Samo osam dana nakon što je 12. prosinca 2018. tadašnji ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić članovima Nadzornog odbora Ine najprije usmeno, a potom i pismeno naredio da prihvate Poslovni plan Ine koji uključuje stavku gašenja rafinerije, odnosno prestanka prerade nafte u Rafineriji Sisak, čime je “zabetoniran” plan za predaju i izvoz hrvatske nafte MOL-u, Vlada je donijela Uredbu kojom je Ini oprostila više od 200 milijuna kuna penala, odnosno kazne zbog nedodavanja aditiva u gorivo. Riječ je o aditivima koji se dodaju iz biogoriva, što otvara još jedno ključno pitanje: zbog čega Vlada nije učinila apsolutno ništa da natjera MOL da ispuni plan o otvaranju biorafinerije u Sisku, na mjestu ugašene Rafinerije nafte Sisak – što je bilo obrazloženje i opravdanje pod kojim je Vlada zapravo pravdala zatvaranje Rafinerije.

Uredba čiji sadržaj sada objavljuje Nacional dovodi u sumnju kompletnu politiku Vlade jer iz nje proizlazi da se Vlada svaki put žurila i promptno djelovala kad je trebalo štititi interese “velikih igrača”, a za interese države i njezinih građana nije previše marila pa je tako dozvolila izvoz hrvatske nafte u Mađarsku po nepoznatoj cijeni, zbog čega se može propitivati je li i koliko Ina tim transakcijama oštećena kao i u slučaju trgovine plinom, relativno sporu modernizaciju Rafinerije Rijeka i nikakvu provedbu plana o izgradnji biorafinerije u Sisku.

Tu je Uredbu Vlada donijela i izglasala na svojoj sjednici 20. prosinca 2018., a riječ je o Uredbi o posebnoj naknadi zbog nestavljanja biogoriva na tržište i zbog nesmanjivanja emisije stakleničkih plinova s potpisom premijera Andreja Plenkovića.

Spornu uredbu Vlada je donijela 20. prosinca 2018., samo osam dana nakon što je dozvolila MOL-u zatvaranje rafinerije Sisak, a potpisao ju je osobno premijer Andrej Plenković. FOTO: Robert Anic/PIXSELL

Nominalno je riječ o Uredbi za koju je zaduženo resorno ministarstvo, tada Ministarstvo zaštite okoliša i energetike i ministar Tomislav Ćorić, ali s obzirom na ogromne iznose koji su oprošteni velikim kompanijama koje ionako zarađuju ekstra profite, riječ je o odluci koja je morala biti usuglašena, ako ne i dogovorena odozgora prema dolje. I za nju je svakako odgovoran premijer Plenković kao konačni potpisnik te odluke.

Tim je potpisom Plenković omogućio da Ina kao najveća hrvatska naftna kompanija kojom svojevoljno upravlja MOL umjesto oko 300 milijuna kuna, koliko je trebala platiti zbog nepoštovanja odredbi o postotku dodanih aditiva u gorivo, plati samo oko 75 milijuna kuna – i to zato što je Plenkovićeva vlada odlučila naftnim kompanija dati popust. Točno je tako – riječju popust – definiran oprost potraživanja od Ine. Budući da Ina pokriva oko 60 posto tržišta, na razini cijelog tržišta koje uključuje i druge naftne kompanije, prema procjenama stručnjaka iz energetskog sektora, za 2018. oprošteno je više od 300 milijuna kuna.

Kako je navedeno u članku 4., stavka 3 Uredbe:

“Obvezniku stavljanja biogoriva na tržište, koji je Ministarstvu u pisanom obliku u roku od 15 dana od dana dostave rješenja iz članka 29. stavka 4. Zakona, podnio zahtjev za jednokratno plaćanje posebne naknade za okoliš, može se odobriti popust:

– u iznosu 75% za 2018. godinu

– u iznosu 30% za 2019. i 2020. godinu.”

U vrijeme donošenja uredbe nadležni ministar bio je Tomislav Ćorić, a predsjednik Uprave Ine bio je Sándor Fasimon koji je nedavno ponudio ostavku zbog plinske afere. FOTO: Goran Kovacic/PIXSELL

Nacionalov izvor iz energetskog sektora blizak Upravi Ine tvrdi: “Vladinom Uredbom kojom opraštaju 75 posto naknada za emisiju CO2 i za nedodavanje aditiva, odnosno biogoriva u gorivo, Vlada je Ini ušparala više od 200 milijuna kuna. Naime, mi smo 2018. i 2019. imali situaciju da su cijene goriva s aditivima bile veće, a aditivi se nisu dodavali jer su skupi. Time su tvrtke, a prvenstveno Ina kao najveća naftna kompanija, ušparale desetine i milijune kuna jer nisu dodavale aditive u gorivo. Tvrtke poput Ine svjesno su donijele odluku da neće dodavati aditive u gorivo jer su aditivi bili skupi. I očekivali su da će za to morati platiti oko 200 milijuna kuna kazne, odnosno naknada jer je to propisano pravilnikom temeljem kojeg se plaćaju takve prekršajne odredbe. Međutim, Ini se više isplatilo ne dodavati aditive u gorivo i platiti kaznu, nego plaćati skupe aditive. I oni su to kalkulirali. Čak i da je platila puni iznos naknade, Ini bi se isplatilo nedodavanje aditiva. Isto vam vrijedi za Crodux, a isto vrijedi i za tvrtke poput PPD-a kad su u pitanju emisije CO2 koje su također obuhvaćene ovom Uredbom. No Vlada im je potom dala 75 posto popusta pa su naftne kompanije time dodatno profitirale – em nisu platile skupe aditive, em su dobile popust na naknadu.”

Osim Ine, pravo na popust mogle su ostvariti i druge naftne kompanije i tvrtke koje su obveznici plaćanja penala zbog ispuštanja prevelikih emisija stakleničkih plinova u atmosferu.

No pritom nije oštećena samo država, nego i kupci, tvrdi Nacionalov izvor i objašnjava: “Da stvar bude gora, krajnji kupci cijelo su vrijeme plaćali gorivo po cijeni u koju je ukalkulirana cijena biogoriva kojeg u gorivu uopće nije bilo. To znači da su svi igrači na tržištu naftnih derivata u Hrvatskoj ostvarili ekstra profit na račun krajnjih kupaca čak i nakon što su platili kaznu sa 75 posto popusta. Ovdje je evidentno da je krajnji kupac doveden u zabludu da plaća nešto čega u proizvodu koji kupuje nema, pa ispada da je kaznu na kraju platio krajnji kupac.”

Uredbom je propisana visina posebne naknade za okoliš zbog nestavljanja biogoriva na tržište i zbog nesmanjivanja emisije stakleničkih plinova (posebna naknada za okoliš), izračun visine iznosa posebne naknade za okoliš te način i izvršenje naplate naknade, uključivo uvjete u kojima se može ostvariti popust i visina popusta za jednokratno plaćanje te uvjete, kriterije i postupak obročne otplate. Kako stoji u Uredbi, posebna naknada za okoliš sastoji se od posebne naknade za okoliš zbog nestavljanja biogoriva na tržište i posebne naknade zbog nesmanjivanja emisija stakleničkih plinova, a određuje se u novčanom iznosu po jedinici energije, ovisno o količini biogoriva koju je obveznik stavljanja biogoriva na tržište propustio staviti na tržište u odnosu na propisanu količinu izračunatu na temelju njihove energijske vrijednosti. Naknada za okoliš zbog nesmanjivanja emisija stakleničkih plinova određuje se u novčanom iznosu po jedinici mase CO₂, ovisno o smanjenju emisija stakleničkih plinova koje je obveznik propustio ispuniti u odnosu na propisano smanjenje emisije stakleničkih plinova.

Nacionalov izvor iz energetskih krugova kaže da je Vlada sve izvela perfidno jer, naravno, javnost u Uredbi nije mogla vidjeti koliko je pojedinoj kompaniji time oprošteno u odnosu na iznos koji su trebali platiti.

“Toga u odluci Vlade nema, to se uređuje posebnim aktima, odnosno kompanije su trebale podnijeti zahtjev za jednokratno plaćanje posebne naknade na koju im se onda obračunao popust koji je 2018. iznosio čak 75 posto. Vlada bi trebala predočiti javnost transparentne podatke o tome tko je sve podnio zahtjev i koliki je iznos naknade oprostila svakoj kompaniji. Onda bi svi vidjeli da su u pitanju ogromne pare, stotine i stotine milijuna kuna. I vidjelo bi se koje su to tvrtke. Pa bi se vrlo jasno mogle povezati i druge kockice”, navodi Nacionalov sugovornik.

Sporna uredba u kojoj se u članku 4., stavku 3 navodi da se može izdati popust od 75 posto obvezniku Plaćanja posebne naknade za okoliš koja se plaća po načelu ‘onečišćivač plaća’. FOTO: Nacional

Naime, u skladu sa Zakonom o biogorivima za prijevoz (NN br. 65/09 i NN br. 145/10) izrađen je Nacionalni akcijski plan poticanja proizvodnje i korištenja biogoriva u prijevozu (NAP, Nacionalni akcijski plan) za razdoblje od 2011. do 2020. Prema tom planu, Hrvatska je 2020. trebala dostići 9,18 posto udjela biogoriva u gorivu za prijevoz (slika 7.2 u NAP). No potom je Plenkovićeva vlada 20. prosinca 2018. donijela spornu uredbu kojom oprašta 75 posto naknada za manji plasman biogoriva. Nacionalovi izvori procjenjuju da je riječ o od 300 do 400 milijuna kuna za cijelo tržište za 2018.

“Te godine Ina je dozirala samo oko 5 posto ukupne potrebne količine biogoriva, odnosno 95 posto nije dozirala. Nakon toga Vlada je smanjila naknade i pitanje je hoće li Hrvatska morati platiti kaznu Europskoj uniji radi nepoštovanja dodavanja biogoriva i emisije CO2”, kaže Nacionalov izvor.

Stručnjaci iz energetskog sektora tvrde da Vlada zapravo kompanije stimulira na neostvarivanje Nacionalnog plana te da je to dodatno pospješila propisanim iznosima penala nakon 2018. Naime, popust je tada smanjen na “samo” 30 posto, ali su određeni i drugačiji parametri naplate.

‘Nakon 2018. vlada je promijenila model tako da opet stimulira naftne kompanije da ne dodaju aditive u gorivo jer im se više isplati platiti kaznu od 0,001 kune po mjernoj jedinici, s popustom koji je sada iznosi

Nakon 2018. iznos penala od 0,08 kuna po mjernoj jedinici zamijenjen je iznosima penala podijeljenima u tri razreda. U prvom razredu, ako je udio biogoriva manji od nula do tri posto, plaća se iznos od 0,03 kune po mjernoj jedinici, ako je udio biogoriva između tri i pet posto, plaća se 0,015 kuna po mjernoj jedinici, a ako je udio biogoriva između pet i osam posto plaća se 0,001 kuna po mjernoj jedinici.

“Na taj se način stimulira naftne kompanije da ne dodaju aditive u gorivo jer im se više isplati platiti kaznu od 0,001 kune po mjernoj jedinici, s popustom koji je za 2019. i 2020. iznosio 30 posto, nego da kupuju i dodaju biogoriva u iznosima predviđenima Nacionalnim planom. Ovdje postoji mogućnost da krajnji kupci i dalje plaćaju cijenu goriva u koju je ukalkulirana veća količina biogoriva od one koja se u gorivu stvarno nalazi”, upozorava Nacionalov izvor.

Slična je stvar, tvrdi, s emisijama stakleničkih plinova u transportu koje je u 2020. u skladu s Nacionalnim planom trebalo smanjiti za 6 posto u odnosu na razinu emisija EU-a iz 2010., koje su iznosile 94,1gCO2/MJ.

“Emisije CO2 iz autoplina, dizela i benzina koje je Ina plasirala na tržište 2020. iznad su referentne vrijednosti iz 2010., umjesto da su manje. To znači da je 2019. i 2020. emitirano 560 tisuća tona CO2 više od Nacionalnog plana, za što su plaćeni penali u iznosu od oko 2 milijuna kuna ili oko 3 kune po toni umjesto 10 kuna po toni. Time je proračun oštećen za dodatnih 4 milijuna kuna”, tvrdi Nacionalov izvor.

Nacional je Vladi, to jest Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja kojem je sada na čelu novi ministar Davor Filipović, postavio pitanja vezana uz spornu uredbu, odnosno vezano uz oprost iznosa koje su kompanije trebale platiti radi nedodavanja aditiva u gorivo i radi prevelikih emisija CO2, što je sve dogovoreno u mandatu bivšeg ministra Tomislava Ćorića.

Također smo pokušali i neslužbeno doznati tko je i zašto naredio sporni popust. Izvori bliski vrhu Ministarstva tvrde da su “takva pitanja u domeni državnog tajnika” te da je za to bio zadužen državni tajnik Ivo Milatić.

Međutim, postavili smo pitanje kako je moguće da bi državni tajnik imao ovlasti odobriti nekome popust od 200 i više milijuna kuna te je li ipak riječ o “naredbi odozgo”, ali izvor blizak Ministarstvu odbio je dati precizan odgovor.

Kako je zaboravljen plan za izgradnju biorafinerije u Sisku

Nakon zatvaranja Rafinerije nafte Sisak, Vlada i Ina najavili su veliko ulaganje u Logistički centar i biorafineriju u Sisku. No ubrzo se pokazalo da su i to bila samo prazna obećanja, kao i obećanje o otkupu dionica Ine od mađarskog MOL-a.

Naime, MOL je umjesto izgradnje biorafinerije u Sisku počeo razrađivati planove o izgradnji biorafinerije u Mađarskoj, i to financirane sredstvima EU-a, dok su istovremeno pravdali da ne mogu početi planirati biorafineriju u Sisku ako ne osiguraju financiranje sredstvima EU-a.

Vlada je smanjila i iznos naknade za emisije CO2 i to na 11,20 kuna

Vlada je prošle godine donijela još jednu uredbu kojom je također smanjena naknada koju kompanije moraju plaćati za emisije CO2. Vlada je, naime, 29. travnja 2021. donijela Uredbu o izmjeni Uredbe o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje naknade na emisiju u okoliš ugljikova dioksida kojom je određeno: »Jedinična naknada za jednu tonu emisije CO2 iznosi 11,20 kuna.«

Prije toga, jedinična naknada za jednu tonu emisije CO2 od 1. siječnja 2009. iznosila je 18 kuna.

Kako su objasnili u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja: “Prijedlog Uredbe za obuzdavanje rasta cijena energije Europska komisija je predstavila 14. rujna 2022. s planom da se o njenom sadržaju raspravlja na tehničkim sastancima 16. rujna i u tjednu od 19. do 23. rujna 2022.

Na sastancima će se detaljno prolaziti kroz sve pojedinačne elemente te će se razmotriti primjenjivost i provedivost prijedloga u cjelini, stoga u ovom trenutku nije moguće dati bilo kakvo preliminarno tumačenje o mogućem oporezivanju ekstraprofita naftnih kompanija, prije nego se donesu konkretni zaključci.

Djelokrug Uredbe o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje naknade na emisiju u okoliš ugljikovog dioksida odnosi se samo na propisivanje iznosa jedinične naknade, korektivnih koeficijenata i pobližih kriterija i mjerila za utvrđivanje naknade na emisiju u okoliš ugljikovog dioksida. Dodavanje aditiva u gorivo nije predmet navedene Uredbe.

Izmjena Uredbe donesena je u cilju rasterećenja gospodarstva radi izvanrednih okolnosti uzrokovanih koronavirusom, u skladu s Akcijskim planom Vlade za smanjenje neporeznih i parafiskalnih davanja. Tim je izmjenama smanjena visina jedinične naknade s 14 na 11,2 kune.

Na temelju podataka o emisijama, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost izdaje rješenja o naknadi.”

Međutim, Vlada nije odgovorila na konkretno pitanje kojih su 10 tvrtki u Republici Hrvatskoj bile najveći obveznici plaćanja navedene naknade i koliko su naknade godišnje ili mjesečno plaćale prije donošenja ove Uredbe, a koliko nakon toga.

Također, Vladi smo postavili i pitanje hoće li zbog činjenice da naftne kompanije nisu dodavale dovoljno aditiva u gorivo – budući da smo do 2020. trebali imati osam posto aditiva u gorivu, a sada je otprilike dostignuto oko 5 posto – Republika Hrvatska doći u situaciju da neće moći dostići energetske ciljeve te hoće li nas Europska komisija zbog toga kazniti. Odgovor na to pitanje nije stigao.

Pitali smo i planira li Vlada na neki drugi način oporezovati ekstra profite naftnih kompanija u 2022., a u skladu s promišljanjima na razini Europske unije, ali Ministarstvo se i na to pitanje oglušilo.

Vladi smo poslali i dodatna pitanja vezana uz konkretnu Uredbu od 20. prosinca 2018., ali do zaključenja broja njihov odgovor nije stigao.

Ni iz Ine nisu odgovorili na pitanje koliki su iznos penala platili 2018., 2019. i 2020. zbog nedodavanja aditiva u gorivo, a nisu se osvrnuli ni na pitanje o tome u kojoj je fazi izgradnja biorafinerije u Sisku.