Vlada mora hitno obnoviti proizvodnju cjepiva u Imunološkom da Hrvatsku brže oslobodi od pandemije

Nacional otkriva zašto je žurna obnova proizvodnje cjepiva i revitalizacija Imunološkog zavoda ključni preduvjet ekonomskog oporavka, nacionalne sigurnosti zemlje i prvi korak prema transformaciji gospodarstva prema izvrsnosti koja Hrvatskoj može osigurati svjetsku konkurentnost

Ako želi trajno izvući Hrvatsku iz sadašnje situacije, Vlada hitno mora pokrenuti akciju obnove djelovanja Imunološkog zavoda u punom njegovu kapacitetu, što znači i da ga treba osposobiti za proizvodnju cjepiva protiv koronavirusa čim to cjepivo bude otkriveno. Pritom Vlada ne smije štedjeti ni novac ni napore – jer o tome će mnogo toga ovisiti, pa i ekonomski oporavak zemlje – jer vjerojatno će biti spašeni ljudski životi.

Zašto je tomu tako? Danas je sasvim jasno da se čovječanstvo neće riješiti pandemije koronavirusa dok se ne otkriju cjepivo ili lijek. Opće je uvjerenje da će cjepivo, u najboljem slučaju, biti otkriveno i spremno za primjenu za 18 mjeseci, jer toliko će trebati za sve laboratorijske i kliničke probe. No to ne znači da će za 18 mjeseci cjepivo biti svima na raspolaganju. Procjenjuje se da će za suzbijanje pandemije biti potrebno cijepiti najmanje pet milijardi ljudi, što znači da će, u najmanju ruku, za što brže masovno cijepljenje diljem svijeta na raspolaganju trebati imati pet milijardi cjepiva, a možda i deset milijardi ako će trebati svaku osobu cijepiti dvaput. Danas u svijetu nema ni približno toliko tvorničkih kapaciteta da se te količine brzo proizvedu, sa sadašnjim kapacitetima trebat će možda više godina da se zadovolje sve potrebe.

Neki će to cjepivo smjesta dobiti, neki će morati čekati nekoliko godina. U prednosti će biti zemlje koje imaju vlastite kapacitete za proizvodnju cjepiva, a zbog malverzacija oko Imunološkog zavoda Hrvatska ne spada u tu kategoriju. Međutim, ta situacija mogla bi se promijeniti, što bi za sudbinu zemlje bilo od prvoklasnog značenja. Zato je nužno iskoristiti tih 18 mjeseci, a možda i nešto kraći period, za obnovu institucije koja je od vitalnog interesa za hrvatske građane i koja to može provesti. A to je, bez konkurencije, Imunološki zavod, koji se još prije petnaestak godina time uspješno bavio.

Stoga uloga Imunološkog zavoda u novonastalim okolnostima, kada svijet tek traži cjepivo za suzbijanje bolesti COVID-19, nadilazi zonu isključivo tržišnog djelovanja i ulazi u prostor nacionalne sigurnosti. Vještine i iskustvo stručnjaka povezanih s Imunološkim zavodom mogu biti ključni za ponovno pokretanje proizvodnje cjepiva, jednom kada se učinkovito cjepivo pronađe.

Kad se otkrije cjepivo protiv koronavirusa, neće svima biti odmah na raspolaganju. Trebat će cijepiti 5 milijardi ljudi i to će trajati godinama. U prednosti će biti zemlje koje cjepivo mogu same proizvesti

Kako se proizvodnja cjepiva nameće kao druga ključna komponenta u obračunu s COVID-19, sve se intenzivnije o tome piše i u vodećim svjetskim medijima. Među ostalim, The New York Times je tijekom vikenda u ekstenzivnom članku prenio predviđanja stručnjaka prema kojima u optimističnom scenariju napori potrebni za proizvodnju cjepiva mogu potrajati od godine do godinu i pol, a moglo bi to biti i znatno duže.

Međutim, moderna biotehnologija koja uključuje korištenje RNA ili DNA, može taj proces dodatno skratiti. Vrijeme se u tom procesu gubi na klinička testiranja, posebice jer nema načina da se požuri proizvodnja antitijela u ljudskom organizmu. Razmatraju se brojne varijante i scenariji koji bi ubrzali proces testiranja cjepiva s koliko-toliko predvidljivim rezultatima.

Posebna pozornost, kako je upozorio The New York Times, uz sve navedeno, počinje se posvećivati i proizvodnim kapacitetima pojedinih država za proizvodnju cjepiva. Primjerice, većina američkih tvornica za proizvodnju cjepiva proizvodi između pet i deset milijuna doza godišnje i to se troši na bebe, kojih se u SAD-u prosječno rodi četiri milijuna godišnje, te na još toliko osoba koje dožive 65 godina.

Koliko je pandemija koronavirusa jedinstvena situacija, najbolje ilustrira podatak da bi, jednom kada se cjepivo protiv koronavirusa pronađe, samo za potrebe SAD-a trebalo proizvesti 300 do čak 600 milijuna doza – ako su potrebne dvije doze cjepiva po stanovniku. I isto toliko injekcija. Pa se u SAD-u već razmišlja o tome gdje i kako početi graditi tvornice za proizvodnju, kao i čije se kapacitete može dodatno koristiti za potrebe njihova tržišta. Brojne zemlje članice EU-a imaju vlastite proizvodne kapacitete, ali oni će se prvenstveno koristiti za potrebe lokalnog stanovništva. Tu je, naravno, i kinesko tržište. Kina ima ogromnu industriju proizvodnje cjepiva koja bi se mogla dodatno povećati u nadolazećim mjesecima. Njihovi proizvodni kapaciteti mogli bi pomoći brojnim zemljama, ali tu se ponovo otvara pitanje cijene. A u takvim situacijama diktiraju je proizvođači, koji su već i na puno manje kompliciranim artiklima, poput jednostavnih medicinskih maski, dramatično povisili cijene. Dodatno je problematično i to što neki kineski proizvođači nemaju uvijek dostatne sigurnosne standarde.

Koliko je to velik izazov za američko tržište, pokazuje i činjenica da The New York Times analizira kapacitete indijske i brazilske industrije za proizvodnju cjepiva. Ako bi se u tim zemljama virus brzo proširio, milijuni građana mogli bi umrijeti, ali bi istodobno mogli razviti imunitet krda puno prije SAD-a. A to bi im, pak, moglo osigurati dostatne industrijske kapacitete za proizvodnju cjepiva i izvoz na američko tržište.

Neki su išli toliko daleko u pronalaženju alternativnog rješenja da su poput Arthura M. Silversteina, umirovljenog povjesničara medicine s Johns Hopkins School of Medicine, sugerirali da vlada preuzme i sterilizira postojeće proizvodne pogone pivovara ili tvornica likera, koje imaju velika fermentacijska postrojenja koja se mogu prenamijeniti.

Stoga se ponovo propituje i koliko je bilo svrsishodno to što je američki predsjednik Donald Trump kontinuirano antagonizirao kinesko političko vodstvo i Kinu, čije se gospodarstvo nameće kao jedno od vodećih i u proizvodnji cjepiva te može odlučivati kome će ga, kada i pod kojim uvjetima prodavati.

U kratkoročnim scenarijima više je optimizma s obzirom na rokove u kojima se mogu pronaći lijekovi za tretman bolesti uzrokovane koronavirusom. Također se ističe liječenje krvnom plazmom osoba koje su preboljele bolest, u kojoj se nalaze antitijela. Potom bi se imunoglobulin bogat antitijelima injekcijama ubrizgavao pacijentima.

Prvi takvi slučajevi uspješnog liječenja zabilježeni su i u Austriji, a u Hrvatskoj su o lociranju i prikupljanju plazme od oporavljenih od koronavirusa počeli razmišljati prije nekoliko tjedana, netom nakon što je vodeći klinički američki medicinski časopis Journal of American Medical Association (JAMA) objavio rezultate uspješnog liječenja petero pacijenata teško oboljelih od virusa SARS-CoV-2. Svi pacijenti bili su na respiratoru, bolest je bila u progresiji. Navedenim bolesnicima omogućeno je liječenje plazmom izdvojenom od osoba koje su preboljele COVID-19 i koja je sadržavala visoku koncentraciju SARS-CoV-2 specifičnih neutralizirajućih IgG protutijela. Nakon terapeutskog postupka svim pacijentima se stanje stabiliziralo, a troje je otpušteno iz bolnice. Iako takav oblik liječenja nema učinke cjepiva i, za razliku od cjepiva, zaštita je tek privremena, učinak na navedene bolesnike iznimno je obećavajući. Za razliku od cjepiva koje potiče imunološki sustav na stvaranje antitijela, infuzija plazme oboljelima privremeno daje tuđa protutijela čiji je učinak kratkotrajan, a postoji potreba ponavljanja davanja doza.

Usporedo s navedenim, u američkim mainstream medijima sve se ekstenzivnije analiziraju različiti scenariji, kao i dodatni razvoj pandemije koronavirusa u SAD-u, te njihov mogući utjecaj na promjene na američkoj političkoj sceni.

Virus je inicijalno u SAD-u teže pogodio gradove koji su više naklonjeni Demokratskoj stranci, poput Seattlea, New Yorka i Detroita. Ali s obzirom na to kako se širi, teško da će ikoga poštedjeti. Pa bi se i glasači više naklonjeni republikancima, koji inače ne krive predsjednika Trumpa za nedostatnu pripremljenost za pandemiju ili limitirani pristup zdravstvenom osiguranju, mogli početi predomišljati jednom kada im od koronavirusa počnu umirati prijatelji ili rođaci.

The New York Times citirao je posebno provokativnu analizu Tomasa Pueyja, koji je uzeo u obzir podatke o dobi i pretilosti u saveznim državama koje su se nedavno suprotstavile agresivnijem pristupu borbe protiv virusa, kao i podatke o okruzima koji su 2016. glasali za republikance. Prema njegovim izračunima, ti glasači imaju 30 posto više šanse umrijeti od virusa. Stoga se promišlja i o utjecaju koronavirusa na političke promjene u SAD-u.

Hrvatska je upravo zbog svojih rigoroznih mjera, izvrsnog posla koji su odradili epidemiolozi, kao i društvene solidarnosti i odgovornosti velikog broja svojih građana, u odnosu na SAD danas u izuzetno komfornoj situaciji. Tako je i kada se Hrvatska usporedi s brojnim europskim zemljama.

Jednako je važno imati potencijal proizvesti lijek protiv COVIDA-19, što će trebati čekati kraće od cjepiva. Bivši Plenkovićev ministar Kujundžić nije razumio potencijal Imunološkog zavoda na tom polju

Ali izazovi su sve veći, što je dijelom posljedica upravo uspješne prve faze u borbi protiv koronavirusa, kao i pritiska na gospodarstvo koje zbog oštrih epidemioloških mjera itekako trpi. Kada je nastavak borbe s koronavirusom u pitanju, moguća su razna iznenađenja. Pa tako i ona politička, dođe li uslijed neizbalansiranog popuštanja mjera zbog želje za povratkom normalnom životu i funkcioniranju ekonomije, do pojačanog sekundarnog vala. Jer kratak je put od velike javne podrške i povratka vjere građana u institucije države, do značajnog preokreta.

A u tom kolopletu izazova kao prvorazredni prioritet nameće se pokretanje proizvodnje vlastita cjepiva ili lijeka za koronavirus. Brojni su izazovi u proizvodnji tih lijekova, ali i u jednom i u drugom slučaju, kako u proizvodnji cjepiva tako i imunoglobulina, Imunološki zavod ima bogato iskustvo. Naročito na važnosti mogu dobiti brojni sojevi virusa koji su godinama bili u njihovoj bazi, a koji, prema tvrdnjama nekih stručnjaka, imaju neprocjenjivu vrijednost koju se može iskoristiti za ubrzani proboj na svjetsko tržište.

Upravo taj potencijal Imunološkog zavoda nije razumio bivši Plenkovićev ministar zdravstva Milan Kujundžić. On je smatrao da je Hrvatska premala zemlja da bi takva ustanova imala smisla. Nije bio jedini koji je tako razmišljao. Neki su u pozadini takvih stavova vjerojatno imali sasvim druge razloge.

Međutim, potencijali Imunološkog zavoda značajno premašuju sve individualne interese. Suočeni s činjenicom da jednom kada se pronađe cjepivo za koronavirus, SAD treba samo za svoje potrebe proizvesti 300 ili čak 600 milijuna cjepiva, neki njihovi stručnjaci poslali su vrlo jasnu poruku – da stručnjaci u SAD-u moraju odmah početi razmišljati u sasvim drugim omjerima.

U takvom geopolitičkom i zdravstvenom okruženju, sve da je za ubrzanu revitalizaciju Imunološkog zavoda potrebno stotine milijuna eura, zapravo je riječ o beznačajnoj svoti. Jer ta svota, koju bi Vlada trebala osigurati, kroz novu snagu Imunološkog zavoda značila bi sigurnost i zdravlje građana – drugim riječima, nacionalnu sigurnost. A to je ono zbog čega država postoji.

I naposljetku, sve bi to moralo biti samo inicijalni korak u temeljitom preobražaju hrvatskog gospodarstva prema mobilnoj proizvodnoj industriji baziranoj na izvrsnosti vrhunskih stručnjaka s dugogodišnjim iskustvom, koja vrlo brzo može postati svjetski konkurentna.

Komentiraj