VELIKI OBRAČUN U VRHU RUSKE DRŽAVE: Kremlj ruši korumpiranog vladara Moskve

Objavljeno u Nacionalu br. 775, 2010-09-21

VLADIMIR PUTIN I DMITRIJ MEDVJEDEV pokrenuli su medijsku kampanju protiv trećeg najmoćnijeg političara u Rusiji, moskovskog gradonačelnika Jurija Lužkova, a optužuju ga zbog bogaćenja i zloupotrebe službenog položaja

U vrhu ruske države počeo je veliki obračun, najveći otkada je Vladimir Putin postao premijer, a svoje predsjedničko mjesto prepustio Dmitriju Medvjedevu. Njih su dvojica, čini se, pokrenuli akciju protiv trećeg najmoćnijeg čovjeka Rusije, 74-godišnjeg moskovskoga gradonačelnika Jurija Lužkova. Obračun je počeo pomoću medija, i to preko jednog od najprepoznatljivijih moskovskih spomenika iz sovjetske ere, “Radnik i seljanka s kolhoza”.

Riječ je o 24 metra visokoj statui radnika koji u ruci drži čekić i seljanke koja u ruci drži srp, a drže ih ispružene iznad glava tako da srp i čekić stoje u položaju kao na grbu nekadašnjeg Sovjetskog Saveza. Taj impresivni spomenik djelo je ruske kiparice Vere Muhine, a napravila ga je za veliku svjetsku izložbu 1937. u Parizu za sovjetski paviljon. Nakon izložbe spomenik je vraćen u Moskvu i postavljen ispred ulaza u moskovski velesajam koji se u godinama prije Drugog svjetskog rata počeo razvijati. Snimka tog spomenika bila je na špici svih filmova u proizvodnji najvećeg sovjetskog filmskog studija Mosfilm, a Vera Muhina dobila je Staljinovu nagradu.

NO 1991. SSSR SE RASPAO, komunizam je propao, a spomenici iz sovjetske ere postali su anakronizam. Mnogi su uklonjeni, a oni koji su ostavljeni bili su zanemareni. To se dogodilo i sa spomenikom “Srp i čekić”. No prije nekoliko godina o njemu se počelo više pisati jer su mediji počeli upozoravati kako iznutra propada. Kip je bio napravljen od nehrđajućeg čelika, ali su ipak s vremenom kemikalije iz atmosfere počele nagrizati njegovu strukturu, pa je čak postojala opasnost da će se i srušiti.

NO TADA JE INTERVENIRAO moskovski gradonačelnik Jurij Lužkov, čovjek skromnog podrijetla koji je karijeru počeo graditi u sovjetsko doba kao gorljivi partijski aktivist, ali je nakon tranzicije postao jedan od nositelja reformi. Godine 2003. Lužkov je odlučio da se spomenik obnovi, a posao je dobila građevinska tvrtka Inteko u vlasništvu njegove supruge, građevinske poduzetnice Jelene Baturine. Spomenik je razmontiran i odnesen, a iako se najavljivalo da će biti obnovljen i na svoje mjesto vraćen 2004. godine – to se nije dogodilo. Tek početkom prosinca 2009. ponovo je postavljen i otkriven uz veliki vatromet. Jurij Mihailovič Lužkov rodio se 21. rujna 1936. u Moskvi. Mladost je proveo u njegovoj okolici, a 1954. upisao se u Moskvi na studij nafte. Diplomirao je 1958. te se zaposlio u institutu za istraživanje plastičnih masa, gdje je dogurao do šefa laboratorija. Od 1962. bio je član Komunističke partije. Sedamdesetih godina prešao je na rad u ministarstvo kemijske industrije, gdje se najviše bavio uvođenjem kompjutera u ministarstvo. Tako se istaknuo na poslu da je bio dobitnik najveće sovjetske nagrade, Lenjinove nagrade. Godine 1987. izabran je za potpredsjednika moskovskog sovjeta, što je bilo zapravo mjesto zamjenika gradonačelnika. Bavio se u prvom redu industrijskom problematikom glavnog grada. Na tom položaju, ali sada pod pravim imenom zamjenika gradonačelnika, ostao je i nakon što je propao komunizam i raspao se SSSR, velikim dijelom stoga što je bio veliki pristalica novog ruskog predsjednika Borisa Jeljcina, koji ga je na tom mjestu i ostavio. Kada je Jeljcin u lipnju 1992. smijenio dotadašnjeg gradonačelnika Grigorija Popova, za njegova nasljednika imenovao je sebi vjernog Lužkova.

LUŽKOV SE VRLO ENERGIČNO bacio na posao, ali sve više vodeći brigu o vlastitim političkim interesima, nego o interesima svojeg dotadašnjeg zaštitnika Jeljcina. Lužkov si je stvorio snažnu političku i populističku bazu u Moskvi, gdje je postao jako popularan, što se vidjelo na izravnim izborima gradonačelnika 16. lipnja 1996. U to vrijeme on se od vjernog Jeljcinova pristalice pretvorio u njegova upornog kritičara, predbacujući mu odgovornost za ukupno stanje u zemlji. Malo-pomalo počeo je davati do znanja da mu je ambicija da postane predsjednik Rusije i 2000. naslijedi Jeljcina. Sam Jeljcin se s time nije slagao. Na izborima 2000. više se nije namjeravao kandidirati, no želio je da ga naslijedi netko od njegovih pulena, stoga je smjesta započeo političku kampanju protiv Lužkova. Na kraju je izabrao bivšeg agenta tajne službe Vladimira Putina, prvo ga imenujući za premijera, a potom mu prepustivši i mjesto predsjednika. Uz ogromnu potporu medija i državnog aparata Putin je postao favorit sljedećih izbora, pa su propale Lužkove nade da stane na čelo države.

NO ON JE NASTAVIO RADITI na razvoju Moskve. Svi se slažu da je snažno promijenio izgled i život grada, ali se ne slažu je li to bilo na bolje ili na gore. Također svi se slažu da se njegova obitelj enormno obogatila dok je on bio na tom položaju. Njegova supruga Jelena Baturina vlasnica je jedne od najvećih sovjetskih građevinskih kompanija, koja je posebno mnogo radila baš u Moskvi. Iako ona tvrdi da je sve poslove dobivala bez protekcije, da joj muž nije pomagao, malo tko u to vjeruje. Ona je najbogatija žena Rusije, po nekim procjenama treća najbogatija žena na svijetu. Jelena Baturina je 26 godina mlađa od svojeg supruga. Rodila se 8. ožujka 1963. u Moskvi u radničkoj obitelji. I ona je vrlo rano napustila školu te se 1980. zaposlila kao radnica u tvornici alatnih strojeva Frezer gdje su joj radili i roditelji. Kasnije se ipak nastavila školovati uz rad, pa je 1986. završila višu poslovnu školu. Bila je i politički aktivna, te je ušla u neke političke forume, pa tako i u jednu komisiju tadašnje gradske uprave Moskve. Tamo je upoznala Jurija Lužkova, koji je bio član iste komisije. Započeli su vezu, te su se vjenčali 1991. i potom dobili dvije kćeri. Početkom 90-ih s bratom Viktorom osnovala je tvrtku Inteko, koja se bavila graditeljstvom. Viktor Baturin više nije u tvrtki, a njegov odlazak 2007. bio je popraćen skandalom, jer je on tvrdio da je bio nelegalno otpušten te je od sestre tražio odštetu od 120 milijuna dolara. Tvrtka Inteko neprestano je rasla, pa je polako počela preuzimati sve više poslova u Moskvi. Mnoge poslove je dobivala od gradskih vlasti, pa se govorilo da ih dobiva preko svojeg supruga, što je ona i dalje energično nijekala. Velika se buka digla kada je njena tvrtka 1995. dobila ogroman posao obnove moskovskog stadiona Lužniki. Bilo je i drugih poslovnih kontroverzi. Tvrdilo se u jednom razdoblju da je Inteko postao najveća građevinska tvrtka u Moskvi, te da preuzima jednu petinu svih građevinskih poslova. Bilo je i optužbi da Lužkov i njegova supruga ne poštuju moskovsku tradiciju, nego ruše cijele stare historijske stambene blokove u središtu grada kako bi podizali novogradnje. Tako je kontroverzu izazvala i činjenica da je srušen stari Dom umjetnika na obali rijeke Moskve da Inteko tamo sagradi supermoderno zdanje u obliku oguljene naranče, koje je projektirao jedan od najslavnijih arhitekata današnjice Lord Foster.

DA SU LUŽKOV I NJEGOVA SUPRUGA enormno bogati vidjelo se po raznim stvarima. Oni u Moskvi žive jako luksuzno, ali troše i u inozemstvu. Tako su 2008. za 50 milijuna funti kupili u elitnoj četvrti Highgate u središtu Londona zdanje od 90 soba sagrađeno u 18. stoljeću. Oni posjeduju nekretnine diljem Rusije. Njeno bogatstvo je 2008. američki poslovni časopis Forbes procijenio na 4,2 milijarde dolara, ali je ta procjena kasnije smanjena zbog financijske krize koja je izbila u drugoj polovini 2008. U posljednje doba izlazi iz građevinskog biznisa, te ulazi u druga područja poslovanja, turizam i poljoprivredu, na primjer. Prije nekoliko dana ruska televizijska mreža NTV, vrlo bliska vrhu države, emitirala je prilog o obnovi spomenika “Srp i čekić” koji je izazvao ogromnu pozornost ruske javnosti. U prilogu je pokazano kako je Jelena Baturina zaračunavala enormne sume novca za obnovu spomenika, jednostavno opljačkala naručitelja radova, te se nezakonito bogatila. Bio je to neobičan prilog, jer ruske televizijske stanice posljednjih godina – od kada je ondašnji predsjednik, a sadašnji premijer Vladimir Putin ukrotio sve ruske medije – ne objavljuju takve napade na pojedine rukovodioce, a posebno ne na donedavno neprijepornog i još uvijek popularnog Lužkova. No taj TV-prilog pokazao je još jednom da se vremena mijenjaju, te da 74-godišnji Lužkov više nema onako čvrstu poziciju kao nekada. Naime, to je bio drugi takav napad na Lužkova u samo nekoliko dana. U prvom polusatnom televizijskom napadu na njega autori su se bavili njegovim bogatstvom, utjecajem na bogaćenje njegove žene, raznim aferama u koje je bio upetljan. Posebno su oštre bile kritike na račun njegova ponašanja u posljednje doba, tijekom velikih šumskih požara oko Moskve ovog ljeta. Dok su ti požari bjesnili, on je bio u Austriji na nekoj pčelarskoj izložbi. Lužkov je pasionirani pčelar, a njegova supruga velika je ljubiteljica konja. Kada su požari jenjali i trebalo je sanirati nastale štete, najbolje su prošli tamošnji pčelari, jer su dobili veće naknade štete od ostalih ljudi. U spomenutom filmu bilo je rečeno da je taj slučaj pokazao da su “Lužkovu pčele važnije od ljudi”. Zbog tih napada Lužkov i njegova supruga jako su se razljutili i najavili tužbe i ogromne odštetne zahtjeve od državne televizije koja je to objavila. Svima je, naravno, jasno da to TV-mreža NTV nije napravila sama na svoju ruku, te da ti napadi idu po uputama Medvjedeva ili Putina ili obojice, što je vrlo značajan razvoj političkih prilika u Rusiji jer su Lužkov i ta dvojica donedavno bili veliki politički saveznici.

PO NEKIM ANALIZAMA iza tih napada stoji Medvjedev, ali se on u to ne bi upustio da se i Putin ne slaže s time. Lužkov i Medvjedev javno su se sukobili oko izgradnje autoceste između Moskve i St. Peterburga jer je Medvjedev zabranio da se on gradi kroz jednu historijsku šumu nedaleko od Moskve. Lužkov ga je zbog toga kritizirao, na što mu je Medvjedev prilično oštro odgovorio da se “neki političari moraju odlučiti hoće li graditi ovo društvo ili ići u opoziciju”. Medvjedev ima ingerencije da Lužkova smijeni, ali u ovom trenutku se na to još nije odlučio jer je Lužkov popularan među dijelom građana Moskve, pa su televizijski napadi sigurno smišljeni da tu popularnost potkopaju. Lužkovu sadašnji mandat istječe u ljeto sljedeće godine, pa će Medvjedev možda pričekati do tada, te prisiliti Lužkova da ode ne prihvaćajući njegovu kandidaturu za novi mandat, što može opravdati i činjenicom da će Lužkov tada već imati 75 godina. To je najelegantniji način da ga se riješe, no možda će to napraviti i ranije, već za koji mjesec, ako Lužkov ustane protiv državnog vrha.

Komentiraj

Source:Maroje Mihovilović