas to ne mogu očekivati.” Upravo bi oni građani koji otplaćuju dugoročne kredite mogli biti najugroženiji padom vrijednosti kune. Naime, u Hrvatskoj većina kredita koje izdaju poslovne banke u sebi sadrži valutnu klauzulu, odnosno visina kredita vezana je za neku stranu valutu. U većini slučajeva riječ je o euru. Hrvatski građani te iste kredite otplaćuju u kunama, tako da bi pad vrijednosti kune rezultirao time da bi građani morali plaćati više za otplatu kredita.
Vrlo slična pojava proteklih se mjeseci događala onim građanima koji su podigli kredite denominirane u švicarskim francima. Ta je valuta sredinom prošle godine počela jačati, pa su se i rate kredita, izražene u kunama, također povećale. Radilo se o značajnom poskupljenju, rate kredita rasle su i za 1500 kuna. Slično bi se moglo dogoditi i u slučaju devalvacije kune. Toga su svjesni i u HNB-u, te je zato guverner Rohatinski najavio da će iskoristiti sve raspoložive mjere kako bi održao stabilan tečaj kune.

Problem je u tome što će rad HNB-a s tim u vezi biti znatno otežan zbog negativnih gospodarskih efekata izazvanih recesijom. Naime, ove godine se mogu očekivati manji prihodi od turizma, a zbog pada kupovne moći na tržištima Europske unije značajno će biti smanjeni i prihodi hrvatskih tvrtki u izvozu. Ta dva negativna efekta izazvat će znatno manji priljev stranih deviza, dominantno eura, u Hrvatsku.
Također, ne smije se zanemariti i činjenica da se, zbog slabe aktivnosti na burzama, tijekom 2009. ne može očekivati ni jedno veliko burzovno preuzimanje, kao proteklih godina. Tako je prošle godine samo u slučaju javne ponude za dionice Ine u Hrvatsku stiglo nešto više od 6 milijardi kuna deviza. U takvoj situaciji, ne bude li potražnja za eurima mogla zadovoljiti ponudu, cijena te valute će rasti, a samim tim i tečaj kune prema euru padati. Značajan priljev stranih valuta proteklih godina Hrvatska je ostvarivala i kroz strane investicije, a njih će u 2009. biti znatno manje. Samo tijekom trećeg tromjesečja 2008. količina stranih investicija smanjila se za 60 posto u odnosu na to isto razdoblje 2007.
Guverner Rohatinski nedavno je najavio da će, ako pritisci na kunu budu preveliki, Hrvatska morati zatražiti pomoć MMF-a ili neke druge međunarodne financijske institucije. Devizne rezerve hrvatske središnje banke danas iznose oko 8 milijardi eura. Smatra se da je guverner Rohatinski spreman tijekom 2009. potrošiti milijardu eura, te da bi veće smanjenje rezervi izazvalo loše posljedice za kreditni rejting Hrvatske, kao i za povjerenje domaćih štediša.
S obzirom na to da među financijskim stručnjacima vlada gotovo konsenzualno mišljenje kako bi glavni cilj monetarne i fiskalne politike u 2009. trebao biti očuvanje stabilnog tečaja domaće valute, očito je da će probleme nelikvidnosti država morati rješavati kroz intervencije u proračun. Ipak, takve intervencije podrazumijevaju smanjenje socijalnih davanja i plaća državnih zaposlenika, a to će jamačno utjecati na popularnost Vlade. S obzirom na to da se u sljedećih godinu dana održavaju lokalni i predsjednički izbori, nije teško zaključiti kako će recesija značajno utjecati i na političku sliku Hrvatske.

Kontradiktorne izjave

6. 10. 2008.
“U ovome trenutku nema razloga za ocjenu da će se financijska i gospodarska kriza u Americi
u takvom opsegu prenijeti u Europu da bi to i u Europi izazvalo financijsku krizu”

12. 1. 2009.
“Hrvatska u ovom trenutku nije u recesiji, a nadam se da neće ni biti”

20. 1. 2009.
“Hrvatska je vrlo dobro reagirala na krizu nastalu zbog sukoba između Ukrajine i Rusije oko plina. Vidjeli ste da nije bilo problema”

Obrana stabilnog tečaja

Voditelj ekonomskih istraživanja Hypo Alpe Adria banke Hrvoje Stojić smatra da će najvažniji faktor u održavanja stabilnog tečaja kune biti sposobnost hrvatskih tvrtki da refinanciraju svoje obveze u idućoj godini: “Ne budu li hrvatske tvrtke imale dovoljno kapitala za refinanciranje dospjelih obveza i ne budu li ga mogle naći na tržištu, HNB će morati reagirati na tržištu. HNB će pomoći državi da refinancira svoje obveze, ali budući da nam predstoji godina vrlo malog ekonomskog rasta, mogla bi se pojaviti inicijativa da se pomogne i pojedinim tvrtkama. Dramatično će pasti priljev kapitala u Hrvatsku, pa bi u platnoj bilanci mogla nastati rupa od 2,5 milijardi eura. Toliko bi HNB ove godine mogao smanjiti devizne rezerve.”

Ivan Šuker

21. 10. 2008.
“Gospodarski rast u Hrvatskoj u idućoj godini procjenjuje se na 3,5 do 4 posto, a proračunski
deficit sigurno će biti manji od jedan posto, možda i blizu nule”

4. 12. 2008.
“Deficit konsolidirane države u idućoj godini bit će iznad jedan posto”

21. 10. 2008.
“Srbija je pomoć MMF-a već zatražila, a Hrvatska je neće trebati”

10. 12. 2008.
“Ako ne reprogramiramo deficit, čeka nas sudbina Srbije i Islanda”

Ljubo Jurčić

“Prijeti nam recesija, polako smo ušli u to. Nezaposlenost će se povećavati, a BDP se smanjivati. Ne pripremamo se za situaciju koja će doći iduće godine. Pogodit će nas što će Engleska i Francuska imati negativan rast. Ovdje nije riječ o financijskoj krizi, nego o krizi sustava, a mi bismo trebali imati analize i pripremati svoju politiku da sačuvamo društvo”

Komentiraj