Vijeće Europe poziva države članice da zaštite slobodan protok informacija

Europska federacija novinara (EFJ) pozdravlja poziv Vijeća Europe zemljama članicama da zaštite slobodan protok informacija u vrijeme krize. Glavna tajnica Vijeća Europe Marija Pejčinović Burić odgovorila je EFJ-u i članovima Platforme za zaštitu novinarstva i sigurnosti novinara na poziv da se odlučnim postupcima zaštiti slobodan protok informacija u krizi nastaloj zbog COVID-19. Pejčinović Burić navodi da “izvanredne mjere mogu ograničiti brojna prava, uključujući slobodu izražavanja, ali ograničenja moraju ostati zakonita, proporcionalna prijetnji koju predstavlja širenje virusa i vremenski ograničena.”

EFJ poziva vlade da u potpunosti primijene smjernice o zaštiti slobode izražavanja i informacija u vrijeme krize:

I. Radni uvjeti medijskih profesionalaca u kriznim situacijama

Osobna sigurnost

  • Države članice trebale bi u najvećoj mogućoj mjeri osigurati sigurnost medijskih radnika – i domaćih i stranih. Potreba da se jamči sigurnost države članice ne može se koristiti kao izgovor da se nepotrebno ograniče prava novinara, kao što su sloboda kretanja i pristup informacijama.
  • Nadležna tijela trebala bi odmah i temeljito istražiti ubojstva i druge napade na medijske radnike. Ako je primjenjivo, počinitelji trebaju biti privedeni pravdi po transparentnom i brzom postupku.
  • Države članice trebale bi zahtijevati od vojnih i civilnih službi zaduženih za upravljanje kriznim situacijama da poduzmu mjere za promicanje razumijevanja i komunikacije s medijskim djelatnicima koji prate krizu.
  • Škole novinarstva, strukovne udruge i mediji potiču se da osiguraju odgovarajuće opće i specijalizirano obrazovanje o sigurnosti.
  • Poslodavci bi trebali težiti najboljoj mogućoj zaštiti svih zaposlenika na opasnim zadacima, uključujući obuku, sigurnosnu opremu i praktično savjetovanje.
  • Međunarodne organizacije novinara mogle bi razmotriti uspostaviti sustav osiguranja za slobodne novinare koji pokrivaju krizne situacije.
  • Medijski radnici protjerani iz zona s ograničenim pristupom zbog nepoštivanja nacionalnog i međunarodnog prava, poticanja na nasilje ili mržnju  ili širenje propagande zaraćenih strana trebaju biti neutralnom, sigurnom području ili zemlji ili ambasadi.

Sloboda kretanja i pristup informacijama

  • Države članice VE trebaju osigurati slobodu kretanja i pristup informacijama novinarima u vrijeme krize. Vlasti zadužene za upravljanje kriznim situacijama trebale bi omogućiti akreditiranim novinarima pristup kriznim područjima.
  • Akreditacije treba koristiti u skladu s Načelom 11. Dodatka Preporuci br. R (96) 4 Odbora ministara državama članicama o zaštiti novinara u situacijama sukoba i napetosti
  • Akreditaciju treba dati svim medijskim djelatnicima bez diskriminacije bez birokratskih prepreka.
  • Vojne i civilne vlasti zadužene za upravljanje kriznim situacijama trebale bi redovito davati informacije svim medijima putem brifinga, konferencija za novinare ili na drugi prikladan način. Vlasti bi trebale uspostaviti siguran informativni centar s odgovarajućom opremom.
  • Informacije svi medijski djelatnici trebaju dobiti ravnopravno i bez diskriminacije. Pojedini novinari ne bi trebali imati privilegirani pristup informacijama.

II. Zaštita izvora informacija 

  • Države članice trebale bi zaštititi pravo novinara da ne otkrivaju svoje izvor u skladu s Preporukom br. R (2000) 7 Odbora ministara o istoj temi. Države članice trebale bi u svom nacionalnom zakonodavstvu i praksi primjenjivati ova ​​načela.
  • Kako bi osigurali sigurnost novinara ne bi trebalo zahtijevati od agencija za provođenje zakona da predaju informacije ili materijale (na primjer, bilješke, fotografije, audio i video snimke) prikupljene u kontekstu pokrivanja kriznih situacija niti takav materijal ne bi trebao biti oduzet za pravne postupke. Sve iznimke od ovog načela trebaju biti strogo u skladu s člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima i relevantnom sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava.

III. Jamstva protiv zlouporabe zakona o kleveti

  • Države članice ne bi trebale zloupotrebljavati zakone o kleveti u kriznim situacijama i tako ograničavati slobodu izražavanja. Konkretno, države članice ne bi trebale zastrašivati ​ novinare tužbama ili  sankcijama u postupcima za klevetu.
  • Nadležna tijela ne bi trebala koristiti neke druge ciljeve kao izgovor za pokretanje tužbi za klevetu protiv novinara i na taj način ometati njihovu slobodu izražavanja.

IV. Jamstva protiv nepotrebnih ograničenja slobode govora i informiranja i manipuliranja javnim mišljenjem

  • Države članice ne bi trebale ograničavati pristup informacijama u kriznim vremenima dopuštenih člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima i koja se tumače u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava.
  • Države članice uvijek trebaju imati na umu da slobodan pristup informacijama može pomoći u efikasnom rješavanju krize. Kao odgovor na potrebu za informacijama u situacijama koje izazivaju zabrinutost javnosti, vlasti bi trebale zajamčiti slobodan pristup informacijama.
  • Države članice ne bi trebale koristiti nejasne izraze za nametanje ograničenja slobode izražavanja i informiranja u vrijeme krize.
  • Međunarodni i nacionalni sudovi moraju biti svjesni potrebe javnosti za  važnim informacijama u odnosu na potrebu zaštite integriteta sudskih postupaka.
  • Države članice trebale bi održavati okruženje u skladu sa standardima Vijeća Europe, za funkcioniranje neovisnih i profesionalnih medija, osobito u kriznim situacijama. Potrebno je uložiti napore za očuvanje uloge javnih javnih medija kao pouzdanog izvora informacija i čimbenika društvene integracije i razumijevanja između različitih skupina društva.
  • Države članice trebale bi razmotriti kaznenu ili administrativnu odgovornost za javne službenike koji pokušavaju manipulirati, uključujući i medije, javno mišljenje.

V. Odgovornosti novinara i medija

  • Medijski radnici moraju se pridržavati, posebno u kriznim vremenima, najviših profesionalnih i etičkih standarda, i zbog posebne odgovornosti u kriznim situacijama, kako bi javnosti omogućili pravovremene, točne i sveobuhvatne informacije, pažljivo poštujući prava drugih  ljudi, njihovu osjetljivost i osjećaj neizvjesnosti i straha.
  • Novinari su dužni javno navesti izvor svojih informacija.
  • Samoregulacija kao najprikladniji mehanizam za osiguravanje da novinari rade na odgovoran i profesionalan način mora biti učinkovitija u vrijeme krize. U tom smislu, potiče se suradnja između samoregulacijskih tijela na regionalnoj i europskoj razini.
  • Države članice, profesionalne novinarske organizacije, druge relevantne nevladine organizacije i mediji pozivaju se da omoguće takvu suradnju i pruže dodatnu pomoć.
  • Medijski radnici pozvani su da u svom radu uzmu u obzir Preporuku br. R (97) 21 Odbora ministara državama članicama o medijima i promicanju kulture tolerancije te da kao minimum primjenjuju profesionalne prakse navedene u dodatku ovoj preporuci.

VI. Dijalog i suradnja

  • Nacionalne vlade, medijske organizacije, nacionalne ili međunarodne vladine i nevladine organizacije trebale bi nastojati osigurati zaštitu slobode govora i informiranja u kriznim vremenima dijalogom i suradnjom.
  • Na nacionalnoj razini relevantna tijela poput  vladinih institucija, regulatornih tijela, nevladinih organizacija i medija, uključujući vlasnike, izdavače i urednike, mogli bi razmotriti osnivanje dobrovoljnih foruma kako bi se kroz dijalog olakšalo ostvarivanje prava na slobodu izražavanja i informacije u doba krize.
  • Sami medijski djelatnici trebali bi, izravno ili putem svojih reprezentativnih organizacija, prihvatiti konstruktivan dijalog s vlastima u kriznim situacijama.
  • Nevladine organizacije, a posebno specijalizirane organizacije, pozivaju se da doprinesu zaštiti slobode izražavanja i informacija u vrijeme krize, na način da:
    – otvore linija za pomoć, savjetovanje,  prijavljivanje uznemiravanja novinara i drugih kršenja prava na slobodu izražavanja i informiranja;      – pruže podršku, uključujući besplatnu pravnu pomoć medijskim djelatnicima koji se suočavaju s tužbama ili problemima s javnim tijelima;       – suradnja s Vijećem Europe i drugim relevantnim organizacijama kako bi se olakšala razmjena informacija i učinkovito nadziranje mogućih kršenja.

Vladine i nevladine institucije donatora pozivaju se da se uključe u razvoj medija i pomoć medijima kao dio svojih strategija za sprečavanje sukoba.

Komentiraj